Hrvatski narod neprestano u njemačkim medijima može vidjeti sotoniziranje i iskrivljavanje novije hrvatske povijesti, istine o Domovinskom ratu i druge bisere
I dok dobro umreženi velikosrbi u Njemačkoj s visoko podignutom rukom u zrak mašu knjigom, bolje rečeno pamfletom njemačkog novinara i urednika Ulricha Schillera “Njemačka i njezini Hrvati”, Hrvatska i njezini Hrvati ne rade ništa da ospore srpski i hrvatski petokolonaški lobi u Njemačkoj, koji zajedničkim snagama njemačkim medijima serviraju veliku Schillerovu podvalu od strane hravatskih komunjara, zaostalih udbaša i mrzitelja domovine Hrvatske. Tu su i nezaobilazna piskarala lika jednoj Danijela Majića, Srbina Krste Lazarevića , Norbert Mappes Niedieka, Wolfa Oschliessa, cijeli niz negativaca umreženih protiv Hrvatske, koji se prodaju kao socijeldemokratski novinari, a u biti guše istinu. Nikome nije jasno kako se ti novinari nisu stavili i podržali incijativu pojedinih Hrvata da se osudi velikog zločinca Josipa Broza Tita i uzme mu se njemačko priznanje.
I zato hrvatski narod neprestano u njemačkim medijima može vidjeti sotoniziranje i iskrivljavanje novije hrvatske povijesti, istine o Domovinskom ratu i druge bisere.
Taj velikomrzac novinar i šund publicist Ulrich Schiller, koji je nedavno i preminuo, pred samu smrt Hrvatsku u svojoj knjizi predstavlja kao zemlju fašista, a sa istim lažnim tezama i iskrivljenim činjenicama omalovažava i Domovinsnki rat, Tuđmana i sve čestite i poštene Hrvate, a posebno crkvu kao temelj hrvatske nacije i moralne vrijednosti. Braću Srbe pod čijom je sponzorstvom izdao ovo pisano zlodijelo, koje pojedini njemački novinari prepisuju i ponavljaju kao papagaji opijeni Schillerovim lažima o zločinačkom hrvatskom narodu,koji kao ne zna ništa drugo nego mrziti braću Srbe i stavljati ih na Vrbe. A stvarna povijest pokazala je drugačije tko je zapravo bio agresor- napadač, a tko je vodio obrambeni rat. Schillera ta istina ne zanima. Hrvati kao da su za njega rođeni genetski zločinci. Schillerova knjiga koja se može, gledajući stručno nazvati najobičnijim šundom pored njemačkog izdanja 2013. godine doživjela je i vrlo brzo u rekordnom vremenu i svoje hrvatsko izdanje u režiji Crne udovice Mire Šuvar, supruge poznatog komunističkog vođe Stipe Šuvara.
Mnogi Hrvati i njihove udruge u Njemačkoj očekivali su kako će hrvatska politika preuzeti stvar u svoje ruke i istom mjerom odgovoriti Schilleru i njegovim srpskim nalogodavcima za blaćenje Hrvata i Hrvatske u ovoj zemlji. Hrvatski novinar i publicista GOJKO BORIĆ u Koelnu je bio okupio oko sebe ekipu intelektualaca, publicista i pisaca koji su vrlo kvalitetno razgradili Schillerove neutemeljene teze o Hrvatima i njihovoj borbi za samostalnost, ali to dijelo nije dobilo značajnije mjesto u hrvatskom izdavaštvu, a da i ne govorimo na njemačkom tržištu, jer komunjare na čelu sa Milanovićem, Josipovićem, Pupovcem, bratijom Pusić, nisu htijeli da službena Hrvatska publicira taj hrvatski odgovor na Schillerovu grubu provokaciju, jer je to bilo u intersu cijele Hrvatske.
Ma briga njih za Hrvatsku.
Pobrinuli su se zato da se vrlo brzo napadne Hrvatski svjetski kongres u Njemačkoj koji je u to vrijeme na čelu sa predsjednikom Mijom Marićem, pokrenuo niz domoljubnih akcija , počevši od prosvijeda za generale haške uznike,Gotovinu, Markača, Čermaka; zatim zahtijeva Nijemcima da Titu oduzmu njemački orden, da se procesuiraju sva udbina ubojstva počinjena na njemačkom teritoriju, organizirao je i planirao snažan domoljubni publicistički zamah i adekvatan odgovor Ulrichu Schilleru, te i izdavanje više knjiga iz novije hrvatske povijesti, a posebice istine o obrambenom Domovinskom ratu.
Odmah nakon toga stigao je i odgovor Milanovićevih i Mesićevih zaostalih udbaških elemenata koji su preko raznih likova napali i “odradili” mlado i demokratsko vodstvo kongresa, a među glavnim protivnicima Mije Marića, bio je Josip Juratović, “Hrvat” član njemačkih socijaldemokrata i predstavnik u Bundestagu, koji je i držao zapaženu tribine o liku i dijelu druga mu Tita u Stuttgartu, a u svojim javnim istupima sa svojim medijskim istomišljenicima vrlo nisko udarajući po kongresu dali su vjetar u leđa velikosrbima i drugim mrziteljima Hrvatske, što je protivnicima lustracije došlo kao naručeno, jer ju je tadašnje vodstvo kongresa zagovaralo kod njemačkih vlasti -lustraciju u Hrvatskoj.
O Juratoviću i njegovu djelovanju liku i dijelu javno je kritički i nekoliko puta pisao ugledni novinar Gojko Borić, analizirajući njegovo antihrvatsko djelovanje i otvoreno ga prokazujući u Hrvatskom listu, jer drugdje je naprosto nemnoguće dobiti medijski prostor.
Sada se od novog vodstva kongresa čiji se novi predsjednik Franjo Akamdža, nedavno javno hvalio kolika su sredstava dobili od Nijemaca, očekuje da sa tim sredstvima financiraju hrvatske povjesničare i publiciste, te na njemačkom tržištu konačno izdaju knjigu koja će biti odgovor Ulrichu Schilleru i sličnima, te začepiti usta velikosrbima i drugim hrvatomrscima. Da li je HSK u Njemačkoj spreman na takvu akciju teško je reći, kada se zna da u posljednje vrijeme organiziraju neke politički bezopasne akcije zdravstvenih savjeta za naše gastarbajtere, kao primjerice kontrolu jetre, prostate, itd.
Da li je to taj kongres koji se predstavlja kao glavna udruga Hrvata u Njemačkoj i nije li u zadnje vrijeme izgubio svoju vjerodostojnu funkciju za koju je svojevremeno osnovan, a to je promicanje i širenje povijesne istine o Hrvatskoj i zaštite hrvatskih nacionalnih interesa? Dokle će iseljenici trpjeti takav kongres i njegovo vodstvo?