Međunarodni dan zaštite močvara i močvarnih staništa obilježava se 2. veljače u svim državama svijeta jer je na taj dan 1971. u iranskom gradu Ramsaru donesena je Konvencija o zaštiti vlažnih staništa koju je potpisalo 116 država svijeta, a prilikom pristupanja, odnosno ratificiranja, svaka država određuje najmanje jednu močvaru koja se uključuje u popis onih od međunarodnog značaja.
Osnovni cilj primjene Konvencije je očuvanje močvara koje predstavljaju stanište ptica močvarica, a jedno od najvećih dostignuća Ramsarske konvencije je popis močvara od međunarodne važnosti na kojem se nalaze i četiri močvarna područja iz Hrvatske: Kopački rit, Lonjsko i Mokro polje, Donji tok Neretve i ribnjaci Crna Mlaka. Ukupna površina ovih područja je oko 80 000 ha od čega samo Kopački rit obuhvaća nešto više od 17 000 ha.
Ramsarskom konvencijom želi se razumno iskoristiti močvare i pokrenuti niz akcija na razinama društvenih zajednica za podizanje javne svijesti o vrijednostima močvarnih područja. Do sada je 116 zemalja stranaka Konvencije o močvarama upisalo 1133 močvare na Ramsarsku listu, ukupne površine od gotovo 720 000 km2 , a hrvatski predstavnik potpisao je Konvenciju 1994. godine.
Prema Ramsarskoj konvenciji močvarna staništa općenito predstavljaju prijelaz između stalnih vodenih površina i suhih područja. To su vrlo raznoliki ekološki sustavi koji uključuju 42 različita tipa močvarnih staništa unutar pet močvarnih sustava:
- Morski (priobalne močvare uključujući stjenovite obale i koraljne grebene)
- Estuarijski (uključujući delte, močvare u zoni plime i oseke te mangrove)
- Jezerski (močvarna staništa uz jezera)
- Riječni (močvarna staništa uz rijeke i potoke)
- Močvarni (močvare u užem smislu riječi i cretovi)
Močvarna staništa čine šest posto površine Zemlje, a predstavljaju jednu od najvećih vrijednosti biološke raznolikosti jer u njima živi 40 posto svih biljnih i životinjskih vrsta.
Isušivanje močvara radi dobivanja poljoprivrednih površina, regulacija tokova rijeka, onečišćavanje komunalnim i industrijskim otpadnim vodama, prekomjerno iskorištavanje njihovih resursa samo su neke od ljudskih aktivnosti koje su uzrokovale nestajanje i degradaciju močvarnih staništa.
Tek tijekom posljednjih nekoliko desetljeća porasla je ljudska svijest o vrijednosti i značaju bioloških i hidroloških funkcija močvarnih staništa, a time i potreba da se uskladi razvoj ljudskih aktivnosti sa zaštitom prirode uopće.
Otpad koji nastane na kopnu čini 80 posto morskog otpada u Europi, a otprilike 85 posto otpada je plastika, navodi se u izvješću Europske agencije za okoliš (EEA) „Od izvora do mora – neispričana priča o morskom otpadu”, koje prenosi DOOR – Društvo za oblikovanje održivog razvoja.
Izvješće nudi 10 preporuka kojima bi se nadopunilo djelovanje Europske unije kroz Akcijski plan EU-a o nultom onečišćenju, Akcijski plan za kružno gospodarstvo (uključujući Strategiju za plastiku), Okvirnu direktivu o pomorskoj strategiji i Direktivu o plastici za jednokratnu uporabu.
Ambalaža i sitni plastični predmeti čine gotovo 80 posto tog plastičnog otpada. Novo izvješće koje je objavila EEA prva je europska studija koja holistički sagledava kako otpad nastaje i preko naših rijeka završava u europskim morima, piše u priopćenju iz DOOR-a.
Unatoč mjerama, podaci pokazuju da proizvodnja plastičnog otpada raste brže od gospodarskog rasta. Između 2011. i 2020. plastični otpad proizveden u 27 država članica EU-a po osobi porastao je za 22 posto, kao i količina pogrešno gospodarenog plastičnog otpada.
Većina korištenih i odbačenih plastičnih predmeta se ili reciklira, spaljuje ili pohranjuje u objekte za odlaganje otpada, ali zbog ograničenja u kapacitetima za gospodarenje otpadom, dio još uvijek ulazi u naša mora i oceane, što ga čini primarnim izvorom morskog otpada. U nekim slučajevima postojanost plastike znači da ona može trajati do 500 godina u okolišu, istaknuto je.
Nove preporuke usmjerene su na bolje korištenje postojećih i novih izvora podataka radi boljeg praćenja problematičnih područja, a akcije čišćenja i nadzor znanstvenika volontera tu su neprocjenjivi. Tehnologija također igra sve važniju ulogu, budući da detekcija putem satelita, zrakoplova, bespilotnih letjelica i umjetne inteligencije može pomoći u razumijevanju prikupljenih “velikih podataka”.
Sve to potrebno je kako bi se potaknulo političko odlučivanje u zemljama i zajednicama koje se suočavaju s najvećim problemima lošeg gospodarenja otpadom, navodi se u priopćenju, a cijeli se izvještaj može pročitati ovdje.