U Ženevi će se danas sastati američki predsjednik Joe Biden i ruski predsjednik Vladimir Putin. Biden je u ponedjeljka kazao kako će Putinu prilikom susreta reći koje su “crvene linije”.
Nedavno je išao tako daleko da je Putina nazvao ubojicom, ali čini se kako je sada malo ublažio retoriku te ocijenio kako je “inteligentan” i “tvrd”. Govorio je i kako bi smrt ruskog oporbenog vođe Alekseja Navaljnog pogoršala njihove odnose.
Vanjskopolitički analitičar Denis Avdagić objasnio je za Dnevno.hr zbog čega je dobro i važno da se ovaj sastanak održava.
“Na stranu sve to skupa, ovaj sastanak je dobar. Retorika sama po sebi, ne znači ništa. Biden je inače izuzetno slikovit dok govori o međunarodnim problemima, pa tako ne čudi da je iskoristio jedan nediplomatski rječnik kada je govorio o Putinu. No, i jedan i drugi znaju da je razgovor i komunikacija nužna, kako bi u ozračju mira i bez nepotrebnih trzavica nastavili dalje”, kazao je Avdagić.
“Sam po sebi, dobro je da se sastanak događa, i to u trenutku vrlo napetih odnosa, prvenstveno nakon onog što se dogodilo na ukrajinskim granicama i što je prijetilo da će dovesti do jedne vrlo opasne eskalacije. Da je u tom trenutku došlo do ulaska ruskih snaga u Ukrajinu, vrlo vjerojatno bi Rusija bila izložena zapadnim sankcijama na razini na kojoj je izložen Iran. To bi značilo potpuno unazađenje odnosa Zapada s Rusijom, doista zategnute odnose koji bi izgledali tako da se ne bi samo zveckalo oružjem, nego možda već i otvoreno prijetilo”, dodaje Avdagić.
Ističe kako do sastanka dolazi u trenutku međusobnog nepovjerenja, ali sa strane Zapada se na to gleda kao na isključivo krivicu Rusije, s obzirom da su ne jednom, nego više puta ruske snage ušle na tla drugih država koje su suverene.
Avdagić kaže kako to možemo smatrati isključivo vrlo jasnom agresijom i narušavanjem međunarodnog prava na europskom tlu, a to je ono što Zapad izuzetno zanima, kao i sve nas koji živimo na europskom kontinentu.
“Odnosi NATO-a, odnosi EU prema Rusiji su nažalost najlošiji od pada komunizma, odnosno Željezne zavjese, kako volimo reći. Oni su napeti, ne zna se kako će završiti, niti po pitanju međusobne trgovine energentima jer i to može u nekom trenutku doći pod pitanje sankcija, a parcijalno već i jest kad govorimo o Sjevernom toku 2 gdje vidimo koliko tu ima problema, prvenstveno zbog toga što američka strana želi blokirati taj projekt zbog mogućih geopolitičkih reperkusija njegovog funkcionalnog ostvarenja”, govori Avdagić.
Objašnjava i kako po pitanju Ukrajine, Rusija sada primarno gleda na pitanje kako regulirati normalan protok vode prema teritoriju Krima, koji Rusija ni toliko godina nakon anektiranja Krima nije uspjela uspostaviti.
“Moguće je da će to biti jedna od tema gdje će Putin tražiti ustupke od Bidena ili tražiti mogućnost da se to riješi, ali pitanja je tu jako puno. Od onih energetskih i sigurnosnih, pa do klimatskih i onih koja su vezana za energente na dalekom sjeveru. Znamo da se led topi, energenti su sve dostupniji, a radi se o teritoriju koji je ničija zemlja, koju će netko u nekom trenutku zauzeti”, ističe Avdagić.
Smatra kako će na Hrvatsku ovaj sastanak minimalno utjecati.
“U svakom mogućem smislu Hrvatska je dio zapadnog kruga. NATO je dio EU, pratimo tu više politika istovremeno, utjecat će tako da će svako relaksiranje odnosa utjecati na odnose i u ukupnom smislu, a to znači onda i u smislu odnosa EU s Rusijom. Nažalost, tu ne vidim neko brzo rješenje, ali da bi ovaj sastanak mogao promijeniti diskurs i put koji ide u lošem smjeru i možda stabilizacijom što prije dovesti do toga da se vrate odnosi na nekakvu normalniju razinu. U tom smislu, govorim i o trgovačkim odnosima, a onda govorimo i o mogućnostima normalnijeg izvoza hrvatskih proizvoda prema Rusiji”, govori Avdagić.
Međutim, dodaje kako treba biti realan. Hrvatski proizvođači su pronašli novo tržište za svoje proizvode, a isto tako i ruski dobavljači nova uvozna tržišta, pa čak i svoju proizvodnju u nekim segmentima.
“Svijet se svakodnevno mijenja, ne možemo uvijek gledati na prošlost i na ono što je bilo prije godinu dana, a kamoli na ono što je bilo prije više godina”, ističe Avdagić.
Smatra i kako na djelu imamo savez Rusije i Kine koji traje već dugi niz godina.
“Ako gledamo njihovo međusobno djelovanje u UN-u vidimo da je to svojevrsni savez i da oni jednako postupaju prema brojnim problemima. Međutim, ne vidim to kao takvu jednu vrstu savezništva koja, prije svega, vjerojatno ne bi bila u korist Rusije, koja će se u jednom trenutku morati, i zbog utjecaja Kine, a i globalnog utjecaja, približavati Zapadu i tu tražiti partnere za svoju vlastitu sigurnost, napredak i opstojnost”, tvrdi.
Ističe kako Kina doista jest rastući i veliki protivnik te da ne možemo govoriti o nečemu usporedivom što smo imali u doba Hladnog rata jer Kina jednostavno nije na istom položaju na kojem je bio Sovjetski savez.
“Mi ovisimo o Kini, to je činjenica. O Rusiji sve manje, čak i energetski, o Kini trenutačno u potpunosti – od prehrane do visoke tehnologije. To je ono što je problem u pogledu odnosa Zapada i Kine”, zaključuje Denis Avdagić.