Premda se o migrantima i migrantskoj krizi u ovoj godini obilježenoj koronavirusom nije previše progovaralo, to ne znači da je taj problem prestao postojati. Upravo suprotno, neuspjeli projekt Afganistan jasno daje naslutiti da je pred cijelom Europom, a po svemu sudeći i pred cijelim svijetom, paralelno s koronakrizom, još jedan migrantski val iz Afganistana, koji bi se uvelike mogao odraziti i na našu zemlju u kojoj je vlast predvođena premijerom Andrejem Plenkovićem fokusirana na ulazak u schengensku zonu pa je jasno da su očekivanja Plenkovićevih europskih šefova u pogledu zaštite državnih granica golema. Paralelno s tim očekivanjima Europske komisije, velika očekivanja imaju i razne organizacije koje nadziru hrvatske granice, a koje, osim što očekuju da Hrvatska pruži azil afganistanskim izbjeglicama, inzistiraju i na humanijem pristupu hrvatskih pograničnih policajaca migrantima.
Nema sloge
Što učiniti s novim valom migranata iz Afganistana, jedno je od pitanja kojim se posljednjih dana intenzivno bave u Vladi premijera Plenkovića. Premda je Plenković nedavno rekao kako Hrvatska nastavlja s svojom otvorenošću te da nastavljamo pomagati Afganistancima koji su bili povezani s Europskom unijom, jasno je da i u samoj Uniji na tom pitanju nema sloge. Hrvatska je svoj pristup ovoj temi podijelila u tri faze, prva faza već je odrađena, ona je uključivala povratak hrvatskih državljana iz te ratom zarobljene zemlje, u drugoj fazi dogovara se naš odnos prema Afganistanu i novoj vlasti koja je preuzela tu zemlju te se navodno oko toga u Vladi lome koplja, dok treća faza iziskuje veliki napor ministra Božinovića jer cilj je izbjeći novi izbjeglički val. Božinović je priznao kako se Europa priprema za zaštitu vanjskih granica, a naši sugovornici bliski ministru potvrđuju kako ondje doista vlada košmar, ali i ozbiljna stega. Ministar je izdao naredbu svojim suradnicima da budu pripravni te da se od nas očekuje brza i efikasna zaštita državnih, a time i europskih granica.
“Situacija iz 2015. godine, kada je veliki izbjeglički val došao na granice europskih zemalja, ne smije se ponoviti“, izjavio je Božinović koji je taj stav jasno prezentirao i svojim najbližim suradnicima. Premda s Plenkovićem već neko vrijeme ne pronalazi zajednički jezik, i njemu i Božinoviću jasno je o kakvoj je ovdje složenoj problematici riječ, a osim toga, jasno im je kako su europska očekivanja od Hrvatske u ovom slučaju velika, možda čak i veća nego što ih imaju druge zemlje jer je nama ovo veliki test za ulazak u schengensku zonu. Naš je ministar već održao sastanak na razini država EU-a o aktualnoj krizi u Afganistanu i ondje je također dobio i usvojio jasne naputke u pogledu zaštite granice, s tim da bi Hrvatska trebala sudjelovati u preseljenju 20-ak afganistanskih državljana koji su radili za europske institucije u toj zemlji. Inače je hrvatska granična policija samo ove godine spriječila oko 8500 ilegalnih ulazaka u Hrvatsku, od čega su više od polovice njih bili ulasci Afganistanaca i Pakistanaca, pri čemu treba imati na umu da su u ilegalnim pokušajima ulazaka spriječeni uglavnom muškarci mlađe životne dobi.
Pogrešan signal
Veliki je pritisak na Hrvatsku, ali je veliki pritisak i na samu Europsku uniju, nedavno je šest država članica EU-a pozvalo Europsku komisiju da ne prekida deportaciju odbijenih afganistanskih tražitelja azila usprkos brzom vojnom napretku talibana u njihovoj domovini. Talibani koji se ponovno bore za uspostavu strogog islamskog zakona rapidno i uspješno napreduju u svojoj kampanji, a Reuters pak prenosi dijelove pisma koje su Komisiji uputile Danska, Belgija, Nizozemska, Grčka i Njemačka.
“Zabranom povratka Afganistanaca u EU šalje im se pogrešan signal i vjerojatno će ih još više motivirati da napuste svoj dom i krenu prema državama EU-a”, navodi se u pismu. I bez tog pisma brojne europske zemlje u strahu su od toga da bi se zbog razvoja događaja u Afganistanu mogla ponoviti europska migrantska kriza tijekom koje smo svjedočili priljevu više od milijun ljudi s područja Bliskog istoka, što je do krajnjih granica opteretilo sigurnosne i socijalne sustave zaštite, a ujedno je prema nekim teorijama upravo taj val migrantske krize utjecao na jačanje desnih i ekstremno desnih grupacija u Europskoj uniji. Kad je riječ o novoj migrantskoj krizi, u EU-u su prilično šturi pa se tako stidljivo oglasio tek glasnogovornik EK koji je na pitanje smatra li EK Afganistan sigurnom zemljom u koju se tražitelji azila mogu vratiti, odgovorio kako je na državama članicama da donesu takvu ocjenu. Drugim riječima, i Hrvatska će u ovom slučaju sama morati donositi konkretne i jasne odluke, vodeći računa o tome da se nikomu ne zamjeri. Statistika kaže da je od 2015. godine azil u članicama Europske unije zatražilo više od pola milijuna Afganistanaca, a europska šestorka u pismu naglašava kako je od toga samo lani azil zatražilo njih 44.000. Problem migracija koji se nazire u kontekstu afganistanske krize očito je uvertira u još jednu krizu koju će pratiti kriza koju izazivaju novi sojevi koronavirusa, a u Hrvatskoj ujedno i epidemija onih koji se ne žele cijepiti.
Ono što vladajuće brine, a što nerado priznaju, jest masovni egzodus koji se zasad čini neminovan. Uostalom, o tome već uvelike razglabaju europski ministri vanjskih poslova koji progovaraju o masovnom priljevu ljudi na litavskim granicama uz navodnu pomoć Bjelorusije koja nije članica Europske unije. Nije nepoznanica da je u prošlosti bjeloruski predsjednik Aleksandar Lukašenko slao otvorene prijetnje da će ljude iz zemalja kao što su Irak, Afganistan i Sirija pustiti da prijeđu europsku granicu i uđu u blok, kao osvetu zbog sankcija Europske unije. Sada pak Europa pokušava naći rješenje kojim bi se zaštitio europski blok. S jedne su strane države koje smatraju da EU mora preduhitriti novi val izbjeglica, a s druge strane dio europskih političara, UNHCR i razne skupine za zaštitu ljudskih prava koje pozivaju na zaštitu ugroženih.
Solidarnost s izbjeglicama
“Blok bi trebao pružiti pomoć afganistanskim susjedima da se izbjeglice zadrže u regiji”, izjavila je nedavno njemačka kancelarka Angela Merkel iz čijih je izjava jasno da će se na europskoj razini inzistirati na zajedničkoj strategiji koja je, izgleda, nužna. Da je doista riječ o kompleksnoj tematici, može se naslutiti i iz osvrta hrvatskog zastupnika u Europskom parlamentu Predraga Freda Matića koji se dotaknuo moguće izbjegličke krize.
“Različite politike utječu na to da imamo različite pristupe ovoj krizi. Kriza će biti. Amerikanci su ondje vršljali 20 godina i sada se povukli i ostavili te ljude na milost i nemilost. Mi na to ne možemo utjecati, ali možemo pomoći. Nametanje ideologije kosi se s načelima demokracije. Hrvatska će primiti 20 ljudi. Afganistan ima 40 milijuna stanovnika. Treba pronaći krivce. Na ono što se događa u prvom redu ženama mi možemo odgovarati samo ekonomskim i političkim pritiskom, druga opcija je vojna intervencija. A vojne intervencije su se općenito pokazale neuspješnima. Oni dođu na trenutak, smire situaciju i onda bude još gore”, rekao je Matić, koji vjeruje da Afganistan ima kapacitet obraniti se od talibana.
“Avioni su prepuni vojno sposobnih ljudi. Pomozi si i Bog će ti pomoći. Afganistanci bi trebali sami sebi pomoći. Ovako, doći na granice Europe, to je samo kratkotrajno gašenje požara. Mi moramo učiniti sve da zaštitimo temeljna ljudska prava. Unutarnje uređenje… To je njihova zemlja i oni o tome odlučuju”, izjavio je Matić napominjući da smo mi tranzicijska zemlja ili zemlja koja može primiti simboličan broj ljudi. S druge strane, Platforma za međunarodnu građansku solidarnost Hrvatske u otvorenom pismu Vladu i Sabor poziva da pokažu solidarnost s izbjeglicama te da im se ponudi azil.
Kompleksne borbe
“Kao što znamo, od 2003. do 2020. godine u misiji u Afganistanu sudjelovalo je više od 5500 hrvatskih vojnika. Na svečanom dočeku 12. hrvatskog kontingenta obilježen je završetak hrvatske misije u Afganistanu, a ministar obrane Mario Banožić je izjavio: “Kad se bude analizirao doprinos očuvanju i izgradnji mira u Afganistanu, uvjeren sam kako će biti zapisano da je Hrvatska vojska dala nemjerljiv doprinos. Nažalost, mir u Afganistanu nije potrajao i kako bi se barem djelomično ublažila ljudska i humanitarna katastrofa kojoj upravo svjedočimo, pozivamo Vladu RH i sve relevantne institucije da hitno pruže pomoć izbjeglicama iz Afganistana u vidu utočišta i međunarodne zaštite. Pozdravljamo inicijativu kanadske vlade koja je pozitivno reagirala i ponudila azil za 20.000 izbjeglica, ali upozoravamo da to nije ni izbliza dovoljno te da se i Hrvatska mora uključiti kako bi dala svoj doprinos u zbrinjavanju ljudi i ublažavanju ove humanitarne katastrofe.
Od premijera, svih članova Vlade i svih saborskih zastupnika tražimo i očekujemo da se u skladu sa svojim ovlastima, ali i sa svojom savješću, angažiraju na tome da se pod hitno reagira i donese odluka o doprinosu RH u zbrinjavanju izbjeglica iz Afganistana u Hrvatskoj, s posebnim naglaskom na ranjive skupine kao što su žene, aktivisti za ljudska prava, LGBT osobe, kao i svi ostali koji su zbog svojeg djelovanja ili identiteta na bilo koji način životno ugroženi.
Očito je da se Afganistan više nikako ne može smatrati sigurnom zemljom, te je potrebno zaustaviti sve deportacije iz Europske unije prema Afganistanu, te u skladu s time tražimo da se Hrvatska kroz svoje predstavnike u EU-u založi za hitnu promjenu ove prakse.
Također, od MVEP-a očekujemo da poduzme sve moguće korake kako bi se osigurala pravovremena pomoć i zaštita hrvatskih državljana u Afganistanu te osigurao njihov siguran povratak”, stoji u pismu koje potpisuje koordinatorica platforme Branka Juran. Bez obzira na to pismo i činjenicu da će Hrvatska primiti dio tražitelja azila, jasno je da granice neće biti ni približno otvorene kao što su bile 2015. godine. U Plenkovićevoj vladi i Božinovićevu ministarstvu užurbano se traže rješenja za nagovještaj još jedne iznimno ozbiljne krize koja nam prijeti sada kada Hrvatsku očekuju i druge kompleksne borbe za koje se rješenja također ne naziru.