SRBIN KOJI MILIJUNE ULAŽE NA JADRAN! Spava na lovi, ljubi turbo folk zvijezde, ima 30-ak firmi i uživa u luksuzu

Photo: Marko Lukunic/PIXSELL

MK Group najbogatijeg srpskog poduzetnika Miodraga Kostića nedavno je preuzela vlasnički udio od 49 posto u šibenskom trgovačkom centru Dalmare, a tim je činom svoje poslovanje po Hrvatskoj proširio ovaj srpski kralj šećera koji se pored turizma očito zanima i za nekretninski biznis. Upućeni svjedoče kako tu njegovim pothvatima nije kraj jer se Kostić zainteresirao i za nekoliko atraktivnih nekretnina po Zagrebu.

Da tamo gdje su tajkuni i novci, uvijek ima i intriga, potvrđuje to što je Kostićeva grupacija udio u Dalmareu preuzela od Fortenove koja je vlasnica prodanog udjela bila ravno mjesec dana. Vjerujemo da nije potrebno podsjećati na to da je Fortenova nasljednica koncerna Agrokor, nekada najvećeg hrvatskog poslovnog carstva u vlasništvu posrnulog tajkuna Ivice Todorića. Todorić na svojim blogovima i društvenim mrežama ne prestaje ponavljati da je pokraden i prevaren od strane aktualne vladajuće garniture koja je njegovu imovinu predala u strano vlasništvo.

Širi poslovanje


Kada već govorimo o Dalmareu, tada valja spomenuti da je ovaj šibenski centar sagradio Vlado Čović iz Zagreb Montaže, koji je ujedno većinski vlasnik Dalmarea. Nakon Kempinski hotela u Savudriji te oranica i pašnjaka u Istri, Kostić sada očigledno širi svoje poslovno djelovanje na biznis nekretninama u Hrvatskoj. Kostić je inače ne samo najbogatiji srpski poduzetnik, već i jedan od najbogatijih ljudi na teritoriju bivše Jugoslavije. Njegov beogradski imperij proteže se od prehrambene industrije, u sklopu koje je priču započeo sa šećerom, a nastavio u turističko-ugostiteljskom sektoru. U toj je branši vlasnik brojnih luksuznih objekata širom jadranske obale od Slovenije pa sve do Crne Gore.

U proteklih desetak godina Kostić je prema vlastitom priznanju uložio 200 milijuna eura u gradnju hotela kako u Srbiji, tako i u regiji. Iako je hotelijerstvo najmlađa grana u njegovoj tvrtki MK Group, ono s Kostićem na čelu vrlo brzo raste. Osim toga ima vrlo jasan smjer – ulaže u braunfild investicije, odnosno oživljavanje starih objekata uz revitalizaciju građevinskih zemljišta. „Danas sam sigurno lider kada je riječ o hotelijerstvu, ne samo u Srbiji nego u cijeloj regiji”, izjavio je nedavno Kostić za srpske medije u kojima ga poznaju i kao „kralja šećera”. Zanimljivo, u vrijeme kada se u Hrvatskoj vodila borba za spas Agrokora, baš je Kostić iskazao interes za kupnju barem jednog dijela ovog nekadašnjeg Todorićeva poslovnog carstva, što i ne iznenađuje budući da njegovo poslovanje uz ostalo uključuje i poljoprivredu te trgovinu i turizam, s prihodima koji premašuju milijardu eura. „Agrokor je velika kompanija s velikim ‘assetima’, svakako neće ostati u obliku jedne kompanije.



Pratimo nagodbu i u skladu s tim, sigurno će doći do prodaje. U onom dijelu prerade i poljoprivrede bit ćemo veliki investitor”, najavio je prije više od godinu dana Kostić u razgovoru za RTL. U Hrvatskoj je ovaj poduzetnik poznat kao kupac turističkog kompleksa Rezidencija Skiper pored Umaga, a osim toga u domaćoj se javnosti spominjao kao vlasnik najveće jahte na Jadranu.

Velika jahta

Jedno vrijeme posjedovao je Azimut 85 fly dugačak 27 metara, koji je zapravo u svijetu jahti luksuzna vila s apartmanima čija je vrijednost procjenjivana na tri milijuna eura. To za Kostića, po svemu sudeći, nije bilo dovoljno luksuza pa je tu jahtu zamijenio plovećim kraljevskim dvorcem, brodom dugim 48 metara sa šest apartmana i posadom. Dašak luksuza utkao je Kostić i u sam naziv jahte dajući joj kraljevsko ime „Alexandar V.” Uz kraljevsko ime dakako ide i kraljevska cijena od 28 milijuna eura. Rado Kostić tijekom ljetnih mjeseci skokne na brod na kojem najradije provodi vrijeme sa svojom obitelji i prijateljima, a poželite li i sami na njoj odsjesti u slobodnim terminima, bit će vam potrebno 200 tisuća eura za tjedan dana.

Kako to obično biva, uz svijet poduzetništva pristaje i politika pa je tako Kostić blizak sa srbijanskim predsjednikom Aleksandrom Vučićem u čijoj je pratnji svojedobno došao u Hrvatsku, i to u službeni posjet tadašnjoj predsjednici Kolindi Grabar-Kitarović. S njom je ova družina ugodno ćaskala i o poslovnim dogovorima i projektima. Kostić je inače i sam do 2000. godine bio jedan od članova Demokratske stranke pa ga zbog toga, kao i brojne druge tajkune s ovih područja, prate optužbe za malverzacije pod njihovim utjecajem. Svojedobno je nekadašnji direktor srpske Agencije za privatizaciju Branko Pavlović opisao kako je Kostić stjecao svoje silno bogatstvo šireći biznis. „Vještak je poslije bombardiranja zgradu Centralnog komiteta na Novom Beogradu, danas poslovni centar Ušće, proglasio statički nestabilnom i za rušenje. Međutim, Kostić je dobio na licitaciji, ali nije platio ni dinar svog novca. Kasnije je angažirao drugog vještaka koji je rekao da se zgrada ne mora rušiti.

Skinuo je aluminijske prozore, liftove, oplate, ploče i oljuštio cijelu zgradu, utovario skinuto na kamione, prodao i platio prvu ratu, a poslije toga preprodao objekt. Genexove hotele također je dobio na licitaciji, i dopustili su mu ulazak u upravljanje hotelima prije nego što je platio prvu ratu. Na početku sezone počeo je upravljati hotelom, a na kraju sezone iz prihoda hotela platio je prvu ratu”, rekao je Pavlović prije nekoliko godina za Novosti. Na ta pisanja nije bilo previše reakcija ni sa one, ni sa ove strane granice pa Kostić danas ustraje u svojem cilju izgradnje snažne regionalne hotelske kompanije s kojom povezuje biznise na najatraktivnijim lokacijama.

Majka kuharica, otac vozač

Onaj službeni dio Kostićeva životopisa počinje s pričom o odrastanju u Vrbasu. U obitelji oca vozača i majke kuharice Kostić je bio jedinac, a za život je počeo zarađivati već s 15 godina noseći vreće cementa. Od tih teških mladićkih dana do danas stasao je u diplomiranog ekonomista, vlasnika multinacionalne kompanije u kojoj ima na tisuće zaposlenika. Obrat kapitala izražava se u stotinama milijuna eura, a on svojom pojavom izaziva prašinu u srpskoj javnosti i medijima, i to najvećim dijelom zbog svoje sklonosti prema atraktivnim damama. Srpski mediji bilježe njegovu vezu s ondašnjom turbo folk zvijezdom Natašom Bekvalac, a pažnju je privukao i kupnjom poslovnog centra Ušće u srpskoj prijestolnici.

U njegovom portfoliju ističu se i tri tvornice šećera – ona u Baču, Kovačici i Pećincima, koje je kupio za svega nekoliko eura. Baš od tada pratio ga je nadimak „kralj šećera” premda nije radio niti u jednoj društvenoj tvrtki. Svoju prvu firmu na noge je postavio 1983. kada je počeo s proizvodnjom kukuruznih pahuljica. Nakon tog biznisa okreće se proizvodnji cigli, a potom osniva tvrtku MK Commerce u kojoj je 1989. poslovalo svega pet ljudi. Već 1995. godine broj zaposlenih penje se na preko 5000, a danas u sklopu njegove tvrtke MK Group posluje preko 30 povezanih poduzeća, koja djeluju i u Srbiji i u inozemstvu. Tijekom privatizacije 2008. od kompanije International CG za 23 milijuna eura na Kopaniku kupuje hotel Grand, apartmanski kompleks Konaci, i nacionalni restoran Zvrk.

U međuvremenu svoje šećerane prodaje njemačkom Nordzuckeru, no ostaje u poljoprivrednom biznisu kupujući po Vojvodini šest poljoprivrednih poduzeća koja su mu osigurala vlasništvo na 11 tisuća hektara zemlje. S poljoprivrednim biznisom proširio se sve do daleke Ukrajine gdje obrađuje stotinjak tisuća hektara. Posljednji biznis nekretninama tek je nastavak njegovih građevinskih poduhvata pošto je ekskluzivne stanove gradio po Novom Sadu. Kao da sve to nije dovoljno, najbogatiji Srbin posjeduje i vlastitu brokersku kuću. Strastveni sportaš i nekadašnji nogometaš punim je kapacitetom ušao u Hrvatsku neprimjetno šireći svoj biznis čak i onda kada je sve stajalo, u doba zloglasne korone.

Facebook Comments

Loading...
DIJELI