Sve je veći broj SDP-ovaca koji zagovaraju promjenu vodstva, okrećući se starom SDP-ovcu, nekadašnjem gradonačelniku Koprivnice i uspješnom šefu Uprave Podravke.
Da je Davor Bernardić zalutao u politiku, posvjedočile su ubrzo i društvene mreže na kojima je osvanuo kao karikatura i predmet sprdnje, što nimalo ne dolikuje šefu najveće oporbene stranke koji bi u trenutku krize vlasti trebao loviti bodove i okretati ”vodu na svoj mlin”. Od toga po svemu sudeći neće biti ništa jer Bernardić će se već nakon lokalnih izbora utopiti u vlastitoj kaljuži. Naime, članstvo je počelo negodovati, ali i strahovati od svakog njegova javnog nastupa postavljajući si međusobno pitanje – što im je to trebalo?
Davor Bernadić zavarao je mnoge, jer kao opozicija Zoranu Milanoviću ostavljao je dojam samouvjerene, mlade, ali i nadasve inteligentne osobe koja veoma dobro zna svoje političke ciljeve. Cilj je ostvaren, ali igrač je očigledno pogrešan, jer za svakodnevna očitovanja o političkim problemima, jasno artikulirane stavove i nuđenje rješenja u krizi kroz koju Hrvatska prolazi, Bernardić prema svemu viđenome definitivno nije. Ankete SDP-u ne idu na ruku, jer prema njima ta stranka iz mjeseca u mjesec tone, odlazeći na put s kojega nema povratka sve dok Bero igra rolu predsjednika. Prilike koje su mu dane bolje da nije niti iskorištavao, jer ono što je činio ne doliči nikome tko se kani nazivati ozbiljnim političarem. U trenutku kada Andrej Plenković, uoči lokalnih izbora, Bernardiću servira Zdravka Marića i lex Agrokor, ovaj se fotografira s Kraševim čokoladama. Teško je do unazad nekoliko mjeseci bilo vjerojatno da će Ivan Vrdoljak postati lider opozcije, a Gordan Maras jedan od najlucidnijih SDP-ovaca, no svjedočimo upravo tome. Na Iblerovom trgu svjesni su da se Beri ne piše dobro, a jednako tako vrlo dobro znaju da su lokalni izbori bitka koju neće dobiti. Bernardić nije ključni krivac za to, ali u Zagrebu je primjerice imao prilike bolje odraditi posao obzirom da je tim ogrankom vedrio i oblačio. Prilike je propustio, a u tim propustima svoju priliku vidi samozatajni SDP-ovac Zvonimir Mršić.
Tko je Zvonimir Mršić?
Uistinu, sve je veći broj SDP-ovaca koji zagovaraju promjenu vodstva, okrećući se starom SDP-ovcu, nekadašnjem gradonačelniku Koprivnice i uspješnom šefu Uprave Podravke. Za razliku od Bere, Mršić bi mogao biti kandidat za premijera, a kao takav sposoban je suprostaviti se Plenkoviću. Nošen podrškom članstva ni Mršić se ne libi od ideje da se kandidira za šefa stranke, a tim za to polako, ali sigurno formira na kavama u svojem kraju. Pet županijskih organizacija biti će mu potrebno da prema SDP-ovom statutu inicira promjenu predsjednika, a potporu za puč ima od starog i dobro uhodanog članstva s kojim se nerijetko susreće. Tim kojega Mršić okuplja oko sebe čini prije svega Siniša Hajdaš Dončić koji je i javno istaknuo kako bi ovaj bio dobar kandidat za premijera. Uz njega tu je i nezadovoljna Milanka Opačić, ali i Predrag Matić, Boris Lalovac, Siniša Varga te Mirando Mrsić. Istaknuta SDP-ovka s kojom smo kontaktirali uvjerena je da Mršić ima snagu za vođenje strake, ali mora učiti na tuđim greškama poglavito na onoj Tonina Picule te ne smije misliti da će netko u stranci odraditi posao za njega:
– Mršić bi lako mogao dobiti i potporu Zlatka Komadine. S potporom ili bez nje, ambicija bivšeg šefa Podravke i više je nego očita, a paralelno s planom kojega kuje sve se češće počeo pojavljivati na stranačkim skupovima i druženjima. Na prošlim stranačkim izborima priliku je propustio, nadajući se da će ostati na čelu Podravke, kako taj plan nije uspio realizirati sada je na redu osvajanje stranke. Dokazao se kao gradonačelnik i kao predsjednik uprave Podravke koju je podigao na noge nakon što ju je HDZ uništio, kako je spasio Podravku tako može spasiti i Hrvatsku- vjeruje naša sugovornica iz Mršićeve stranke.
Svjestan svojih kvaliteta Mršić će nakon lokalnih izbora javno obzaniti namjere za preuzimanjem stranke za što mehanizme već pokreće uz Hajdaševu asistenciju. No, svjestan je vjerojatno i sam da to neće biti lak zadatak jer podjele u SDP-u nikada nisu bile tako izražena, pa uz one koji podupiru njega u Partiji još uvijek djeluje šačica naivaca koji čvrsto stoje uz Beru i koji smatraju da je stranka u Saboru trebala inzistirati na prijevremenim izborima, a u međuvremenu konsolidirani odnose u svojim redovima. Zagovornici te ne baš odveć mudre ideje su Rajko Ostojić i Gordan Maras. Predvodnih treće SDP-ove struje jest Peđa Grbin, kojega prijatelji opisuju kao momka nenormalnih ambicija. Toliko suludih da bi ga baš one mogle pojesti. Kolegi Grbinu leđa drži Ranko Ostojić, koji ne simpatizira Bernardića pa mu zajedno s Peđom kuha neukusnu kašu. Naime, nagovara ova dvojka naivnog Beru da se odvaži na nove izbore i suradnju s Mosto, a kada taj plan ne prođe spremni su za rušenje predsjednika, nakon čega bi SDP želio preuzeti upravo Grbin. Dok se SDP dijeli i pokušava posložiti, i ono što su do sada imali pod kontrolom polako, ali sigurno se urušava. Riječ je dakako o koalicijskom potencijalu. Plenković je HDZ prilično stabilizirao u centru te im se time koalicijski potencijal povećava, no s druge strane rejting SDP-a sve je lošiji, a nastavi li padati oni u dogledno vrijeme više nikome neće trebati. Razgovarate li s HNS-ovcima reći će vam kako se žele maknuti od stigme junior parnera SDP-a te im je namjera pozicionirati se u lijevom centru, a Vrdoljak pak ima ambiciju postati lider oporbe, a za takvo što put mu je sagradio baš nespretni Bernardić. U IDS-u su pak po tom pitanju znatno jasniji, suradnja sa SDP-om ih ne zanima, ali su zato nešto skloniji HNS-u, a suradnja s Mostom ne dolazi u obzir. U HSS-u je pak situacija nešto konfuznija. Predsjednik Krešo Beljak jedan dan koalira sa HDZ-om, a drugi dan sa SDP-om. A nakon svih manevara koje je u svojem kratkom političkom vijeku izveo samo naivac bi se čvrsto mogao držati za njegova obećanja. Beri tako u tom košmaru ostaju tek oni s kojima je nedavno potpisao Deklaraciju o dobrom društvu- Laburisti i Jospipovićeva Naprijed Hrvatska. Doista, da nije tužno, bilo bi smiješno.