SVE TAJNE NAGLOG PADA PLENKOVIĆEVE POPULARNOSTI: Nedodirljiv je kao što je bio Sanader, ali ipak sve se više spominje njegov nasljednik!

Foto: Screenshot

Negativan dojam o njemu ima 49 posto ispitanika, posljednji su to rezultati Crobarometra, u kojem se analizirao rejting vodećih hrvatskih političara, a pri čemu je postalo jasno da popularnost premijera Andreja Plenkovića u zadnje vrijeme ozbiljno stagnira. Zanimljivo je da je istodobno HDZ i dalje vodeća stranka u državi sa stabilnom potporom birača, dok je usporedno s time najpopularniji političar u državi predsjednik Zoran Milanović o kojemu pozitivno mišljenje ima 52 posto ispitanika.

Usporedbe radi, pozitivan dojam o Plenkoviću ima njih 44 posto, dok negativno mišljenje o Milanoviću ima 43 posto ispitanih građana. U čemu je tajna Plenkovićeve nepopularnosti i Milanovićeva sve boljeg rejtinga, pitanje je na koje nije lako odgovoriti u jednom dahu, no u svakom slučaju u HDZ-u priznaju kako im nije svejedno gledati te brojke. Govoreći o Plenkoviću, njegovu poziciju uspoređuju s onom koju je svojedobno u svojem drugom mandatu imao bivši premijer Ivo Sanader, koji je baš poput Plenkovića u svojim najboljim danima slovio kao alfa i omega hrvatske političke arene.

Činilo se u tim slavnim Sanaderovim danima da ga baš ništa i baš nitko ne može poljuljati, oko njega i uz njega poput vojnika stajali su HDZ-ovci koji su ga bodrili i branili na svakom koraku i u svim svojim medijskim istupima, baš kao što danas HDZ-ovci orkestrirano brane Plenkovića, čiji je položaj u političkom kontekstu gledano zahvalniji od Sanaderova. Plenković danas djeluje praktički bez oporbe, vodeći oporbeni lider Peđa Grbin na političkoj karti kao da ne postoji, SDP se raslojio na dvije opcije, a u sabornici su se naslagale neke nove, neiskusne snage koje su se također uspjele raslojiti.


No izgleda da je baš jaka SDP-ova oporba ono što Plenkoviću nedostaje za stabilniji rejting, jer su ranijih godina HDZ-ovci i HDZ-ovi šefovi svoju poziciju gradili na izlizanim, ideološkim temama dijeleći se na partizane i ustaše, desne i lijeve. Taj se trend u aktualnom sazivu Sabora ozbiljno promijenio, a ideološke prepirke usred koronakrize gurnute su u drugi plan pa se u javnom prostoru žestoka bitka vodi između vaksera i antivaksera, pri čemu je Plenković u nezavidnom položaju jer je prisiljen balansirati s ovom i više nego ozbiljnom temom.

Kosturi iz ormara



Pandemija koronavirusa ozbiljno je utjecala na političku sliku Hrvatske, a Plenković se silom prilika našao na čelu vakserskog pokreta kao glavni zagovornik cijepljenja protiv korone, čemu se opire sve više nezadovoljnih i frustriranih građana, koji na svakom koraku propituju djelovanje Nacionalnog stožera koje nije uvijek bilo dosljedno. Ta Stožerova nedosljednost prelijeva se na Plenkovićev rejting, baš kao što na Plenkovićev položaj utječu i ministri koji nisu dorasli izazovnim vremenima u kojima se nalazimo.

Reforme izostaju, ministri ih ne uspijevaju ni predložiti ni realizirati, a i ona pozamašna pomoć koja nam stiže iz Bruxellesa neće se u cijelosti potrošiti jer projekti koje Europa očekuje nisu pripremljeni. Nije ih imao tko pripremiti, kod ministra graditeljstva proces obnove nije se pomaknuo s mrtve točke, poljoprivreda je na sramotno niskim granama, u obrazovanju nismo proveli nikakve značajne ni suvremene iskorake, izostala je najavljivana reforma javne uprave, nema ni dugo najavljivane reforme zdravstva… Treba imati u vidu da zdravstvo nije samo korona, nego su zdravstvo i svi oni nezadovoljni građani koji mjesecima čekaju na listama za preglede.

Ne nude se u Plenkovićevoj vladi ni rješenja za rasterećenje poduzetnika, koji su ionako na koljenima zbog krize koja potresa cijeli svijet, a kao jedna od najbolnijih točaka ispostavlja se reforma pravosuđa. Umjesto da pravosuđe reformiraju i čiste, vladajući su na čelu Državnog odvjetništva odlučili zadržati Zlatu Hrvoj-Šipek, koja je u očima javnosti glavna zaštitnica HDZ-ove privedene ministrice Gabrijele Žalac, s kojom su se ukoštac uhvatili europski tužitelji, vadeći iz USKOK-ovih ladica njezin slučaj u kojem se toliko opasno zaigrala, da je odlučila manipulirati sredstvima iz europskih fondova, za koje je kao ministrica bila zadužena.

Nisu to za Plenkovića benigne stvari, Žalac je i dalje članica HDZ-a, ostaje činjenica da je riječ o Plenkovićevoj bliskoj prijateljici, ali i ženi zbog koje prvi čovjek Vlade riskira svoj neupitni europski ugled. Riskira Plenković i ovdje u Hrvatskoj, jer ako se negativan trend nastavi prelijevati na njegov rejting, mandat bi mogao okončati i prije nego što je mislio, a HDZ-ovci će teško tolerirati njegov pad jer upravo o njemu ovise njihove pozicije.

Branitelji i generali

Negativan trend ujedno je i signal da će se Plenković nakon odrađenog mandata teško zadržati u hrvatskoj političkoj areni, u kojoj mu se kao najveći oponent ispostavlja Zoran Milanović. Istina, Milanović je na poziciji predsjednika, njegove su ovlasti limitirane, a samim time je i njegova odgovornost osjetno manja od one Plenkovićeve, no on je izgleda odlučio u svakom smislu te riječi biti predsjednik s karakterom, pa i topnik, što definitivno nije bila odlika njegovih prethodnika čiji su karakteri bili toliko isprazni da ih se uspoređivalo s lignjama.

Grlati Milanović u rat je ušao s gotovo cijelom društveno-političkom scenom, “ispreskakao” je zastupnike, analitičare i predstavnike udruga, srčano se založio za prava hrvatskog naroda u BiH pridobivši njihove simpatije, zbližio se s braniteljima i generalima, istim onima koji su protiv njegove vlade dizali šatore u Savskoj, a onda je HDZ-ovce “ispreskakao” na pravosuđu. Uvukao je Plenkovića tom prilikom u žestok sukob u sklopu kojega je Plenković doživio svoj prvi ozbiljniji politički poraz, time što je Milanoviću dopustio da na čelo Vrhovnog suda instalira Radovana Dobronića.

Taj ustupak Plenkoviću nije donio ništa, diplomati nisu imenovani, premda je premijer prihvatio Milanovićev zahtjev da se oni imenuju po principu pola-pola. Umjesto imenovanja diplomata, Milanović s vladajućima ulazi u novi okršaj u koji uvlači nedoraslog ministra obrane Marija Banožića, koji sa sobom povlači i Plenkovića premda se predsjednik Vlade u te polemike nije želio plesti. Bez obzira na to, Milanović je taj sukob odigrao strateški, znajući da ni Plenković ne gaji pretjerane simpatije prema Banožiću, udario ga je ispod pojasa pa se predsjednik Vlade našao u poziciji da brani ministra kojem nije naklonjen, ali i ministra koji je s Francuzima potpisao ugovor o kupnji Rafalea, što bi se uskoro moglo pretvoriti u novi sukob jer Milanović namjerava inzistirati na tome da mu se dostave ugovori o kupnji borbenih aviona, čija je cijena preko noći počela rasti.

Predsjednikov trijumf

U Uredu predsjednika sumnjaju u transparentnost tog procesa pa bi stoga ponovno na ovom pitanju Milanović mogao nastaviti ugrožavati predsjednika Vlade, baš kao što sada njegov položaj ugrožava svojim stavom o covid-potvrdama, priklanjajući se Mostovoj referendumskoj inicijativi. Iako nije antivakser, Milanović je prilično izravno pokazao razumijevanje i za onaj dio građana koji se odbijaju cijepiti pa se u Ured predsjednika i danas ulazi bez covid-potvrda koje su nužne za sve ostale javne dužnosnike u Lijepoj Našoj. Kazne koje je Plenković najavio za neposlušnike Milanović je iskoristio kao priliku za novi rat u kojem je nastojao glumiti većeg frajera od Plenkovića, što mu je pošlo za rukom ako je suditi po rejtingu koji uživa.

Nije nemoguće da su Milanovićevu rejtingu pridonijele i prijetnje iz susjedne BiH, zbog kojih je po nalogu SOA-e iznenada otkazao posjet toj zemlji, što je u dijelu javnosti protumačeno kao velika predsjednikova hrabrost jer se smatra da se Milanović izložio velikom riziku ulazeći u sukob s bošnjačkom političkom klikom, i sve to u cilju zaštite tamošnjih Hrvata. Kada govorimo o ostatku političke scene, treba spomenuti i Božu Petrova, Mostov šef treći je na ljestvici popularnosti, a njihova referendumska inicijativa očito je pridonijela tome da se Most ponovno vrati na staze stare slave, što nije beznačajno, ali je ujedno i izazovno, jer će tu poziciju morati održavati sve do parlamentarnih izbora. O Petrovu pozitivan dojam ima 43 posto ispitanika, a negativan njih 41 posto.

Šef socijaldemokrata Peđa Grbin, koji se nedavno ogradio od Milanovićeva djelovanja s posebnim naglaskom na njegove stavove o Srebrenici i obitelji Zec, time nije previše dobio, o njemu pozitivan stav ima 39 posto ispitanika, a isto toliko ih o Grbinu ima negativan dojam. Zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević uživa istu potporu kao i Grbin, no on je ujedno političar o kojem najmanje ispitanika ima negativan dojam, riječ je o njih 26 posto. Šanse da se vrati na staze stare slave sve su manje za bivšeg šefa Domovinskog pokreta Miroslava Škoru, koji se ionako distancirao od politike, iako je zadržao svoju saborsku poziciju. O njemu pozitivan dojam ima 35 posto ispitanih, dok je na drugoj strani 57 posto ispitanika koji o Škori imaju negativan dojam.

Njonjo kao šef

Izgleda, međutim, da je bez obzira na poljuljani rejting, Plenković svoj HDZ uspio definirati kao stranku desnog centra, jer među HDZ-ovim biračima uz njega samoga najveću potporu uživa predsjednik Sabora Gordan Jandroković kojega podržava više od 70 posto HDZ-ovih birača, što i nije neko iznenađenje. Jandroković je u svojoj dugogodišnjoj političkoj karijeru uspio sazreti, u stranci ga smatraju jednim od najutjecajnijih članova te se tvrdi da njegov utjecaj nije ništa manji od Plenkovićeva.

Štoviše, on, za razliku od Plenkovića, uživa simpatije desnog stranačkog krila te mnogi doista u njemu vide premijerova nasljednika, a moguće i budućeg predsjednika Republike. No, da je u dijelu HDZ-a još dosta aktivno i takozvano desno krilo, vidljivo je iz toga što uz Plenkovića i Jandrokovića njihovi birači na treće mjesto svrstavaju Škoru. Usporedno s time, pozicija za SDP je u najmanju ruku konfuzna, premda se Milanović transformirao u simpatizera hrvatske desnice, on je još prvi izbor birača SDP-a s potporom od 92 posto, pa je malo vjerojatno da će Grbin, sve i da se Milanovićevo ‘desničarenje’ nastavi, biti u poziciji da ga ne podrži na idućim predsjedničkim izborima kao kandidata svoje stranke.

Na drugom je mjestu među SDP-ovim biračkim tijelom Grbin s potporom od 78 posto, no korak iza njega je Tomašević s potporom od 68 posto. Jasno je, dakle, da je pandemija iznjedrila neke nove političke trendove, no Plenkoviću su, bez obzira na to, ostale stare boljke koje podrazumijevaju rješenje za nezaposlenost i gospodarsko-ekonomsku situaciju, kao i rješenja koja će se odnositi na visoku razinu kriminala i korupcije.

Facebook Comments

Loading...
DIJELI