SRBIJA KUPUJE NAJMODERNIJE DRONOVE DOK SE MI PRETVARAMO DA SE NIŠTA NE DOGAĐA: Hrvatska vojska ulaže u oklopnjake koji su se protiv dronova pokazali beskorisnima

Svaki rat donosi nove taktike i nova sredstva u svijet ratovanja i općenito vođenja ratnih operacija. Baš zbog toga i postoje vojne i ratne škole kako bi na temelju ranijih iskustava pripremile nove časnike za buduće izazove vođenja i zapovijedanja vojnim jedinicama. Ljudska povijest prepuna je ratova i krvoprolića pa su i povijesti ratovanja na vojnim akademijama sve složenije i sve ih je teže položiti. No posljednjih godina ratna taktika i sredstva koja se primjenjuju u sukobima evoluiraju takvom brzinom da se i ne stignu napisati udžbenici za nove strategije, a kamoli opremiti vojske za izazove ratova 21. stoljeća. Brutalni građanski rat koji je buknuo u Siriji 2011., a u koji su se umiješale gotovo sve oružane sile svijeta, nagovijestio je novo poglavlje u povijesti ratovanja. Bio je to prvi rat u kojem su se masovnije koristile bespilotne letjelice na svim stranama. Masovno su upotrebljavani i novi protutenkovski sustavi, ali i dalekometni, krstareći, projektili. Već tada je bilo jasno kako su klasične kopnene bitke u kojima se naizmjenično koristi oklop i pješaštvo, kao glavna sredstva ovladavanja bojnim poljem, stvar prošlosti. 

 

Ratna iskustva

Oklop i pješak nisu nestali s bojnog polja, ali više neće biti ključni faktori za ostvarivanje dominacije na bojnom polju. Drugi rat u Gorskom Karabahu, koji su 2020. vodili Armenija i Azerbajdžan, potvrdio je tezu koja je o budućnosti ratovanja postavljena u Siriji i Libiji. U tom ratu do punog izražaja došla je snaga bespilotnih letjelica na bojnom polju. Iako snage Armenije i Gorskog Krabaha nisu nimalo zaostajale za Azerbajdžanom u broju topničkih bitnica ili tenkovskih jedinica, itekako su oskudijevale suvremenim bespilotnim letjelicama, što se pokazalo fatalnim za njihovu obranu. Azerbajdžan je iz Turske i Izraela nabavio stotine suvremenih bespilotnih sustava i doslovno je razorio armensku protuzračnu obranu i artiljerijske položaje na dobro utvrđenim prvim linijama obrane Karabaha. Tek tada su u akciju mogli ući pješaštvo i oklop koji su vrlo brzo počeli zauzimati prostor Karabaha. 

U aktualnom ukrajinsko-ruskom ratu upravo su bespilotne letjelice najzaslužnije što Kijev nije okupiran već u prvim danima rata. Ukrajinci su u realnom vremenu pratili ruske kolone koje su se približavale njihovoj prijestolnici. To im je omogućilo da postave zasjede tenkovskim i oklopnim kolonama ruskih okupatora i da ih usmjere, rušenjem mostova i cestovnim zaprekama, na brižno pripremljene stupice u kojima su ih uništavali naprednim protutenkovskim projektilima. Ukrajinci su u kijevskoj fazi rata kontrolirali situaciju od samih početaka. Pustili su okupatore da dovoljno razvuku svoje opskrbne linije, a potom su dronovima udarili na cisterne koje su trebale opskrbljivati tisuće ruskih tenkova i oklopnih vozila. Zbog napada dronovima ruske opskrbne linije su se raspale pa su posade naprednih tenkova i transportera nerijetko ostavljale potpuno ispravna vozila zbog nedostatka goriva. 



 

Groblje tenkova

Na taj način Ukrajinci su došli u posjed stotina jedinica oklopne tehnike. Dronovi sve važniju ulogu imaju i u drugoj fazi rata u Ukrajini. Na prostoru Donbasa upravo će dronovi odigrati ključnu ulogu u korekciji topničke vatre i preciznim udarima raketnih sustava kako bi se ostvarila prevlast na bojnom polju. Upravo zbog toga obje strane na prostor Donbasa raspoređuju dodatne jedince teške artiljerije i nove, naprednije, bespilotne sustave.  

SAD je ukrajinske jedinice već počeo opremati lakim dronovima Switchblade 300 i Switchblade 600 kompanije AeroVironment. Riječ je o sustavima koji su toliko minijaturni da protiv njih ne pomažu klasični sustavi protuzračne obrane. Switchblade 300 teži otprilike 2,7 kilograma i dug je 60 cm. Lansira se doslovno iz ruksaka pješaka, može letjeti 15 minuta u rasponu od osam kilometara. Zbog njegove veličine, od njega se praktički nemoguće obraniti. S druge strane, nanosi ozbiljnu štetu i ljudstvu i oklopnim jedinicama. Budući da nema lansirnih rampi i pripadajuće logističke potpore, moguće ga je lansirati s bilo kojeg mjesta. Još ozbiljnija prijetnja je Switchblade 600 koji teži oko 22 kilograma i može letjeti oko 45 minuta na udaljenost do 45 milja. Nosi dosta više eksploziva i ozbiljna je prijetnja svim utvrđenim položajima ruske vojske. Ono što je možda i najvažnije, ti dronovi stoje oko šest tisuća dolara po komadu, a mogu uništiti borbene sustave od deset milijuna dolara. 

Amerikanci smatraju da će Ukrajinci lakim dronovima kamikazama desetkovati ruske napadačke kolone, a potom bi Ukrajini isporučili teške besposadne sustave poput Predatora koji bi mogli potpuno razbiti ruske opskrbne linije prema Ukrajini.

 

Jeftin i ubojit

Možda je najpoznatiji dron u aktualnom sukobu u Ukrajini turski Bayraktar. Jeftin i ubojit, pokazao se kao jedan od najpouzdanijih dronova današnjice. Poslije rata u Gorskom Karabahu tvornice koje proizvode Bayraktare rade u tri smjene, a za isporuku novih eskadrila postoje liste čekanja. Srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić pohvalio se ovih dana kako mu je turski kolega Tayyip Erdogan obećao isporuku Bayraktara preko reda. Srbija, kao i mnoge države u okruženju, interventno nabavlja nove sustave kako bi odgovorila na izazove sve većih poremećaja na geopolitičkom planu. Ovo će biti već druga srbijanska interventna kupnja besposadnih sustava. Ranije je Srbija iz Kine kupila dronove CH – 92A. No osim paketa dronova vrijednog oko 20 milijuna dolara, Srbiji je bilo mnogo važnije osigurati tehnologiju za daljnji razvoj vlastite flote dronova tipa Pegaz, Gavran 1 i Gavran 2. Isporukom Bayraktara, ali i primjenom kineske tehnologije u domaćim dronovima, Srbija će definitivno ostvariti dominaciju u ovom dijelu Europe kada je riječ o besposadnim sustavima. Hrvatska, uljuljana u sigurnost NATO članstva, trenutno ne pokazuje previše interesa za srbijanski program razvoja besposadnih sustava. No trebala bi, ako ni zbog čega drugog, onda zbog ruskih i kineskih sustava u NATO-ovu dvorištu. Hrvatska u svom posjedu trenutno ima izraelske izvidničke bespilotne letjelice Orbiter 3 i Skaylark 1. Trenutno u sklopu Središta za besposadne zrakoplovne sustave koje je smješteno u nekadašnjoj vojnoj zračnoj luci u Puli djeluje 20-ak Orbitera i 6 Skaylarka. No ono što se godinama iščekuje, a nikako da hrvatska javnost dočeka, nabava je naoružanih besposadnih sustava poput Bayraktara. Hrvatska je zasad procijenila kako joj oni nisu prioritet. To je donekle razumljivo ako uzmemo u obzir kako su trenutno u fazi realizacije dva velika vojna programa. 

 

Nema strategije

Hrvatska trenutno realizira projekt nabave eskadrile višenamjenskih borbenih zrakoplova i oklopnog vozila Bradley. Novaca za napredne besposadne sustave poput Predatora ili Bayraktara jednostavno nema u vojnom proračunu. No to ne amnestira vojni i politički vrh, oni bi u sklopu proračunskih mogućnosti svakako trebali pokušati pronaći odgovor na sve veću neravnotežu u besposadnim sustavima u hrvatskom susjedstvu. Jedan od odgovora svakako bi mogla biti i nabava sustava Switchblade američke tvrtke AeroVironment. Sustav koji stoji šest tisuća dolara, a može uništiti tenk koji stoji 10 milijuna dolara budućnost je ratovanja. On je idealan za specijalne postrojbe koje se u slučaju neposredne ugroženosti prve raspoređuju na bojno polje. Eventualnom nabavom ovih sustava Hrvatska bi vratila ravnotežu u svom neposrednom susjedstvu i pokazala da prati što se događa oko nje.

Facebook Comments

Loading...
DIJELI