Vojni analitičar i urednik portala Obris.org Igor Tabak komentirao je hrvatsku nabavku višenamjenskih borbenih aviona Rafale te geopolitičke sigurnosne ugroze.
Tvrdi kako se država prema nabavi vojnih zrakoplova ponaša neozbiljno.
“Ta priča da Hrvatska nema novaca je deplasirana. Hrvatska je provela međunarodni natječaj i plaća ozbiljne novce za te zrakoplove. O samoj nabavi se ništa ne zna, ne znaju se rokovi otplate, troškovi nabave rastu, o tipu opreme se zapravo ne zna ništa, nabraja Tabak dodavši da bi najgore bilo da se ti detalji doznaju nakon što se ugovor potpiše”, rekao je.
Komentirao je i prijepor vrhovnog zapovjednika Zorana Milanovića i ministra obrane Maria Banožića, odnosno premijera Andreja Plenkovića.
Kaže da je u pitanju neugodna stvar koja loše utječe na javnu sliku obrambenog sustava i samo je odraz dubokih problema.
“Nije nikakva tajna da sustav kadroviranja u Oružanim snagama ima velikih sivih točki i problema, modernizacija zrakoplovstva “visi”, o modernizaciji ratne mornarice se praktički ne govori, kopnena vojska bi također trebala modernizaciju, a o tome se ne govori. Dakle, taj materijalni aspekt je veliki problem, ali ostaje us sjeni ovakve razmjene uvreda”, izjavio je Tabak u Studiju 4 HRT-a.
‘Kinesku invaziju Tajvana susjedi ne bi sretno gledali’
Komentirao je opasnost kineske invazije na Tajvan.
Kineska vlast najavila je kako će u skorom vremenu, spominje se 2030. godina, Kina osigurati svoj suverenitet i jurisdikciju upravo nad Tajvanskim otokom čiju neovisnost do sada uspješno podržava SAD. Na pitanje voditelja je li u ovom trenutku neupitna vojna snaga Kine, posebno kineske ratne mornarice, Tabak je odgovorio da te stvari treba uzeti sa “zrnom soli”.
“S jedne strane nedvojbeno je da Kina zadnjih desetljeća napreduje na svim poljima, ne samo gospodarskim već i na vojnom polju. Njihova se mornarica u zadnjih 20 godina utrostručila i trenutno je najbrojnija na svijetu. Ali to treba uzeti sa zadrškom. Puno je tu raznih brodova i korita koja se broje, a nisu sva za prvu liniju. Osim toga, u tom mnoštvu resursa zapravo je relativno malo onih kapitalnih jedinica, tehnološki najzahtjevnijih jedinica, a te su stvari najvažnije čim se malo odmakneš od svoje obale”, ustvrdio je Tabak.
Kina je nedavno lansirala raketu Dugi marš 78 koja može doseći orbitu i napasti bilo koju točku na planeti bez da je moguće predvidjeti koji je njegov cilj. Tabak kaže da su ciljevi prilično jasni.
“Ciljevi se biraju odvojeno od dnevne politike, za ovakva oružja gleda se strateškog neprijatelja i njegove ključne točke. I sad, takav projektil je isproban, to je izazvalo određenu pažnju, najviše iz američkih izvora koji onda takve stvari koriste ne bi li i u domaćoj javnosti opravdali potrebu za daljnji rast vojno-tehničkih izdvajanja koja su kod njih impresivna. To je najlakše postići ako uvjerite javnost da se netko tko vas baš i ne voli naoružava do zuba”, smatra Tabak.
Ističe kako utrka u naoružanju nipošto nije završila već ulazi u novu fazu svaki puta kada se tehnologije osvježe i otvore nova polja – od cyber ratovanja, razvoja umjetne inteligencije, razvoja hipersoničnih oružja, korištenja svemira i onemogućavanje protivnika da ga koriste.
Tajvan ima 175 tisuća profesionalnih vojnika na 23 milijuna stanovnika, u roku 24 sata pod oružje mogu staviti još dodatnih milijun rezervista u slučaju da se Kinezi odluče na invaziju Tajvana. Nepoznat je i broj američkih specijalaca i instruktora koji su prisutni desetljećima u tajvanskoj vojsci.
“Samostalnost Tajvana, ovakva kakva jeste, ne ovisi samo o vojsci, o Amerikancima i ostalim saveznicima već ima veze i s gospodarskim pitanjima. Naime, morima oko Tajvana prolazi velika količina međunarodnog trgovinskog prometa koji bi stao u slučaju bilo kakvoga rata, a da ne govorimo o tome da je Tajvan jedan od najvećih svjetskih proizvođača komercijalnih mikroprocesora“, objasnio je Tabak.
Dodaje da kada tajvanska proizvodnja mikroprocesora “malo štucne”, tada cijela autoindustrija ima zastoje koje upravo sada gledamo zbog suše u Tajvanu koja im je otežala hlađenje pogona.
“To su stvari koje, kada bi stvarno došlo do ratnog sukoba, cijelo svjetsko gospodarstvo bi stalo na jedno ozbiljno vrijeme. Mislim da bi tu svi jako trpjeli i toga je Kina jako svjesna”, ustvrdio je.
“Kina ima brojne takmace u regiji koji se više-manje boje oružanog sukoba i ne bi baš bili sretni gledati kako Kina oružano rješava pitanje Tajvana računajući da idući na redu mogu biti njihovi brojni teritorijalni nesporazumi s Kinom”, dodao je.