Prilično diskretno medijskim prostorom provukla se vijest da je vlasnik Atlantic grupe i jedan od najimućnijih hrvatskih poduzetnika Emil Tedeschi sve dionice svojeg poslovnog carstva prenio na tvrtku Mybeg. Ništa od toga ne događa se bez razloga, tvrde naši dobro upućeni sugovornici iz poslovnih krugova, napominjući da Tedeschi svoje poslovno carstvo prepušta zanimljivim tipovima. Predsjednik Nadzornog odbora Mybega je Zoran Vučinić, dok su druga dva člana Ivica Mazalin i Ante Kušurin. Direktorsku poziciju u ovoj tvrtki imućni poduzetnik prepustio je bivšem investicijskom bankaru Zagrebačke banke Marku Lesiću, koji iza sebe ima raskošnu i respektabilnu karijeru koja je uglavnom povezana s Nexusovim fondom u kojem se nalazio na vodećem položaju. Riječ je inače o fondu koji je raspolagao basnoslovnim kapitalom od 1,2 milijarde kuna. U poslovnim krugovima spekulira se da je ovaj korak na koji se Tedeschi odlučio ujedno i prvi korak prema prodaji Atlantic grupe.
Prijateljske veze
Zašto bi se Tedeschi odlučio na prodaju svojeg poslovnog carstva, nije poznato, no u svakom slučaju nije teško zaključiti da bi za takav transfer ovaj poduzetnik zaradio milijarde. Iz njegove Atlantic grupe nedavno su se oglasili tvrdeći da su u prvih šest mjeseci ove godine ostvarili rast prihoda od 11 posto, ali je zato neto dobit pala za 23 posto u odnosu na isto razdoblje prošle godine te iznosi 167,4 milijuna kuna. Grupacija je ostvarila prihod od prodaje u iznosu od 2,99 milijardi kuna, što je u odnosu na isto razdoblje prošle godine rast od 11 posto. Iako Atlantic grupa bilježi porast prihoda, to je zapravo rezultat dizanja prodajnih cijena. Treba napomenuti kako Tedeschi u svojim posljednjim medijskim istupima ni jednom riječju nije dao naslutiti da je spreman odreći se svoje grupacije i da ju je spreman prodati, no nagađanja u poslovnim krugovima idu upravo u tom smjeru.
Malo komu je jasno je koja je Tedeschijeva veza s Lesićem, međutim, upućeni svjedoče da je ekipa kojom se trenutno okružio bliska predsjedniku Zoranu Milanoviću s kojim je prijateljski povezan i koji te veze nikada nije ni pokušavao skriti. Povezan je prvi čovjek Atlantic grupe i s platformom Možemo, jedno vrijeme govorilo se da je financirao udruge koje su bliske čelnim ljudima te stranke, čiji je najeksponiraniji član zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević, no Tedeschi poveznicu ima i s premijerom Plenkovićem, i to preko Ivana Mišetića, oca njegove donedavne suradnice Tene Mišetić koji već neko vrijeme radi u Atlantic grupi. Nedavno se među poslovnjacima pričalo da je Mišetić dio lobističkog klana koji ima velik utjecaj na Plenkovića i koji slaže kadrovske križaljke po Vladi i državnim tvrtkama, odrađujući time poslovne aktivnosti za svojeg šefa Tedeschija, kojega je svojedobno posrnuli Ivica Todorić nazivao vladarom iz sjene.
Razni interesi
Povezivalo se s Todorićem i Lesića, odnosno fond Nexus. Todorićev koncern s Fondovima gospodarske solidarnosti u koje su se godinama slijevali milijuni iz državnog proračuna i više je nego uvezan. Bivši investicijski bankar Lesić bio je prvi čovjek Nexusovih fondova s kapitalom od 1,2 milijarde kuna, od čega je 490 milijuna kuna državnog novca. Tvrdilo se svojedobno da su baš FGS-ovi bili jedan u nizu alata kojima se Todorićev nekadašnji koncern služio kako bi došao do gotovine. Nexusovi FGS-ovi doduše nisu bili jedini s kojima je poslovao, imali su projekte i s drugima, a u njima su u jednakim omjerima kombinirani državni milijuni s onima privatnih investitora, a društva za upravljanje poput Lesićeva Nexus Equity Private Partnera naplaćivali su godišnje milijunske iznose na račun naknada za njihovo upravljanje.
Premda je namjera FGS-ova bila procvat gospodarstva, od toga nije bilo ništa jer je država od toga imala najmanje koristi, dok ih je paralelno s time Agrokor tretirao kao osobne bankomate. Na razne oblike poslovne suradnje s Agrokorom pristajao je i Lesić koji je inače po struci inženjer elektrotehnike i računarstva koji je karijeru započeo u Zagrebačkoj banci kao investicijski bankar, ali i kao dio tima dugogodišnjeg predsjednika Uprave te banke Franje Lukovića i njegova suradnika Milivoja Goldštajna. Razni su interesi isprepleteni kroz Nexus fondove s kojima je povezan Lesić, a u koje su milijune upumpali i država i privatni poduzetnici. U fond je među ostalima ulagao i sam koncern Agrokor, a on je to reinvestirao u tvrtke poput primjerice Zagreb-Montaže Vlade Čovića koji je s Todorićem godinama surađivao. Medijator u nekima od tih poslova bili su Lesićevi fondovi koji su sudjelovali u dokapitalizaciji Dalekovoda d.d. u kojem su preko tvrtke Kosolidator postali vlasnici više od 60 posto, otkad su je 2014. godine dokapitalizirali sa 150 milijuna kuna. U Konsolidatoru su, usput rečeno, osnivači društva Dalmarina i Nexusovo društvo za upravljanje fondovima, a osnivač društva su Agrokor i ZM, Todorić i Čović. U vlasništvu Dalekovoda nalazio se i atraktivni poslovni toranj Sky tower koji je gradio ZM, a u koji se po odlasku iz Hoto tornja na Savskoj smjestio Hrvatski telekom u kojem godinama jednu od najvažnijih uloga ima supruga Ivice Mišetića – Ariana Bazala Mišetić.
Posudili milijune
Na zanimljiv način preklapaju se poslovni odnosi ZM-a i Dalekovoda pa se tako svojedobno tvrdilo da su Dalekovod proizvodnja i ZM postigli dogovor o naplati starog potraživanja od oko 3,8 milijuna kuna, a riječ je o potraživanju koje datira iz 2014. i koje je nastalo tijekom gradnje čelične konstrukcije na projektu Zračne luke Zagreb. Do danas se u toj priči nije ponudio odgovor na jedno logično pitanje – ako je tvrtka ZM kasnila s isplatama potraživanja te joj je bila nužna dokapitalizacija, zašto Nexus fond nije odmah uplatio novac za dokapitalizaciju. Treba napomenuti da su se FGS-ovi financirali i preko HBOR-a te da su im uplaćivani višemilijunski iznosi, za ulaganja u FSG-ove fondove u samo nekoliko godina uplaćeno je više od 290 milijuna kuna, a Nexusovi fondovi investirali su u razne projekte. Inače je tvrtku Nexus Private Equity Pertneri Lesić osnovao još 2008. godine, a to društvo upravljalo je dvama FGS-ovima u koje je polovicu kapitala uložila država preko Hrvatske banke za obnovu i razvoj.
Riječ je o iznosu od 980 milijuna kuna, što je kapital kojim je upravljalo Lesićevo društvo s temeljnim kapitalom od milijun kuna u kojem su suvlasnici bili Marko Lesić te tvrtka Private Equity Managment u kojoj su osnivači Lesić i njegov brat, pravnik Krešimir Lesić, te Marko Makek, Krunoslav Šimatović i Krešimir Ružak, koji su se pojavljivali u fondovima i tvrtkama kao dio Lesićevih suradnika. Fondovi za gospodarsku suradnju osmišljeni su u mandatu bivše premijerke Jadranke Kosor, a kao njihov idejni začetnik spominjao se njezin nekadašnji savjetnik Borislav Škegro. Nexus je medijske stupce punio zbog istrage u sklopu koje se doznalo da su HBOR-ove i milijune mirovinskih fondova posudili Agrokoru, kako bi se spašavalo posrnuće Todorićeva poslovnog carstva.
Intrigantni poslovi
Znajući za takvu pozadinu Lesićeva poslovanja, u najmanju je ruku neobično da se Tedeschi odlučio na suradnju s njime prepustivši mu direktorsku poziciju u tvrtki kojoj je prepustio dionice svojeg poslovnog carstva. Uz njegovo, zanimljivo je i ime Zorana Vučinića koji se spominje kao stručnjak za međunarodno korporativno poslovanje, strateški marketing i upravljanje promjenama. Međunarodnu karijeru Vučinić je započeo u Coca-Coli sa sjedištem u Atlanti, gdje je bio operativni direktor sjevernoameričke operativne jedinice Coca-Cola kompanije.
U Coca-Coli je Vučinić karijeru počeo graditi još 1988. godine u Italiji, gdje je bio voditelj marketinga odgovoran za poslovanje u bivšoj Jugoslaviji, Bugarskoj i Rumunjskoj, nakon čega je postao direktor marketinga i za Poljsku, a potom je postao glavni direktor za Švicarsku i Austriju, da bi poslije prešao u Coca-Cola Amatil Europe na poziciju direktora marketinga i prodaje. Jedno vrijeme radio je u Bangkoku, na Tajlandu, kao zamjenik predsjednika divizije odgovornog za 12 država koje čine poslovnu diviziju Jugozapadna Azija. Ovaj menadžer školovao se u Sjedinjenim Državama, radio je i kao konzultant u tvrtki EGON ZEHNDER International sa sjedištem u Beču, a zatim je kao glavni direktor vodio Dukat, te se ponovno vratio u Coca-Colu, a onda se opet preselio u Dubai, gdje je postao predsjednik velike poslovne jedinice Bliski istok i Sjeverna Afrika te je bio odgovoran za 27 zemalja u regiji. Sve u svemu, respektabilna mendžerska ekipa i zanimljiv tim poslovnih ljudi s kojima Tedeschi kreće u intrigantne poslove koji bi, prema nagađanjima iz poslovnih krugova, mogli rezultirati prodajom Atlantic grupe koja je obilježila Tedeschijevu poslovnu karijeru.