Intenzivno je u posljednje vrijeme u susjednoj Srbiji, građanski nemir prelio se na ulice, a i politički život u ovoj zemlji ozbiljno se užario, takvo što zapravo i nije neko iznenađenje kada se zna da su Srbi na pragu parlamentarnih, predsjedničkih, ali i izbora za gradsku vlast upravo u svojoj prijestolnici. U skladu s time, aktualna vlast predvođena tamošnjim predsjednikom vodi kontinuiranu, svakodnevnu kampanju kako bi učvrstili vlastitu poziciju, dok je na drugoj strani neuvjerljiva i heterogena oporbena vlast, koja ipak uspijeva organizirati prosvjede koji postaju mali, ali značajan kamen u cipelama srpske vlasti. Vođe prosvjeda upravo zato Vučiću skloni mediji nazivaju ljudima koji žele nauditi predsjedniku države.
Posebnu pozornost srpskih analitičara plijene pak takozvani ekološki prosvjedi koje je nedavno istaknuo i beogradski sociolog Srećko Mihajlović, aludirajući na potencijal ekoloških prosvjeda koje podupire petina Beograđana i jedna trećina Srbije, što nije zanemarivo. Inače su dosad u Srbiji formirana tri neformalna oporbena bloka i saveza, od onog liberalno-građanskog pa do konzervativne i patriotske opcije.
Pomoć čarobnjaka
Prema ispitivanjima javnog mnijenja u Srbiji, prednost zasad uživa vladajuća koalicija predvođena Vučićevom Srpskom naprednom strankom, i to sa značajnom potporom od 46 posto. Ono od čega oporba u Srbiji strahuje jest to hoće li se u Srbiji uopće održati pošteni izbori i hoće li svi preduvjeti za to biti ispunjeni. Dok se oporba pita, Vučić djeluje, pa je tako Srbima osigurao milijune doza cjepiva protiv korone, hvali se kako je pod njegovom palicom u Srbiji otvoreno desetak tvornica, govori se i o porastu izravnih stranih ulaganja na 3,14 milijardi, a tu su i započeti i dovršeni infrastrukturni projekti, kao i rast bruto domaćeg proizvoda od 7,7 posto godišnje koji prognozira niz međunarodnih financijskih institucija.
Vlast se oslanja i na efekt novčane pomoći koja je dijeljena u jeku pandemije, prošle godine podijeljeno je 100 eura, a ove u dva intervala po 30 i jednom 20 eura za punoljetne osobe te dodatnih 50 eura umirovljenicima. Zasluge za to pripisuju si Vučić, srpska premijerka Ana Brnabić i ministar financija Siniša Mali. Ovih je dana vlada intervenirala i ograničila cijene ključnih proizvoda kao što su šećer, brašno, ulje, svinjetina i mlijeko. Sve to Vučić smatra svojim adutima, no bez aduta nije ni Boris Tadić, koji se u srpskoj javnosti i među srpskim političarima spominje kao Vučićev protukandidat na predsjedničkim izborima.
Da priča bude do kraja intrigantna, Tadić u ovu bitku ne ulazi sam, već je, kako se priča u srpskim, a polako i u hrvatskim političkim kuloarima, pomoć zatražio od poznatog hrvatskog “čarobnjaka za kampanje” Borisa Maleševića, zahvaljujući kojem Hrvati danas na čelu države imaju Zorana Milanovića, a na čelu Vlade Andreja Plenkovića. Godinama je Malešević radio kampanje za pokojnog zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića koji ga je angažirao i u borbi za svoj sedmi uzastopni mandat, koji nije doživio, njegovim zaslugama Hrvatska ima slogan “Misli na druge, cijepi se”, a upravo je Plenković bio taj koji je inzistirao na tome da Capakov Zavod angažira ovog stručnjaka u kampanji za cijepljenje, za koju se, doduše, ipak može reći da je promašena, što je s Maleševićem uistinu rijetkost.
Eliminacija predsjednika
Rijetka je pojava da netko prizna članstvo u masonskim ložama, no u jeku afere Mason, iako je tada bio angažiran za Milanovićevu predsjedničku kampanju, Malešević je i to učinio. Malešević je hrvatski Srbin iz Daruvara pa bi ova kampanja u susjedstvu uistinu mogla biti specifična jer ispada da hrvatski Srbin Malešević vodi kampanju u Srbiji protiv Vučića. No isto je tako bilo specifično kada je Malešević na samom početku 90-ih radio logo HSP-a.
U srpskim političkim kuloarima spekulira se kako je Maleševića angažirala skupina bliska Tadiću te da ga financiraju Amerikanci, kojima je po svemu sudeći također cilj eliminacija dugogodišnjega srpskog predsjednika. Kada je pak o Tadiću riječ, valja reći kako je i on specifičan političar. Rođeni Sarajlija bivši je predsjednik Republike Srbije i Demokratske stranke, školovao se u Beogradu, gdje je diplomirao socijalnu psihologiju, nakon čega je jedno vrijeme predavao psihologiju u I. beogradskoj gimnaziji. Potom se upustio u osnivanje Centra za razvoj demokracije i političke vještine, kojemu je bio prvi direktor.
Tadić je od 90-ih član Demokratske stranke, više je puta biran za zastupnika u Narodnoj skupštini Republike Srbije, a za potpredsjednika svoje stranke izabran je 2000. godine, tri godine poslije predvodio je izbornu listu DS-a, dok je za predsjednika stranke izabran 2004. godine, odnosno godinu dana nakon ubojstva Zorana Đinđića. Bio je Tadić i ministar telekomunikacija u Vladi Savezne Republike Jugoslavije, ali i ministar obrane u Vijeću ministara Srbije i Crne Gore. No njegovim najvećim političkim uspjehom može se smatrati pobjeda na predsjedničkim izborima, na kojima je iza sebe ostavio ortodoksnog Tomu Nikolića, poznatijeg kao Toma Grobar. Uoči redovnih izbora za Narodnu skupštinu Republike Srbije, Tadić je u travnju 2012. godine podnio ostavku na dužnost predsjednika Srbije kako bi se predsjednički izbori održali usporedno s parlamentarnima.
Politički marketing
U prvom krugu osvojio je prvu poziciju te se u drugom krugu ponovno našao u srazu s Nikolićem koji je predvodio Srpsku naprednu stranku i od kojega je izgubio. A kada njegova Demokratska stranka odlazi u oporbu, počinju i nezadovoljstva u stranačkim redovima pa je tako u studenome 2012. godine za novog šefa stranke izabran Dragan Đilas, dok je Tadić imenovan počasnim predsjednikom.
Početkom 2014. godine Tadićevi pristaše izgubili su u unutarstranačkoj borbi na Glavnom odboru pa Tadić odlučuje napustiti DS i podnijeti ostavku na sve stranačke funkcije. Od politike očito nije odustao, štoviše, prometnuo se u jednog od najvećih Vučićevih kritičara, što i nije čudno s obzirom na to da njih dvojica pripadaju posve različitim strujama i dijele posve suprotna svjetonazorska uvjerenja. Naime, Tadić se, za razliku od Vučića, jasno i nedvosmisleno na HRT-u ispričao Hrvatima zbog zločina koje su Srbi počinili u našoj zemlji. Učinio je to još 2007. godine, no godinu dana poslije odnosi među dvjema zemljama su zahladili pa je Tadić svojedobno izjednačavao Gotovinu s Ratkom Mladićem, poručujući da se Srbima nitko nije ispričao za Oluju premda je Mesić to učinio još 2003. godine.
Početkom 2010. godine, tadašnji srpski predsjednik odbija doći na Josipovićevu inauguraciju, no već u studenome te godine Tadić uz službenu ispriku posjećuje Vukovar i odaje počast žrtvama. Sve u svemu, Tadić je liberal, ali kada treba zaštititi interese Srbije, on ostaje postojan. To je rijetka pojava na hrvatskoj političkoj sceni, na kojoj godinama ordinira upravo Malešević, Slavonac koji je u medijskim vodama poznat i kao dizajner Poleta i Danasa, ali i kao izdavač rock-magazina Heroina. Godinama je vlasnik niza marketinških tvrtki i autor vizualnih identiteta niza velikih kompanija i institucija kao što su Hrvatska narodna banka i Hrvatska pošta. Malešević je i dobitnik nagrade za dizajn Red Dot, ali je unatoč svemu najpoznatiji po političkom marketingu, što također nije neobično kada se zna da je više od jednog desetljeća bio glavni propagandist SDP-a. Malo je poznato da je upravo Malešević autor njihova stranačkog identiteta i loga, a zaboravlja se da je kampanju radio i Stipi Mesiću.
Ozbiljne šanse
Kako je do pobjede vodio i Plenkovića, odnosno njegov HDZ, tako i danas u vladajućoj stranci Maleševića nazivaju Plenkovićevim spin-doktorom. Brojne uspješne kampanje Maleševiću su po svemu sudeći otvorile put prema srpskoj politici, gdje bi uskoro moglo postati još napetije, posebice kada se sazna da je Tadić angažirao nekoga iz Hrvatske s ciljem da ugrozi Aleksandra Vučića koji sebe smatra najboljim što je Srbija ikada imala. Iako Vučić doista ima ozbiljne šanse da još jednom potvrdi poziciju najutjecajnijeg srpskog političara, s Maleševićevom pomoći i njegovim idejama nije nemoguće da i Tadić iskrsne kao najveće iznenađenje na srpskim predsjedničkim izborima.