Usporediti tržnicu s hrvatskom politikom bila bi uvreda za sve vrijedne ljude koji svoju koricu kruha zarađuju u prilično složenim uvjetima. Pojam kojim se hrvatska politička trgovina može opisati naprosto još nije izumljen, iako trgovini u svim oblicima svjedočimo posljednjih dvadesetak godina.
Tako je primjerice Mostov šef Božo Petrov svojedobno pregazio vlastiti potpis kod javnog bilježnika pa se njegova stranka pridružila koaliciji s HDZ-om, no HDZ i Most još i donekle ideološki odgovaraju.
Pravi ideološki šok doživjeli su HDZ-ovi birači, ali i šačica HNS-ovih pristaša onoga trenutka kada je Ivan Vrdoljak pristao svoje liberale združiti s Plenkovićevom strankom tvrdeći da se tu ne radi o izdaji birača, nego o borbi za nacionalne interese.
Ne treba napominjati da su se Vrdoljakovi HNS-ovci sabornice domogli kao krpelji sa SDP-ovih listi, ne treba napominjati ni to da za nacionalne interese nisu napravili baš ništa jer da jesu, danas ne bi bili stranka s jednim zastupnikom, koja na političkoj mapi ne postoji.
Ne postoje na političkoj mapi više ni Milanka Opačić, Siniša Varga i ljudi koji su se prometnuli u političke žetončiće Milana Bandića, koji je preko njihovih leđa trgovao s Plenkovićevim HDZ-om nižući lokalne afere, i kumove po gradskim poduzećima. Milanku je Milan očarao buketom cvijeća, nakon kojega se ona odlučila pridružiti njegovu zastupničkom klubu. Sva je simbolika hrvatske politike baš u tom buketu, koji se može postaviti na spomenik političkim pretrčivačima koji su nakon toga prestali postojati.
Dugačak je to popis pa bi i spomenik trebao biti poduži. Spomenik je to nedosljednosti na koji bi se, po svemu sudeći, moglo upisati i HSS-ovo znakovlje. “HDZ je uhljebnička sekta, nepravomoćno osuđena, nije stranka”, tvrdio je početkom ove godine predsjednik seljaka Krešo Beljak u jednom od svojih televizijskih nastupa kritizirajući vladajuću stranku zbog toga što je Hrvatska na začelju Europe, za taj je potop optužio isključivo HDZ. I bila bi to uobičajena hrvatska oporbena i pomalo izlizana retorika da se prije svega nekoliko dana stranka istog tog kritičara Beljaka u Zagrebačkoj županiji nije pridružila HDZ-u. Naime, HDZ i partnerske stranke dogovorile su upravo s HSS-om većinu koja je bila neophodna za konstituiranje Skupštine u Zagrebačkoj županiji.
Da je dogovor postignut za medije, potvrdio je šef HDZ-a Zagrebačke županije Željko Turk otkrivši pritom cijenu te suradnje – HSS-u je pripalo mjesto predsjednika Skupštine.
“Naš je stav da nam je HSS stranka kojoj možemo dati povjerenje u kontekstu formiranja Skupštine i da je predstavnik HSS-a kao mogući predsjednik Županijske skupštine za nas prihvatljiva varijanta”, rekao je Turk Hini objasnivši da se ne radi o koalicijskoj suradnji, nego samo o suradnji potrebnoj za prvu konstituirajuću sjednicu. Odnedavno se inače u Hrvatskoj za koalicije smišljaju kojekakvi pojmovi kojima se izbjegava konkretno definirati odnos koji nije ništa drugog doli suradnja na obostrano zadovoljstvo. Pregovore je HDZ u ovom slučaju vodio s HSS-ovom predsjednicom Zagrebačke županije Martinom Glasnović, a cilj je bio izbjeći nove izbore.
“Ovo što radi HSS direktna je prevara i nepoštovanje koalicijskog sporazuma i, još važnije, brutalna izdaja birača”, komentirao je pak ovaj dogovor SDP-ov Mihael Zmajlović podsjetivši da su HSS-ovci za HDZ govorili da bi takvu stranku u demokratskom društvu trebalo zabraniti. Dakako da je HSS za svoj potez ponudio objašnjenje pa su tako iz stranačke organizacije u Zagrebačkoj županiji objasnili da su odlučili preuzeti odgovornost obnašanja funkcije predsjednika Skupštine Zagrebačke županije, nakon što podršku za tu funkciju nisu dobili od SDP-a, dogovor kojim se osiguralo konstituiranje Skupštine pao je s HDZ-om. Drugim riječima, nije bitan partner, bitna je fotelja. Kada se u medije probila vijest o HSS-ovu dogovoru s HDZ-om, na društvenim mrežama burno je reagirao Beljak koji je na Fejsu izvrijeđao ne samo predstavnike medija nego i kolege iz stranke Fokus Darija Zurovca.
“Loleku i Boleku, najprije reci tko ti je dao novac za stranačku kampanju, a onda ću možda komentirati tvoje izljeve. Smiješan si, lažove podli, ali to je tvoja stvar. Vrijeme će pokazati tko je komu na prodaju, tko se komu prodao, a tko nije i neće. Ja sigurno i dokazano na prodaju nisam, ma koliko lažljivi klaunovi i bijednici poput tebe pričali i davali izjave protiv mene. Mirno spavam i nisam u strahu da će me reketariti i ‘voziti u prtljažniku’ sumnjivi stranački donatori i ‘mecene’”, napisao je Beljak na Fejsu gdje je osporio teze o tome da se dogovorio s HDZ-om.
Beljak je dakle dogovor demantirao, ali ako se HSS nije dogovorio s HDZ-om, može se zaključiti da je stranka pod njegovom palicom u potpunom rasulu. Znalo se to doduše i ranije, no ovime se rasulo može smatrati gotovo službenim. O kaosu u HSS-u govore i naši sugovornici neskloni Beljaku te tvrde da je on u posljednje vrijeme bijesan i nemoćan, ne samo zato što su na političkoj sceni izgubili bilo kakav značajniji utjecaj, nego i zbog toga što mu postaje jasno da i on sam unutar stranke gubi utjecaj. Moguće je da mu je žao što je pristao povući se s gradonačelničke funkcije u Samoboru, a moguće je da je i to učinio iz straha od poraza, uvjeravaju nas u stranci pa podsjećaju da su na lokalnim izborima angažirali Vucu te da su samim time pokazali kako stvari stoje u njihovim redovima.
Kako naglašava niz sugovornika, krajnje je vrijeme da Beljak odstupi s pozicije predsjednika, no on se izgleda još grčevito drži za svoju predsjedničku fotelju, mada u HSS-u vjeruju da bi za budućnost stranke bilo poželjno promisliti o suradnji s HDZ-om i Plenkovićem jer sve suprotno vodi u propast. Danas je HSS strančica s rejtingom manjim od dva posto, predsjednik Beljak i županijski ogranci raspravljaju putem medija, a on je pak za to vrijeme toliko duboko ideološki zabrazdio da je u Saboru nedavno osnovao klub s Katarinom Peović iz Radničke fronte.
Godinama se u HSS-u doduše diskretnije nego danas govorilo o svađama i raskolima koji su se pripisivali Beljaku, spominjali su se tu i lažirani dokumenti, protestna napuštanja stranke, ali i sumnjivi stranački izbori. Sve to dovelo je do gubitka biračkog tijela koje je godinama bilo na respektabilnoj razini, premda su i Beljakovi prethodnici u vezi s koalicijom vrludali od HDZ-a do SDP-a. U javnosti se Beljak do sada predstavljao kao političar bez dlake na jeziku, kritičar svih društveno-političkih anomalija, ali i kao tip kojega su rijetki u stranci doživljavali ozbiljno.
Sav je autoritet izgubio ovih dana kada se pokazalo da njegovi kolege iz Zagrebačke županije mimo njegove volje ulaze u koaliciju s HDZ-om. Njegovu galamu očito više nitko ne sluša, a to je jasan simbol političkog kraja, koji bi uskoro mogao potpisati i HSS ako ne poduzmu neke konkretne promjene i ne pronađu nekoga tko će doista zastupati interese hrvatskih građana, a ne interese pojedinaca, koji egzistiraju na političkoj trgovini rušeći pritom povjerenje birača u demokratski sustav.