STIŽE NOVI ZAKON O POLJOPRIVREDNOM ZEMLJIŠTU: Ovo nam je posljednja šansa, dalje se više ne može

Photo: Dubravka Petric/PIXSELL

Ministarstvo poljoprivrede prošli tjedan pustilo je u javnu raspravu prijedlog izmjena i dopuna Zakona o poljoprivrednom zemljištu, koja će trajati do 16. srpnja.

Kako se u obrazloženju tog prijedloga navodi, praksa je pokazala da raspolaganje poljoprivrednim zemljištem u vlasništvu države treba pojednostaviti, da je potrebno olakšati i učiniti ekonomičnijim postupak nadzora nad izvršavanjem obveza iz ugovora o raspolaganju tim zemljištem te učiniti efikasnijim i ekonomičnijim postupke nadzora nad provedbom gospodarskih programa.

Predlaže se elektronička provedba natječaja za zakup i prodaju te izuzimanje županija iz postupka, čime će se, navode iz Ministarstva, stvoriti preduvjeti za bržu i efikasniju provedbu raspolaganja.


Propisuju se i način utvrđivanja najpovoljnijih ponuditelja na natječaju za zakup putem bodovanja, koji daju prednost dosadašnjim posjednicima koji se bave određenom vrstom proizvodnje, stočarima te ponuditeljima koji se bave poljoprivrednom proizvodnjom koja ostvaruje dodanu vrijednost, mladim i domicilnim nositeljima OPG-a.

Kod prodaje državnog poljoprivrednog zemljišta prednost na natječaju za prodaju imaju i dalje dosadašnji posjednici, dodan je kriterij graničnog zemljišta, a ostali kriteriji se brišu i sljedeći kriterij je najviša ponuđena cijena koja nije ograničena.



“Gospodarski program treba biti dinamički, a ne samo statički, odnosno, treba prikazati s obzirom na dugoročnost ugovora perspektivu kroz vrijeme i financijske izglede”, pojasnila je ministrica Marija Vučković.

Navela je i da je izmjenama i dopunama tog zakona bilo potrebno nadograditi i odredbe koje se odnose na inspekcijski nadzor.

“Država će redovito kontrolirati poštivanje ugovornih obveza”, poručila je.

Matija Brlošić, potpredsjednik Hrvatske poljoprivredne komore (HPK) kazao je da poljoprivrednici 27 godina obrađuju državno poljoprivredno zemljište, a gotovo 99 posto ugovora je na dvije godine. S tako kratkoročnim ugovorima, istaknuo je, teško je biti konkurentan.

Treba napisati pravilnik s jasnim uvjetima koje poljoprivrednici trebaju zadovoljiti – oni svi koji su u posjedu, kojima je osnovna djelatnost poljoprivreda, koji ostvaruju određene prihode unazad pet godina i odnose prihoda i potpora.

U čemu je problem da onaj tko zadovoljava sve uvjete i plati sve obveze, potpiše ugovor umjesto na dvije na 20 godina, zapitao je Brlošić, dodavši da je potrebno priložiti i gospodarski program kako bi se moglo kontrolirati ispunjava li poljoprivrednik program.

“To je jedini način da kako-tako mirno riješimo raspolaganje poljoprivrednim zemljištem, olakšamo jedinicama lokalne samouprave i Ministarstvu poljoprivrede. Mislimo da bi se tako u nekih šest mjeseci do godinu dana više od 60 posto državnog poljoprivrednog zemljišta riješilo, a ministrica bi ušla u povijest jer u tako kratkom roku to niti jedan ministar nije riješio”, izjavio je Brlošić.

O novom izmjenama Zakona za Dnevno.hr, govorio je Jurica Jašinski iz Udruge obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava Hrvatske “Život“ koji iako hvali suradnju s ministricom, smatra da se ništa neće promijeniti dok se Hrvatske šume ne izbace iz upravljanja poljoprivrednim zemljištem.

“Nije normalno da Hrvatske šume koje imaju deset puta veću površinu od Slovenskih šuma imaju manju dobit od njih, a pri tom je u Hrvatskim šumama zaposleno 8000 nasuprot 300 zaposlenih u Slovenskim šumama”, rekao je Jašinski.

“Po mom mišljenju izmjene nemaju smisla već bi trebalo ići u izradu novog zakona koji bi išao prema povećanja površina koje se nalaze u sustavu poljoprivredne proizvodnje. Osim izbacivanja Hrvatskih šuma iz upravljanja poljoprivrednim zemljištem treba ograničiti veličinu površine za zakup kao i omogućiti prodaju manjih površina poljoprivrednicima koji uz velike nisu mogli ništa napraviti”, kaže Jašinski.

“Prednost treba dati hrvatskom proizvođaču koji ima svoju proizvodnju, a ne uvoznicima jer je to posljednja šansa da povećamo proizvodnju i smanjimo uvoz. Kad bi se sve te površine stavile u funkciju poljoprivredne proizvodnje povećali bismo BDP za minimalno 5 milijardi kuna. Ako to nije dovoljan razlog za promjenu ja ne znam što je”.

Facebook Comments

Loading...
DIJELI