Demokrati i simpatizeri zgražali su se nad Trumpovim prozivanjem prosvjeda i napada na policiju, a prosvjednike s Kapitola etiketirali – kriminalcima

Posljednja događanja oko SAD-a, “marša” prosvjednika na Kapitol i ponašanje Donalda Trumpa uoči inauguracije novog predsjednika Joea Bidena, za naš je portal komentirao geopolitički stručnjak i komentator Branimir Vidmarović.

*Stavovi koje autori iznose u svojim komentarima i kolumnama njihovi su osobni stavovi, nisu nužno i stavovi redakcije portala 7Dnevno.hr.

Njegov komentar prenosimo u cijelosti:

Je li moguće izolirati i ušutkati jednu osobu bez da je strpate u zatvor ili ubijete? Ništa lakše, reći ćete. U doba digitalnih medija i društvenih platformi dovoljno je ograničiti čovjekov virtualni prostor – komunikacija online već je odavno zasjenila fizičku. To je ono što se u Americi zove cancel culture. Osobe čija mišljenja nisu u skladu s tekućim društvenim pogledima, ili osobe čiji postupci i riječi prošlosti ne odgovaraju društvenim modelima današnjice mogu biti lako i brzo izopćene iz digitalne komunikacije. I eto, čovjek je živ i zdrav, a kao da i ne postoji. No, je li moguće ušutkati i «izbrisati» gotovo 75 milijuna ljudi?

Sudeći po svemu, je. U svakom slučaju, sve ide u tom smjeru.



Najznačajnija posljedica nereda na američkom Kapitoliju je zastrašujuća po svom opsegu, cinizmu i bestidnosti kampanja digitalne i fizičke cenzure aktualnog američkog predsjednika, njegovih najvjernijih pristalica i indirektno – svih njegovih birača.

Političari, demokrati i mediji koji su se još jučer zgražali kada je Donald Trump paušalno opisao sve prosvjednike protiv policijske brutalnosti uslijed ubojstva Georga Floyda kao nasilnike i lopove, bez oklijevanja su nazvali Trumpove prosvjednike teroristima, kriminalcima i pobunjenicima.

Pri tome nije iskorišten pojam «rebellion» već «insurrection», koji osim čisto tehničkih razlika on ima i drugu konotaciju. U američkoj pop kulturi «rebel» ima pozitivnu auru borbe protiv represivnog režima. Jasno, Amerikanci su i sami nekoć bili pobunjenici, a kroz povijest su diljem svijeta podržavali razne dobre momke koji su ustajali protiv zlih diktatora. «Insurrection» pak podrazumijeva subverziju, razaranje iznutra, pa čak i izdaju.

Nekoliko desetaka zakrabuljenih vandala koji su razbijali i naslikavali se u raznim foteljama imalo je jedva oružanog i koordinacijskog kapaciteta da smijeni vodstvo u lokalnoj knjižnici, eventualno u uredu za cestovna vozila. Usprkos tome, političari su u svemu uvidjeli ni više ni manje pokušaj državnog preokreta.

Demokrati i veći mediji opisali su sve kao «udar na demokraciju». No, ni mirni prosvjednici pred Kongresom, ni vandali unutra nisu tražili secesiju neke savezne države, raspuštanje Kongresa, Vrhovnog suda, revidiranje Ustava, uvođenje drugog političkog sustava, reformu izbornog sustava, referendum ili bilo što, što bi nalikovalo na pokušaj temeljne promjene američkog sustava.

Činovi upadanja u zgrade parlamenta uslijed prosvjeda u raznim zemljama, naročito u novije doba, su kao pravilo posljedica disfunkcionalnosti u sustavu, manjka demokracije (falsifikacije, korupcija, gospodarska kriza i sl.) i narušenih komunikacijskih vertikalnih kanala (vlast je gluha prema građanima ili građani koji ne razumiju vlast), a ne uzrok.

LOŠA PERSPEKTIVA

Ono što je uslijedilo je za budućnost američkog društva, njegove ideale i političko jedinstvo dugoročno daleko gore od par slomljenih klupa i razbijenih prozora.

Twitter i Facebook blokirali su korisničke profile američkog predsjednika. Facebook je izbrisao video u kojemu Trump iskazuje podršku prosvjednicima. Još i prije incidenta na Kapitoliju, društvene mreže su ispod svake objave Trumpa stavljale upozorenja o iskrivljenim činjenicama i lažima. Početkom studenoga, mnogi televizijski kanali prekinuli su prijenos Trumpova govora iz Bijele Kuće.

Tijekom prijenosa uživo, YouTube (u vlasništvu Facebooka) je blokirao komentare na kanalima fizičkih korisnika. Neki od njih su pozivali gledatelje da komunikaciju prebace na platformu Discord.

I tu nije kraj. Google je zaustavio distribuciju Parlera, alternative Twitteru, koji je postao vrlo popularan među konzervativnim Amerikancima i Trumpovim simpatizerima. Apple je zaprijetio da će učiniti isto ako Parler ne uvede strožu kontrolu i moderiranje komunikacije.

Kreatorima aplikacija se poručuje da nemaju slobodu kreiranja i da je monopolistički distributer taj koji odlučuje kakva treba biti ne samo forma, već i suština. U kontekstu slobodnog tržišta stvari izgledaju jednako loše. Zamislite da uspjeh ili neuspjeh vaše usluge nije rezultat odabira potrošača već nekolicine bezalternativnih krovnih regulatora čiji glavni prigovor nije kvaliteta vaše usluge, već svjetonazor vaših korisnika?

Drugim riječima, ovo je do sada neviđen pokušaj medijske izolacije ogromnog sloja ljudi i uspostave kontrole nad medijskim sadržajem i platformama za razmjenu mišljenja. Nije to nešto što nismo mogli predvidjeti. Ali silina i brzina reakcije je zapanjujuća. Unatoč tome što je virtualni prostor dovoljno velik za sve, IT divovi stavljaju ograde. Konzervativci nemaju pravo biti dijelom mainstream digitalnog prostora.

No, ovo samo demonstracija tehničke moći. Jer se u suštini radi o slabosti i merkantilizmu. Neuspjeh na kineskom tržištu Facebook i Google su prikazivali kao odlučno odbijanje cenzure sadržaja i korisnika. Kako onda interpretirati ovakve poteze? Jednostavno. Velike društvene mreže su već duže vrijeme pod povećalom demokrata i republikanaca koji bi ih, svatko iz svojih pobuda, htjeli regulirati i de-monopolizirati. Shvativši tko pobjeđuje, kompanije su ažurno stale na strani demokrata u nadi da će ih servilnost spasiti od radikalnih rezova i zakona u narednom mandatu(ima) Joe Bidena.

U toj su nakani osim pokušaja ograničavanja komunikacijskih kanala ogromnog broja pučanstva grubo i bez presedana povrijedili instituciju predsjednika SAD-a.

Čini mi se da ovo ipak više nalikuje na udar po demokraciji negoli provala vandala u Kongres.

Revanšizam demokrata, koji su protekle četiri godine smatrali šokantnom anomalijom ne poznaje granice. Iako je inauguracija Bidena već iza ugla, demokrati bi kroz ekspresno odstranjivanje Trumpa s vlasti htjeli prekrižiti protekle četiri godine. Istrgnuti stranice povijesti i poslati signal svim Trumpovim glasačima da su oni i oni – slučajnost i greška. Poruka je dosta jasna i čudovišna: Trump je neuračunljiv, a uz njega i 75 milijuna Amerikanaca

To je opasan presedan masovne marginalizacije. Jer, kamo sreće da su posljedice tek virtualne.

Kompanije su počele davati otkaz zaposlenicima koji su sudjelovali u prosvjedu. Možete li zamisliti, jeku pandemije i gospodarske krize, cancel culture i netrpeljivost mainstream svjetonazora doslovno uništava ljudima živote. Novine pišu o liječnicima, učiteljima, brokerima, agentima za nekretnine – ljudi koji se ne uklapaju u predodžbu o klasičnom Trumpovom biraču – koji su izgubili posao jer ih drugi vidjeli na snimkama s Kapitolija. Jenny Cudd, vlasnica cvjećarnice u Texasu preko noći je zaprimila nekoliko prijetnji smrću i tisuće najlošijih ocjena (jedna zvjezdica) njene firme, uz komentare da je terorist i izdajica.

ZABRANE, ZABRANE, ZABRANE…

Suditi sve, bez milosti – komentirali su Bidenovi simpatizeri te noći na Twitteru. Uhapsiti, suditi za terorizam i strpati na doživotnu robiju. Ironično, tako isto reagiraju i Putinovi pristalice na bilo koje prosvjede oporbe: kriminalci koje treba suditi.

Iako su ljudi svugdje slični, a često isti u svojim frustracijama i zločestoći, pad i degradacija demokratskih političara i simpatizera su kudikamo bolniji i ružniji jer su isti uvijek pozivali na moralnu superiornost, inkluzivnost i pluralizam.

Ne zaboravimo da Trumpovi pristalice u proteklih četiri godine nisu imali za cilj zabranu i cenzuru demokrata i lijevih libearala već širenje svog medijskog polja. Demokrati, kako se pokazalo, ne vjeruju u raznovrsnost mišljenja.

Možda će Parler i druge aplikacije, ukoliko budu zabranjene, osvanuti na Huaweijevom AppGalleryju? Tko zna. Samo, teško da će to pomoći.

Stakla se mogu zamijeniti, klupe popraviti a fotelja Pelosi dodatno opremiti biometrijskim čitačem stražnjice sa elektrošokom kako u nju više ne bi sjeo ni jedan uljez. Ali za društveno nepovjerenje i nepodnošljiv osjećaj forsirane marginalizacije i ignoriranja – identitetsku gorčinu – čovječanstvo još nije izumilo lijek.

Facebook Comments

loading...
Loading...
DIJELI