Britanski medij Financial Times (FT) pozabavio se zanimljivom temom u kontekstu odnosa Zapad-Rusija i Joe Bidena i Vladimira Putina nakon što ovaj prvi i konačno zauzme vodeću fotelju u Bijeloj kući. Glavno pitanje je suradnja ili pružanje otpora? Jer Bidenova pobjeda na izborima predstavlja i kraj „smrtne presude“ Atlantizmu tj. početak obnove američke suradnje sa svojim saveznicima u Europi, a jedna od najvažnijih tema te suradnje svakako će biti Rusija.
U članku autora Michael Hirsha od 18. studenog, navodi se kako će Trumpovim odlaskom sa scene biti moguće Putina prisiliti na plaćanje zbog njegovih brojnih kršenja pravila međunarodnog poretka. Ali, navodi autor, još bi bilo moguće provjeriti, postoji li mogućnost za resetiranje odnosa s Rusijom. Ta dva pristupa nisu tako daleka jedan od drugoga, kako se naizgled može činiti.
Za Putina su stigla ne baš dobra vremena. Prije nekoliko mjeseci on se radovao ustavnim promjenama koje mu daju mogućnost postati doživotnim predsjednikom, no od tada stanje postaje sve lošije i lošije, navodi FT. Rusko gospodarstvo stradava od pandemije Covida-19 i pada cijena nafte. Tečaj rublja naglo je pao, razina standarda ide također u tom smjeru. Predsjednik Putin većinu vremena provodi na svojoj podmoskovskoj daći.
U susjednoj Bjelorusiji na ulicama su prosvjednici koji se bore za demokraciju. Neuspjeli pokušaj trovanja Novičokom lidera ruske oporbe Aleksandra Navalnog (u originalnom tekstu je tako napisano, iako je njegovo pravo ime Aleksej, op. GN.) podsjetio je čitav svijet da je Kremlj sponzor naručenih političkih ubojstava. Zapad je uveo nove proturuske sankcije. Zbog nastavka ruske nazočnosti na istoku Ukrajine, SAD i EU su protiv Moskve uvele oštre sankcije koje ih skupo koštaju.
Rat između Armenije i Azerbajdžana destabilizirao je Južni Kavkaz, a Turska je Moskvi u toj regiji bacila izazov. Politički nemiri u Kirgistanu upitnim stavljaju ruski utjecaj u Srednjoj Aziji. Što se tiče ruske intervencije u Siriji i Libiji, odrediti strateške koristi od tih operacija vrlo je teško, ma kako smjelo one izgledale.
Trumpov poraz lišio je Putina najvažnijeg poklonika i odnosa koji su davali legitimitet njegovoj autoritarnoj vladavini. Štoviše, Biden obećava obnoviti atlantski savez i privržen je generaciji koja visoko cijeni NATO savez.
Stavite sve ovo pod jedno i nećete moći isključiti kako se Putin u ovo vrijeme ozbiljno zamislio, koristi li interesima njegovoga režima sukob sa Zapadom tijekom još 4 godine, navodi autor teksta. Moguće je on shvatio kako je sada najbolje vrijeme razmisliti o nekakvim dogovorima i kompromisima.
Naravno, resetiranje nije najomiljenija Bidenova riječ. Kada je bio potpredsjednik, Barack Obama je u 2009. g. pokrenuo inicijativu pod takvim nazivom, ali ona ništa nije donijela. A kada je Putin zauzeo Kremlj i bacio se na istok Ukrajine, potpredsjednik je morao odgovarati za američku politiku prema Moskvi i Istočnoj Europi. To je bilo još prije miješanja Kremlja u američke izbore 2016. g. s ciljem slabljenja Hillary Clinton.
A nedavno je Biden službneno izjavio kako Zapad mora primorati Putina platiti zbog kršenja međunarodnog prava, i da će SAD podržati civilne udruge koje se zalažu protiv kremaljskog autoritarizma.
Ali Biden je pragmatik, navodi autor dalje. On je već signalizirao o tome, da je strateški raketni sporazum Start 3 posljednji važeći sporazum o ograničenju nuklearnog naoružanja Rusije i SAD-a i da ga treba produljiti jer ističe već u veljači iduće godine. S takvim istim prijedlogom istupio je i Putin (ponudio ga je Trumpovoj administraciji, op. GN.).
Logika je ovdje jednostavna i razumljiva. Kakvi god bili odnosi između Washingtona i Moskve, postoje trenuci kada je dvjema stranama bolje surađivati. Druga sfera suradnje mogu biti klimatske promjene, a također i raspored cjepiva protiv Covida-19 po čitavom svijetu. Na kraju krajeva, Zapadu se uspijevalo dogovoriti s Moskvom čak i na vrhuncu hladnog rata, tvrdi autor teksta.
Ali može li takva suradnja postati preludij za potpuno zatopljenje u odnosima dviju strana? To je pitanje puno složenije i ja imam svoje sumnje, navodi dalje autor. Putin se 20 godina pozicionira kao lider, nužan Rusiji za suprotstavljanje Zapadu. Osjećaj ljutnje zbog gubitka sovjetskog carstva vrlo je velik.
Mnogi europljani koji se nalaze s druge strane ograde podržavaju resetiranje. Neki od njih, poglavito francuski predsjednik Emmanuel Macron, prepuni su želja za normalizacijom odnosa s Putinom. Pozitivno reagira i njemačka kancelarka Angela Merkel, koju primoravaju zaustaviti izgradnju plinovoda Sjeverni tok 2.
U tome se krije opasnost. Bidenu bi bilo logično proučiti mogućnosti za poboljšanje odnosa (s Rusijom), ali mnogi europljani su već sada spremni pristati na Putinove uvjete. Istinu govoreći, resetiranje ima šanse za uspjeh tek u slučaju da Moskva obeća osjetnu promjenu svoga ponašanja. Uvjeriti u to Putina može se samo ako Amerika od samoga početka bude djelovala nepokolebljivo i oštro, zaključuje se u članku britanskog medija Finsncial Times.
Što reći nakon ovoga?
Najbolje je da ocjenu članka FT ostavimo svakome od vas ponaosob. Ali ipak se ne možemo oteti dojmu da je ovo, što je ovdje napisano, prilično ispod razine utjecajnog britanskog medija i da se čitava stvar odnosa između Zapada i Rusije, opet, po tko zna koji put, pogrešno stavlja u iste okvire, jednako kao i receptura za njihovu promjenu. Članak ima tipični oblik „mrkve i batine“, gdje se s jedne strane na početku teksta Rusiji grozi teškim posljedicama s dolaskom „ratobornog“ Bidena na čelo SAD-a (ponavljaju se isti „recepti“ ili stereotipi – prijete sankcije, pritisci, izolacija Rusije i td. što ionako traje već godinama i što nije dalo željene rezultate a zašto bi onda davalo ubuduće; ali i „dijagnoze“ – Rusija je na izdisaju, ekonomskom, političkom, …, što se već govori gotovo 20 godina), dok se, s druge strane, u tom istom članku gotovo i ne skriva želja za „resetiranjem“ tih odnosa. Ali eto. Uvijek ostavljamo pravo svakome na njegova razmišljanja i analize, a kako onda nećemo i komentatoru uglednog FT-a.