Andrej Plenković dobio je prvu rundu, ali meč definitivno još nije gotovo, tako nekako sažeti bi se mogao epilog prvog kruga predsjedničkih izbora, u kojem se drugog kruga za dlaku dovela kandidatkinja njegova HDZ-a Kolinda Grabar-Kitarović, koja je daleko ljuću borbu vodila s Miroslavom Škorom, u svojem biračkom bazenu, nego sa Zoranom Milanovićem, kandidatom SDP-a i ljevice.
No, osim što je borbu vodila aktualna predsjednica, već u prvim danima Škorine kampanje bilo je razvidno kako on neće udarati samo na Grabar-Kitarović, već da je njegov krajnji cilj Plenkovićeva detronizacija, ne čini to dakako Škoro na svoju ruku, dojam je kako interes za to daleko više polučuju ljudi s kojima se okružio nego li on osobno. Bilo kako bilo, prvi naum kojega je prezentirao u kampanji pa i skupom u Lisinskom gdje se najizravnije obrušio na prvog čovjeka stranke, nije realiziran, iako se mora priznati da je dotkor Miro kada je o hrvatskoj desnici riječ napravio povijesne rezultat samim time što ih je uspio okupiti na jedno mjesto, a da se ne raskole i ne padnu pod vlastitim egom, s tako objedinjenom desnicom, uz naglasak na demokršćanske vrijednosti Škoro je postigao zavidnih 24 posto, i time pokazao kako doista u Hrvatskoj postoji snažno desno krilo, koje nikada do sada nitko nije uspio objediniti.
Objedinjenje te desnice, koja u HDZ-u stasa od Karamarkove ere, jasna je poruka Plenkoviću da ipak mora malo zakočiti i stati na loptu, jer krajnji cilj ove družine jest preuzimanje kontrole nad HDZ-om, što je moguće postići rušenjem Plenkovića, da je Škoro uspio ući u drugi krug predsjedničkih izbora, kao što je to najavljivao, u srazu s Milanovićem proklamirao bi se kao predstavnik konzervativne Hrvatske koji vodi boj s lijevim kandidatom, u tom scenariju vrlo bi vjerojatno i pobjedio, a njegova pobjeda označila bi Plenkovićev poraz, od kojega bi se do parlamentarnih izbora teško oporavio, sve i da aktualna predsjednica ne uspije izboriti još jedan mandat u srazu s Milanovićem, to Plenkoviću neće predstavljati toliku prepreku koliku bi mu predstavljao dolazak Škore na Pantovčak.
Ono što se u trenutnim okolnostima nameće kao posve racionalno pitanje, jest koji je Škorin sljedeći korak, koliki doista politički kapital može ponijeti na parlamentarne izbore i koliko je među 24 posto njegovih birača, onih koji su u borbi za sabornicu uistinu spremni pristati uz njega. Dok Škoro za sada strateški šuti, oko njega se razvija bezbroj teorija, a neki kažu kako su i sami predsjednički izbori za njega predstavljali uveritur u parlamentarne na kojima će pokazati svu snagu desnice, bez koje će Plenković teško sastaviti vladu. No, taj plan nije nešto što bi se trebalo uzeti zdravo za gotovo, jer prije svega na predsjedničkim izborima biračko se tijelo opredsjeljuje za pojedinca, a ne stranačku listu, osim toga, Škoro će teško pomiriti Suvereniste i Most, te držati pod kontrolom pojedince, koji su pioniri raslojavanja desnice u Hrvata.
Da rezultat s predsjedničkih izbora nije lako pretočiti na parlamentarne zorno oslikava primjer bivšeg predsjednika Ive Josipovića koji je nakon debakla na predsjedničkim izborima formirao svoju stranku s kojom se pak na parlamentarn im izborima izblamirao, premda je godinama na anketama slovio za najpopularnijeg hrvatskog političara te premda je Grabar-Kitarović u srazu s njime jedva dobila izbore.
Škorino ispadanje u prvom krugu sasvim sigurno nije politički kraj, on će po svemu sudeći svoj politički start graditi u Slavoniji u kojoj je pomeo konkurenciju, a osim toga fokus će staviti i na grad Zagreb, gdje je do kraja ogolio HDZ, i pokazao sve slabosti vladajuće stranke, no, kada se prašine i oluje slegnu, teško da će moći vladati bez HDZ-ove potpore.