Dani koji slijede pokazat će je li Plenković u četvrtak hadnokrvno blefirao prigodom smjene trojice Mostovih ministara i samouvjereno tvrdio da ima većinu u Saboru, ili je, narodski rečeno, 'stao na iste grablje', na koje je prošle godine stao njegov prethodnik
Nakon dramatičnog razvoda braka, HDZ-a i Mosta, prije dva dana, daljni tijek događaja neodoljivo podsjeća na prošlogodišnji scenarij kada su se prvi put razišli spomenuti ‘mladenci’. S tom razlikom što je Most tada tražio smjenu tadašnjeg potpredsjednika Oreškovićeve vlade i čelnika HDZ-a Tomislava Karamarka, a sada su se koplja lomila i na koncu slomila po pitanju povjerenja Plenkovićeva najiomiljenijeg ministra u Vladi Zdravka Marića. A nakon smjene trojice Mostovih ministara, kada je postalo jasno da je pukla koalicija Mosta i HDZ-a premijer Plenković je, baš kao i godinu prije, njegov prethodnik na čelu stranke Karamarko, samouvjereno tvrdio da ima većinu u Saboru.
Zanimljivo je spomenuti da se u medijima, ali i političkim kuloarima, tjednima prije totalnog pucanja spomente koalicije, špekuliralo da je u slučaju odlaska Mosta iz Vlade već pripremljena rezervna varijanta te da će na Mostova upražnjena mjesta u vlasti zasjesti članovi Vrdoljakova HNS-a. Podsjetimo, i prije godinu dana, mediji su pisali, ali i izvori bliski HDZ-u i HNS-u, to nisu demantirali, da Karamarkov HDZ u slučaju raspada koalicije s Mostom može računati na HNS, pa su se po tom pitanju vodili i neki tajni pregovori dvojice čelnika spomenutih stranaka. I tada, baš kao i danas, predsjednik HNS-a Ivan Vrdoljak je tvrdio da njegova stranka neće sudjelovati u nikakvom preslagivanju u Saboru. I, kao što smo se svi uvjerili prošle godine HNS je postupio baš onako kako je tvrdio čelnik stranke. Nadalje, kada se govori o novom preslagivanju u Saboru čelnici HDZ-a, nakon smjene trojice Mostovih ministara i poslije toga smjene svih Mostovaca u Vladi i državnim tijelima, tvrde da će razgovarati sa svima osim sa SDP-om.
Stječe se dojam da je i sam Plenković kada je u četvrtak povukao onaj kockarski potez munjevito smjenivši trojicu Mostovih ministara, negdje duboko u podsvjesti računao na sigurnu potporu manjinaca, HNS-a, ali i dvojice Bandićevaca iz Kluba zastupnika Stranke rada i solidarnosti, Stranke međugeneracijske solidarnosti Hrvatske, Reformista i nezavisnih zastupnika. Na Bandićeve zastupnike računao je i Tomislav Karamarko prošle godine, pa je ostao zatrečen kada je saznao da ga je i ‘njegov Milan’ iznevjerio. Podsjetimo da je i tada baš kao i sada Bandić kao mantru ponavljao da će njegovi ljudi “glasati za stabilnu i odgovornu vlast” – onu koja bude jamčila “boljitak građana ove zemlje s ozbiljnim i odgovornim ljudima”. A na pitanje znači li to da premijer Plenković kod “preslagivanja” može računati na potporu njihovog Kluba zastupnika, Bandić je rekao da je sve odgovorio.
Identično je odgovorio i prošle godine na pitanje može li Karamarko računati na potporu njihovog kluba zastupnika. Jedino je Karamarko i HDZ bio uvjeren da je Bandić svojim neodređenim odgovorom zapravo rekao da će dati potporu za novo preslagivanje u Saboru, pa poučeni tim iskustvom danas bi članovi HDZ-a morali biti puno oprezniji i svome šefu Plenkovića poručiti da se čuva Bandića i kad mu lažna obećanja daje. Dakle, dani koji slijede pokazat će je li Plenković u četvrtak hadnokrvno blefirao prigodom smjene trojice Mostovih ministara i samouvjereno tvrdio da ima većinu u Saboru, ili je, narodski rečeno, ‘stao na iste grablje’, na koje je prošle godine stao njegov prethodnik. U slučaju ponavljanja prošlogoidišnjeg scenarija mnogi bi zlurado mogli konstatirati da je sve isto samo Karamarka nema.