Tko zapravo vlada Hrvatskom? Hrvatska vojska izručuje se za potrebe NATO-a bez odobrenja i mimo Hrvatskog sabora? U pitanju je skandal o kojemu se šuti!
Zabrinjavajući tekst objavljen na stranicama Obrane i sigurnosti (OBRIS) prenosimo u cijelosti:
Dok se već oko godinu dana jasno čuju naznake plana po kojem bi u sklopu tzv. ojačane Prednje prisutnosti (enhanced Forward Presence – eFP) NATO saveza pripadnici OS RH bili razmještani u Litvu, jutros je Ministarstvo obrane RH priopćilo da će pojačati svoje djelovanje na istoku Europe uključivanjem u još jednu multinacionalnu borbenu skupinu, i to onu u Poljskoj. Radi se o borbenoj skupini pod vodstvom SAD-a, u kojoj bi OS RH sudjelovale s oko 90 svojih pripadnika, i to već do kraja ove godine. Službeno, RH je za ovaj angažman dobila poziv Republike Poljske, dok se zapravo radi o nizu odluka o jačanju obrambenih sposobnosti NATO saveza na istoku Europe donesenih na summitu u Varšavi u srpnju prošle godine.
NATO borbena skupina u Poljskoj
Kako su priopćili iz MORH-a, nedavno održano Vijeće za obranu podržalo je „prijedlog sudjelovanja OS RH u sklopu koncepta ojačane prednje prisutnosti NATO-a u Republici Litvi i Republici Poljskoj“, nakon čega su održane i „potrebne konzultacije sa svim relevantnim strukturama te je tako na poziv Republike Poljske, Republika Hrvatska izrazila spremnost sudjelovati i u borbenoj skupini predvođenoj SAD-om u Poljskoj, a konačnu odluku o sudjelovanju donijet će Hrvatski sabor“. Upravo ovo posljednje miriše na oveći skandal, jer ne samo da je i prije „konačne odluke“ Hrvatska već izjavila svoju spremnost i volju za sudjelovanje u operacijama NATO-a na istoku Europe, nego se o tome čak u javnost izašlo i s konkretnim brojkama.
Degradacija Hrvatskoga sabora
Tako MORH u svome priopćenju napominje:
„Iako će konačan sastav, vrijeme raspoređivanja i brojčana veličina ovisiti o dogovoru s vodećim nacijama (SR Njemačka i SAD), očekuje se kako će u okviru borbene skupine raspoređene u Republici Litvi sudjelovati do 200 pripadnika OS RH, dok će u okviru borbene skupine raspoređene u Republici Poljskoj sudjelovati do 90 pripadnika OS RH“,
– i to prije nego što su ovi prijedlozi uopće došli na dnevni red Vlade RH, i prije nego što su onda završili u redovitoj saborskoj proceduri, s raspravama na radnim tijelima i plenarno, te odlučivanjem na temu.
Time je započela nova faza degradacije uloge hrvatskoga parlamenta u ovakvim odlukama, jer se MORH-ovom današnjom objavom i Vlada, a pogotovo Sabor, jasno dovode u poziciju gotovo pa potpuno nepotrebnih karika u procesu odlučivanja o angažmanu Oružanih snaga u inozemstvu. I to u situaciji kada je jasno po Ustavu RH (članak 7. stavak 5) da takve odluke, a onda i sve brojčane granice mogućih angažiranja OS RH u inozemstvu, ovise o Saboru i nikako ne mogu prvenstveno biti uvjetovane nekakvim dogovorima s bilo kakvim „vodećim nacijama“, što jasno potvrđuje i Zakon o obrani u 1. stavku svog 49. članka. Istini za volju, ne spominje se ondje ni ikakva formalna uloga Vijeća za obranu (koje je tek „oblik koordinacije tijela državne vlasti za usklađivanje stavova i donošenje zaključaka i preporuka iz područja obrane“ po odredbama Zakona o obrani, članak 9. stavak 1) u procesu slanja pripadnika OS RH u inozemstvo. Naime, uz sve te propise čak i narodna izreka kaže kako „Iznad Hrvatskoga sabora je samo Bog“, dok se ikakve vodeće nacije ili kakva druga državna tijela tu ne spominju!
Nedavna karta eFP zastarjela temeljem aktualnih najava iz MORH-a
No da bi barem prividno umanjili posljedice koje mogu nastati iz današnjeg priopćenja, iz MORH-a poručuju: „Kao izraz solidarnosti, Republika Hrvatska podupire sve odluke i napore Saveza usmjerene na jačanje kolektivne sigurnosti i obrane, te će u skladu s navedenim, Ministarstvo obrane pokrenuti proceduru donošenja potrebnih odluka Hrvatskog sabora o sudjelovanju u NATO aktivnosti ojačane prednje prisutnosti u Republici Litvi i Republici Poljskoj“. S jedne strane, time bi Hrvatska i Francuska bile jedine uključene države koje sudjeluju u dvije od ukupno četiri spomenute borbene skupine. Osim toga, vidljivo je i da je broj hrvatskih vojnika koji bi mogli biti upućeni u Litvu ponešto narastao, od veličina koje se tu spominjalo još u siječnju ove godine:
„Iako će konačan sastav, vrijeme raspoređivanja i brojčana veličina ovisiti o dogovoru s vodećim nacijama (SR Njemačka i SAD), očekuje se kako će u okviru borbene skupine raspoređene u Republici Litvi sudjelovati do 200 pripadnika OS RH, dok će u okviru borbene skupine raspoređene u Republici Poljskoj sudjelovati do 90 pripadnika OS RH. Što se tiče vremena raspoređivanja, očekuje se kako će pripadnici OS RH biti raspoređeni u borbenu skupinu u Poljskoj do kraja 2017., a u borbenu skupinu u Litvi početkom 2018“.
Što to ima u Poljskoj?
Donedavni obrisi NATO skupine u Poljskoj?
Od ukupno 4 multinacionalne borbene skupine, raspoređene u okviru „ojačane Prednje prisutnosti“ NATO-a, ona pod zapovjedništvom SAD-a smještena je u gradu Orzyszu na sjeveroistoku Poljske (oko 220 km daleko od Varšave). Osim oko 900 američkih vojnika (2nd Squadron, 2nd Stryker Cavalry Regiment – 2/2CR), u njoj sudjeluje 150 pripadnika Oružanih snaga Velike Britanije (iz sastava izviđačke pukovnije Light Dragoons) i oko 120 pripadnika rumunjske vojske (vojna policija i 205. protuzračna bojna). Ova borbena skupina uključena je u 15. mehaniziranu brigadu Oružanih snaga Republike Poljske.
I ovdje dolazimo do novog spornog momenta u temi slanja pripadnika OS RH na rusku granicu. Naime, za misiju u Poljskoj Ministarstvo obrane RH danas, 18. travnja, ističe kako se radi o „mirnodopskim aktivnostima“ koje će se „ogledati kroz zajednička uvježbavanja i povećanje interoperabilnosti među saveznicama koje sudjeluju u navedenoj NATO aktivnosti“. Vjerojatno se tu radi o nastojanju da se čitava aktivnost što više uklopi u režim iz članka 7. stavak 8 Ustava RH. Riječ je o situaciji u kojoj Ustav RH predviđa ponešto manji utjecaj Sabora na odlučivanje o slanju OS RH u inozemstvo – kada se u inozemstvo šalje pripadnike OS RH radi vježbanja ili obuke, odnosno radi pružanja humanitarne pomoći saveznicima, za što je dovoljna smo odluke Vlade, uz suglasnost Predsjednika RH, a bez potrebe za tematskom odlukom i Hrvatskoga sabora. No, napore ovoga tipa sadržajno je demantirao već i pukovnik Steven Gventer (Kopnena vojska SAD-a), zapovjednik poljske borbene skupine, koji je na press-konferenciji održanoj 20. ožujka jasno rekao:
„Naša je zadaća angažirati se kao borbeno spremna bojna, to nije ciklus obuke. Cilj je spriječiti agresiju na Baltiku i u Poljskoj. Mi smo u potpunosti spremni da budemo smrtonosni“.
Britanski Light Dragoons u Poljskoj
U sklopu koncepta „ojačane Prednje prisutnosti“, na istoku Europe bit će kroz 4 multinacionalne borbene skupine raspoređeno oko 4.000 vojnika, zajedno s opremom koja uključuje tenkove, oklopna vozila, zrakoplove i visoko tehnološki opremljene zapovjedne centre – gdje još više u oči upada hrvatsko spominjanje samo broja vojnika, ali ne i opreme koju se s tim ljudima misli raspoređivati put Litve i Poljske. Zajedno s mrežom još 8 NATO-ispostava, u slučaju napada NATO snage mogu računati na angažman dodatnih 40.000 savezničkih i partnerskih vojnika.
Baš na godišnjicu ulaska Hrvatske u Savez, 1. travnja ove godine, službeno je započeo i angažman američke borbene skupine u Poljskoj. Jedne od ove dvije činjenice malo se tko prisjetio, a o drugoj se skoro ništa u nas nije ni čulo. Od Hrvatskoga sabora se tek očekuje da pristane na gotov čin, i više reda radi potvrdi odluke donesene mimo mehanizma predviđenog u Ustavu i zakonima, na korist „vodećih nacija“ i manje formalnih mehanizama nacionalnog odlučivanja u obrani i sigurnosti RH.