Potpisnici Deklaracije među ostalima su Boris Dežulović, Dragan Markovina, Rade Šerbedžija, Rajko Grlić, Damir Karakaš, Edo Popović, Roman Simić, Vedrana Rudan, Zdravko Zima, Daša Drndić i drugi.
Jedan od potpisnika tzv. Deklaracije o zajedničkom jeziku, objasnio je za zašto je podržao tu inicijativu.
“Deklaracija se suprotstavlja užasnom, idiotskom, neljudskom stanju u kojem je danas naš jezik. Potpisao sam je jer ona pomirljivo i prijateljski priznaje svakoga, jer afirmira različitosti, dozvoljava da jedna stvar može imati više imena, da mi svi, eto, govorimo jednim jezikom, koji se od mjesta do mjesta različito zove, negdje je hrvatski, negdje srpski, negdje bosanski, a negdje crnogorski. Onaj jezik kojim govore u Srbiji, Bosni i Crnoj Gori očito nije drugačiji od ovoga kojim govorimo mi ovdje – kaže Tomić.
Među ostalim, ističe i kako je “hrvatski jezik izmišljen da bi Hrvate držao u strahu, da ih muči kako ne govore jezikom koji zovu svojim, “pa da vazda pitaju je li se reče hiljada ili tisuća, kisela ili mineralna voda, je li ispravno slavina, česma ili pipa, kaciola, zaimača ili kutlača, odrina, brajda ili pergola, bakšiš, manča, trinkelt ili napojnica…?”, kazao je za Slobodnu Dalmaciju.
Podsjetimo, “Deklaracija o zajedničkom jeziku” uzburkala je mišljenja javnosti ,a riječ je o ideji koja zagovara to da je jezik koji se koristi u Hrvatskoj, BiH, Srbiji i Crnoj Gori “zajednički standardni jezik policentričnoga tipa”.
Radi se o Inicijativi 220 intelektualaca iz ‘regije’. Radi se o glumcima, redateljima, umjetnicima, profesorima… To je nastavak kampanje koju je prije nekoliko godina aktivno pokrenula hrvatska jezikoslovka Snježana Kordić, a što je najžalosnije – financiralo Ministarstvo kulture s potpisom tadašnje države tajnice Nine Obuljen Koržinek, današnje ministrice kulture.
Potpisnici Deklaracije među ostalima su Boris Dežulović, Dragan Markovina, Rade Šerbedžija, Rajko Grlić, Damir Karakaš, Edo Popović, Roman Simić, Vedrana Rudan, Zdravko Zima, Daša Drndić i drugi.