Švedska kandidatkinja za ženu godine – ‘Muškarcima treba zabraniti da se pojavljuju na TV’

Švedska feministica i profesorica književnosti, Ebba Witt-Brattström, koja je nedavno bila druga na izboru za "Ženu godine" u Švedskoj, zagovara potpunu zabranu pojavljivanja muškaraca na TV-u.

Ebba Witt-Brattström tvrdi da na švedskoj TV ima daleko previše muškaraca, i da ne samo da bi trebalo biti više žena u programu, nego da muškaraca na TV ne bi trebalo biti uopće. Nakon što je osvojila drugo mjesto na izboru za Ženu godine 2017. u Švedskoj, ona je izjavila kako želi “briljantnu kulturu žena” na švedskoj TV u intervjuu za švedske novine Expressen.

Witt-Brattström je izdvojila švedskog slikara i pisca Larsa Lerina i muzičara Karla Andersa “Kalle” Moraeusa rekavši kako bi ih željela gledati na TV puno manje. “Mogli bismo ih isto tako i potpuno isključiti”; rekla je ona referirajući se na muškarce na TV općenito. “Možemo ih sve maknuti i umjesto njih postaviti briljatnu kulturu žena”, rekla je. Inače, čisto onako informativno, ne postoji “ženska kultura” i “muška kultura”, kao ni kultura muškaraca i žena – svaka kultura po samoj definiciji riječi obuhvaća sve njene pripadnike jednako.

U 2016, Witt-Brattström napisala je seriju članaka naslovljenu “Muška kultura i drugi tekstovi” u kojima tvrdi kako je muška kultura (kad bi takvo nešto postojalo) “seksistička i narcistička” i kako je dio “patrijarhalnog samozadovoljstva” koje prema Witt-Brattström guši “kulturu žena”. Inače, jedine znanosti poznate ljudske kulture u kojima su žene vodile glavnu riječ su bile neke danas izumrle u Africi, nestale razvojem zemljoradnje i prelaskom s nomadskog načina života na sjedilački. Što se tiče sisavaca, jedine dvije vrste kod kojih prevladava izraziti matrijarhat su hijene, i bonobo majmuni koji su pred izumiranjem, tako da je teško prihvatiti njene tvrdnje da je tzv. patrijarhalno društvo kulturno uvjetovano, dio nekakve zavjere muškaraca i socijalne nepravde, ono je bilo tu i davno prije ljudi.

Od 1970-ih Witt-Brattström je aktivna u radikalnim feminstičkim krugovima, uključujući feminističku stranku “Feministička inicijativa” koju je suosnovala 2005. Feministička inicjiativa je krajnje lijeva stranka koja se zalaže za ukidanje “kulturnog rasizma”, koja odbacuje tvrdnju da je švedska kultura zasnovana na naslijeđu zapadnog kršćanstva i da su pravi Šveđani bijeli, i zalaže se za davanje azila svima koji ga traže, uključujući one kojima je odbijen. Jedna članica stranke, Tina Rosenberg, je nedavno inače izjavila kako je “heteroseksualna obitelj anti-femistički projekt”, od čega se doduše Witt-Brattström ogradila, no pokazuje u kojem smjeru razmišlja dotična nakupina opasno iskompleksiranih luđakinja koja se od klasičnog muškog karikaturalnog mačizma tipa Sledge Hammera razlikuje uglavnom po spolu i po tome što one sebe shvaćaju ozbiljno i vide kao moralnu vertikalu.

No njeno drugo mjesto na izboru za ženu godine ne treba niti čuditi, kad se zna da je Švedska jedna od rijetkih zemalja svijeta u kojima postoje specifično feminističke politike. Nedavno smo i u Dnevnom pisali o tome kako su u Švedskoj ove zime usvojili feminističko čišćenje snijega, tako da se očiste prvo nogostupi a tek onda glavne prometnice, jer su Šveđani ustanovili da žene češće pješače a manje voze automobile (pri čemu je nejasno zašto je tome tako u feminističkoj Švedskoj, kad i u katolibanskoj Hrvatskoj žene uglavnom voze i imaju automobile, a ako i ne valjda imaju i nekog dovoljno kulturnog da ih poveze kad napada snijeg, da ne moraju pješačiti).



Rezultat je bio potpuni prometni kolaps u Stockholmu, uključujuči kolaps javnog prijevoza, zbog čega stotine tisuće ljudi nisu mogle do posla jer su sve prometnice ostale zametene nakon snježne oluje (što je česta stvar u Švedskoj). Druga propala feminstička politika je bila borba protiv opresije žena na radnom mjestu tako što je otvorena telefonska linija na koju su žene mogle zvati da bi se požalile na muške kolege na poslu. Švedska političarka Barbro Sörman je čak nedavno stala u obranu imigranata-silovatelja (a imigranti počine praktički sva silovanja u Švedskoj, po broj kojih se ona već praktički izjednačila s Nigerijom i sličnim zemljama, što je logičan rezultat dovođenja ljudi iz primitivnih kultura u Švedsku gdje su žene navikle ponašati se i oblačiti vrlo slobodno) rekavši kako su silovanja koja počine rođeni Šveđani (ako takvih silovanja uopće ima) puno gora jer “Švedski muškarci kad siluju time rade aktivan izbor”, što valjda pretpostavlja da su imigranti životinje koje se ne mogu kontrolirati pa njihov izbor da nekog siluju nije “aktivan”.

Facebook Comments

loading...
Loading...
DIJELI