SUDAR AVIONA IZNAD VRBOVCA I DANAS IZAZIVA JEZU: ‘Po nama su ljudi padali kao kiša’

Najteža avionska nesreća u hrvatskoj povijesti dogodila se 10. rujna 1976. godine iznad Vrbovca kada su se sudarili zrakoplov DC-9 u vlasništvu jugoslavenske tvrtke Inex-Adria i zrakoplov Trident 3B u vlasništvu British Airwaysa.

Jugoslavenski DC-9 poletio je u 10.48 iz Splita za Köln/Bonn prevozeći 108 putnika (107 zapadnonjemačkih turista na povratku s ljetovanja i jednog Splićanina) te 5 članova posade.

Drugi avion, Hawker Siddeley Trident 3B u vlasništvu British Airwaysa krenuo je nešto ranije s londonskog aerodroma Heathrow prema Turskoj, prevozeći 54 putnika i 9 članova posade.


Avioni su se sudarili u 11.15 sati na visini od 10.000 metara pri brzini od oko 900 km/h.

Nitko od 176 ljudi u oba aviona nije preživio. Brojni ljudi svjedočili su nesreći, a prvi koji je vidio strašan sudar je pilot trećeg aviona koji je u tom trenutku letio u blizini dvaju zrakoplova.



“Zagreb! Moguće je da vidim sudar zrakoplova! Dvije letjelice padaju, gotovo pa su ispod nas”, javio je pilot iz Lufthansinog zrakoplova zagrebačkoj kontroli leta.

Tijela su bila razbacana na prostoru u širini od desetak kilometara. Prema izjavama očevidaca na tlu, dijelovi ljudskih tijela i ostaci aviona padali su s neba poput kiše. Vjeruje se kako su svi umrli odmah nakon sudara od posljedica dekompresije prije nego što su avioni udarili o tlo.

“Čuli smo grmljavinu i požurili se na livadu pokupiti sijeno kada je nekoliko metara ispred mene palo tijelo djevojčice. Za njom su padali kovčezi, a malo dalje jedan čovjek”, svjedočila je svojedobno za Večernji list Ljuba P.

“Sjedile smo u kući i spremale se u polje. Odjednom je nešto grunulo i mi smo istrčale vidjeti je li možda počelo grmjeti. Kad ono… na nebu iznad nas, jasno kao što vas sad vidim, avion koji se vrti, pada i raspada. Uplašile smo se, što smo mogle, i odmah utrčale u kuću. Ubrzo je počelo padati po nama, po krovu i dvorištu. Kao kiša… udaralo je na sve strane i nismo znale što je. Čim se smirilo, izišle smo… Nije to bila kiša. Po nama su padali ljudi, torbe, sjedalice iz aviona”, kazala je Marica Brlečić za Večernji list.

Za ljudskim tijelima tragalo se danima. Bilo ih je posvuda, a radijus koji se pretraživao bio je velik posebice jer je jedan avion pao nakon što je kružio. Drugi se okomito zabio u zemlju jer je pri padu izgubio rep.

Uzrok nesreće bila je pogreška kontrolora leta. Naime, dvojica kontrolora koji su upravljali prometom na različitim visinama nisu bili dobro koordinirani. Kad je avion iz smjera Splita zatražio povećanje visine, kontrolor ga je prebacio svom kolegi. Kad je taj kolega primio avion ustanovio je da se penje na visinu koja je već zauzeta. Smjesta je javio avionu da prestane s penjanjem, no kad je pilot uspio izravnati avion našao se točno na visini britanskog aviona. Tako je kontrolor pretvorio ono što je inače moglo biti bliski susret u izravni sudar. Svi kontrolori tog su dana uhićeni i odvedeni na ispitivanje, a u pritvoru je ostao samo Gradimir Tasić, koji je kasnije osuđen na sedam godina zatvora, ali ubrzo i pušten. Njegov kolega Jure Kapetanović koji je odlazio iz noćne smjene, prepričao je kako je Tasić taj dan došao rano na posao rekavši da nije mogao spavati.

Kompletna ekipa kontrola je uhićena, a kontrolu je ponovno preuzeo Kapetanović. Tek nakon što je odradio popodnevnu smjenu kao zamjena je saznao detalje onoga što se dogodilo. Nakon zatvora, Tasić je radio u tehničkoj službi u Beogradu. Navodno je rano preminuo od teške bolesti.

U Njemačkoj je odluka aerodroma u Kölnu da rodbinu i obitelji putnika obavijeste tek četiri sata nakon nesreće, kada su svi od šoka popadali u nesvijest, izazvala pravu buru kritika, a uprava aerodroma pravdala se da nisu mogli ranije priopćiti neprovjerenu vijest agencija.

Facebook Comments

Loading...
DIJELI