Premda se nakon izbijanja afere HNB govorilo da bi premijer Andrej Plenković guvernera Borisa Vujčića mogao zamijeniti svojom bivšom ministricom Martinom Dalić, izgleda da je predsjednik Vlade od te ideje odustao uviđajući da velika bankarska afera nije previše zaintrigirala javnost, ali i spoznajući kako mu je Vujčić prijeko potreban u godini u kojoj se Hrvatska priprema za eurozonu.
U razgovoru s HDZ-ovcima može se čuti da Plenković ne mijenja generale usred bitke pa zahvaljujući tome danas na ministarskim pozicijama i jesu Darko Horvat i Vili Beroš, a kao Plenkovićev general može se opisati i kompromitirana glavna državna odvjetnica Zlata Hrvoj-Šipek. No u konačnici, zaključak je jasan, Vujčićeva bitka je uvođenje eura, koje bi sa sobom moglo donijeti rast cijena, što je trend koji nije zaobišao ni mnogo stabilnije i financijski uređenije zemlje od Hrvatske.
Ima Vujčić, kao guverner na visokoj nozi, savjet za hrvatsku sirotinju koja strahuje od poskupljenja, njima je, naime, prvi čovjek središnje banke savjetovao da u tom slučaju kupuju tamo gdje je povoljnije, zaboravljajući da rukovodi HNB-om.
Znanstvena fantastika
Da je ta izjava posve promašena, upozorava ustavni stručnjak Mato Palić koji podsjeća kako je Vujčić čelnik institucije kojoj je zakonska obveza održavanje stabilnosti cijena. “Plaće u HNB-u su za obične građane nešto kao znanstvena fantastika. Oni se toliko naprežu tamo da imaju i dodatke na plaću za otežane uvjete rada koji iziskuju pojačane psihofizičke sposobnosti, to su sami regulirali pravilnikom”, otkriva profesor s osječkog Pravnog fakulteta.
No nova otkrića o aferama guvernera središnje banke ima i poznati kriminalist Nikola Kajkić koji tvrdi kako je Vujčić s plaćom od oko 47.000 kuna u razdoblju od 2019. do 2020. godine izbjegao sa svoje porezne kartice skinuti vlastitu kćer premda je bio obavezan to učiniti jer joj je prestalo školovanje i uzdržavanje od roditelja.
“Shodno navedenoj utaji ili prevari poreznog sustava, Borisu Vujčiću je PU Zagreb, ispostava Maksimir, nakon što su doznali za prevaru, izdao rješenje o prisilnoj naplati razlike porezne obveze u iznosu od 20.000 kuna poreza”, kaže Kajkić te napominje kako je nakon primitka navedenog rješenja Vujčić iskazao nezadovoljstvo te je napao službenike zagrebačke Porezne uprave i ispostave Maksimir, i to sve navodno uz potporu svojih političkih zaštitnika s kojima igra tenis.
“Nakon toga su na njegov i pritisak prijatelja iz Ministarstva financija poništili rješenje i obustavili naplatu porezne obveze, što u posljednjih 20 godina nikomu nije učinjeno”, prepričava Kajkić svjedočenje neimenovanog zaposlenika Porezne uprave Zagreb te kaže da je porezna obveza bila sto posto obvezna za guvernera Vujčića. “Svaki drugi građanin koji bi se našao u njegovoj situaciji morao bi je platiti, nije bilo zakonske osnove za obustavu rješenja i neplaćanje poreza, a kao jedini razlog obustave predmetnog rješenja svjedok u poreznoj upravi navodi isključivo politički pritisak i naredbu iz Ministarstva financija”, zaključuje Kajkić koji evidentno aludira na Vujčićevo poznanstvo s ministrom financija Zdravkom Marićem.
Uživa u životu
Ima li u ovim navodima istine, upitali smo i samog guvernera, koji je sve prozivke demantirao. No, u svakom slučaju jasno je kako je Vujčićev krug poznanstava u najmanju ruku širok. U korektnim je odnosima s premijerom Plenkovićem, odlično se slaže i sa svojom potencijalnom nasljednicom Martinom Dalić te je u bankarskim krugovima na glasu kao urban i susretljiv, ali i iznimno obrazovan tip, koji tek na van u svojim medijskim nastupima djeluje kao štreber.
Kada se kamere ugase, Vujčić postaje bankar koji uživa u zabavama, druženju, dobroj glazbi i hrani, a kada se zabavlja, nerijetko prijateljuje s jednim od najbogatijih hrvatskih poduzetnika, prvim čovjekom Atlantic grupe Emilom Tedeschijem, na čijim je zabavama u kultnom zagrebačkom Pepermintu bio čest i rado viđen gost. Često je kod Tedeschija na partyje zalazio i aktualni predsjednik Zoran Milanović koji je također u odličnim odnosima s guvernerom Vujčićem.
Dodirna točka im je upravo zajednički prijatelj Tedeschi, preko kojega Milanović i jest svojedobno u svoju Kukuriku vladu pozivao Vujčića na poziciju ministra financija, na što on, kao što je poznato, nije pristao jer ministarska plaća ne bi zadovoljila njegov raskošni stil života. I sada, kada se za Vujčićem povukao uteg ozbiljne afere HNB, predsjednik Milanović stao je u obranu svojeg i Tedeschijeva prijatelja, on u slučaju HNB ne vidi aferu, nego smatra kako je tu riječ o nedopustivim podmetanjima, te je stoga nakon povratka sa skijanja čvrsto stao u Vujčićevu obranu, dok se po Uredu predsjednika priča kako Milanović istinski vjeruje kako je Hrvatska narodna banka jedna od rijetkih, ako ne i jedina transparentna institucija u državi, a usporedno s time uvjeren je kako najveće zasluge za takvo poslovanje nosi guverner Vujčić.
Strastvena obrana
Znajući da mora stati u obranu svojeg nekadašnjeg prijatelja i nesuđenog ministra, Milanović se obrušio na Index, na kojem je afera i objavljena, pa je ustvrdio kako je taj medij došao do podataka do kojih nije smio doći. “To je kazneno djelo. Ja jesam za to da se medije zasipa što većom količinom podataka, pa i onima koji su tajni, ali ovdje je riječ zaista o nečemu što se ne radi”, izjavio je Milanović, koji ne vidi ništa sporno u tome što je Vujčić učinio.
“Što je učinio? Prije 30 godina kupio dionice, dok je još nosio kratke hlače, i prodao ih prije nego što je to trebao učiniti prema zakonu. Kakav je to prijestup? Ne podnosim hajke. Zamjenica guvernera je konvertirala neki novac u obveznice 2014., to nije bilo zabranjeno, ali možemo postaviti pitanje imaju li pravo ljudi koji rade u direkcijama imati račune u bankama ili kod kamatara. Neki koji rade u HNB-u će po toj logici uvijek imati nekakvu povlaštenu informaciju i ne bi smjeli imati nikakvog doticaja s bankama”, rekao je predsjednik, dodajući da Vujčić radi svoj posao te da čuva svoje noge.
I doista, izgleda da Vujčiću to čuvanje nogu i gradnja imidža odlično polaze za rukom, moguće i zbog toga što od početka guvernerske karijere uživa političku zaštitu. Kako je danas dobar s Plenkovićem, tako je svojedobno s premijerom Milanovićem i Tedeschijem ljetovao u njegovoj vili na Hvaru, njih trojica pripadaju istom krugu prijatelja, navodno se i danas barem jedanput mjesečno nalaze na ručkovima, a povremeno im se pridruži i Siniša Petrović, koji je također na glasu kao veliki Milanovićev prijatelj iz mladih dana. U tu kategoriju predsjednikovih prijatelja ulazi i prvi čovjek zagrebačke Gradske skupštine, njegov kum Joško Klisović, ali i predsjednikov najvažniji aktualni suradnik Orsat Miljenić. Svi se oni znaju još iz mladih dana, s fakulteta.
Isti krug ljudi
Vujčić je kao i Milanović zagrebački dečko, koji je osnovnu i srednju školu završio u glavnom gradu, s predsjednikom se, doduše, upoznao godinama poslije, dok je Tedeschi s Milanovićem prijatelj još od srednjoškolskih dana. Kako tvrde upućeni, s Milanovićem se guverner upoznao 2008. godine i od tada se uzajamno cijene i podržavaju. Imao je Vujčić prilike upoznati i bivšeg premijera Ivu Sanadera, s kojim se također nekoliko puta sastajao, no Sanaderove ponude guverner je odbijao i time po svemu sudeći vukao mudre poteze. Inače je Vujčić diplomirao na zagrebačkom Ekonomskom fakultetu, na kojem je poslije i doktorirao.
Na svojem je fakultetu karijeru počeo kao asistent, a onda je ubrzo imenovan direktorom Direkcije za istraživanje Hrvatske narodne banke. Sredinom devedesetih postao je docent na Ekonomiji, a onda početkom 2000-tih i izvanrednim profesorom. Kako je njegovao svoju znanstvenu karijeru, tako je Vujčić radio i na onoj bankarskoj, penjući se strelovito po skali moći. I doista, danas Vujčić slovi kao najutjecajnija figura u bankarskom sektoru, kritike ga ne zanimaju, svjestan je da je potenciranje afere pokušaj njegove diskreditacije, ali oni koji ga znaju tvrde kako se on napisima u medijima ne zamara te da će svoju verziju istine dokazivati institucionalnim putem, kada se to od njega bude tražilo.