Otkako je bio prisiljen naprasno se povući iz političke arene zbog takozvane afere ‘Konzultantica’, bivši predsjednik HDZ-a i nekadašnji prvi potpredsjednik Vlade Tomislav Karamarko o politici i društveno-političkim događajima progovara uglavnom na društvenim mrežama, na kojima nerijetko izražava svoja suverenistička i domoljubljem obojena stajališta. Premda se o Karamarkovu povratku u politiku govori uoči svakih izbora – od parlamentarnih do predsjedničkih i lokalnih – on se u politiku do danas formalno nije vratio, baš kao što se nije kandidirao ni na unutarstranačkim izborima u svojem HDZ-u premda se i to spominjalo kao jedna od opcija u sklopu koje bi Karamarko konkurirao svojem nasljedniku i aktualnom predsjedniku vladajuće stranke, premijeru Andreju Plenkoviću.
Vinkovačka veza
Iako je Plenković Karamarka u HDZ-u naslijedio nakon niza turbulencija, on ni u jednom svojem istupu nikada nije kritizirao Plenkovića ni izravno ni neizravno pa bi se na prvu moglo reći da njih dvojica nemaju praktički nikakav odnos te da su distancirani jedan od drugoga. Činjenica je da Plenković danas vodi jedan posve drugačiji HDZ od onoga kakav je vodio Karamarko, trenutno je ključni HDZ-ov koalicijski partner SDSS, a opće je poznato da je predsjednik Vlade svoju stranku pozicionirao kao političku opciju desnog centra, dok je s druge strane Karamarko i više nego otvoreno koketirao s desnicom predvodeći čuvenu Domoljubnu koaliciju.
U sklopu te koalicije Plenković se domogao fotelje u Europskom parlamentu iz koje i jest preuzeo vlast ovdje u Hrvatskoj. Pomalo je paradoksalno da mu je to osigurao baš Karamarko, no treba reći da njih dvojica nikada nisu bila u konfliktu, s Karamarkom i Milijanom Brkićem mnogo ozbiljnije sukobe vodili su Davor Ivo Stier i zaboravljeni doktor Drago Prgomet, dvojac koji je, doduše, duboko povezan s Plenkovićem koji je rušenje Karamarka najavio onom famoznom rečenicom u kojoj je objasnio kako stranka ne može biti talac jednoga čovjeka. No ni tada se Karamarko nije previše srdio na Plenkovića, jednostavno je uvidio da je vrijeme da ode. Karamarko je otišao, a u HDZ-u je ostao njegov prijatelj i ključni suradnik Milijan Brkić, što je izazvalo razočaranje bivšeg predsjednika vladajuće stranke, koji od tada nije u dobrim odnosima s Vasom. U kakvim je odnosima Karamarko s Plenkovićem, često se raspravlja i u samom HDZ-u, a upućeni tvrde da su se njih dvojica u posljednje vrijeme zbližila kao nikada prije. Oni koji dobro poznaju Karamarka govore kako ga s Plenkovićem povezuju utjecajni kadrovi iz vinkovačke organizacije HDZ-a s kojima su i jedan i drugi u odličnim odnosima.
Vrlo izravno
U kontekstu ove priče treba podsjetiti i na odluku Visokog upravnog suda koji je nedavno poništio odluku Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa iz 2016. godine, kada je utvrđeno da je tadašnji šef HDZ-a bio u sukobu interesa, zbog čega Karamarko i jest podnio ostavku na sve političke funkcije koje je do tada obnašao. Sada kada je Visoki upravni sud utvrdio da je odluka Povjerenstva bila pogrešna, Plenković ju je dočekao s priličnim oduševljenjem, što je u najmanju ruku neuobičajeno jer Plenković inače rijetko kada komentira sudbinu svojih bivših suradnika i nekadašnjih stranačkih kolega. Vrlo izravno i pred kamerama Plenković je svim zainteresiranima jasno poručio da je Karamarko i dalje član HDZ-a, čime je dao naslutiti da je njihov odnos i više nego korektan.
“Ja sam ga osobno pozvao da dođe na 100. obljetnicu rođenja Franje Tuđmana i on je došao. To je dobro. Pozdravili smo se. Meni je drago što je on bio ondje. Kad je riječ o toj presudi, meni je zbog njega drago što je takva”, komentirao je Plenković dajući time potporu nekadašnjem predsjedniku svoje stranke Tomislavu Karamarku koji se nakon presude na svojem profilu na Facebooku obrušio na bivšu predsjednicu Povjerenstva Daliju Orešković, u čijem je mandatu donesena odluka o njegovu sukobu interesa. Prozvao je Karamarko na Facebooku i Most nazvavši ih momcima u tajicama iz Šervudske šume, što nije čudno jer su oni tada bili dio vladajuće većine koja je zahtijevala da Karamarko preuzme odgovornost za to što njegova supruga radi za konzultantsku kuću Joze Petrovića koji je radio za MOL. Prozvao je, dakle, Karamarko sve one koje smatra odgovornima za svoju sudbinu, a na njegovu popisu nije se našao nitko iz HDZ-a iako je dobro poznato da je bio prisiljen napustiti poziciju predsjednika stranke i zbog kritika koje je na račun njegova upravljanja HDZ-om na stranačkom Saboru pokrenuo upravo Plenković, dok je proces unutarstranačkog sređivanja stvari poveo i proveo Brkić.
Zajednički neprijatelji
U međuvremenu je Plenković eliminirao Brkića, ali se nije potpuno riješio njegovih kadrova, niti se Plenković do kraja razračunao s unutarstranačkom desnicom koju odnedavno predvode osječki župan Ivan Anušić i njegov dubrovački kolega Mato Franković, kojima valja pridružiti i ministra prometa Olega Butkovića. Ta ekipa jasan je pokazatelj da Plenkoviću na ruku ide prijateljstvo s Karamarkom koji je u HDZ-u na glasu kao najveći i najiskreniji zagovaratelj desnih ideja, a koji je usput budi rečeno dobro povezan i s Crkvom. Ako je suditi po društvenim mrežama, Karamarko nije potpuno otpisan, svaki njegov status prikupi mnogo “lajkova”, a nerijetko mu simpatizeri u komentarima ostavljaju poruke u kojima ga pozivaju da se vrati u politiku, u kojoj on i Plenković, osim zajedničkog neprijatelja Brkića, imaju i drugog zajedničkog neprijatelja, odnosno Most koji Plenkoviću smeta i zbog toga što mu oduzimaju dio desnog biračkog tijela pa bi mu i u tom pogledu Karamarkova potpora mogla biti od koristi.
Početkom lipnja navodno je bilo određenih pokušaja da se Karamarka nakon presude i poziva na stotu obljetnicu Tuđmanova rođenja aktivnije uključi u vrh stranke, pa i u samo Predsjedništvo, no od te se ideje u konačnici ipak odustalo, ali Karamarko dugoročno nije otpisan. Prema riječima HDZ-ovaca bliskih premijeru, nije nemoguće da se i Karamarkovo ime pojavi na stranačkim listama za parlamentarne ili europske izbore jer bi Plenkoviću njegov povratak odgovarao zato što bi time primirio unutarstranačku, ali i izvanstranačku desnicu te bi se neutralizirale kritike kako je stranku odveo previše ulijevo, što se često može čuti od njegovih kritičara. Kolika je doista Karamarkova politička težina sada nakon svega što se dogodilo nije lako procijeniti, ali je evidentno da on tu koristi mudru taktiku ostanka u sjeni, iz koje se javi tek povremeno kako ne bi izgubio na težini, premda je upitno kolika je uistinu ta težina koju među biračima od njegova odlaska iz politike nitko nije procijenio.
Pogrešan potez
Pitanje je i što bi Karamarko imao od povratka u politiku i pristanka na suradnju s Plenkovićem. Nije nemoguće da bi se to baš na desnoj sceni protumačilo kao pogrešan potez i izdaja, takva teza širi se i među onima koji smatraju da bi se Karamarko u politiku trebao vratiti samostalno, odnosno da bi trebao osnovati vlastitu stranku, što za njega nije opcija jer bi u tom slučaju morao napustiti HDZ. U svakom slučaju, Karamarko bi se zasad mogao opisati kao projekt koji tek treba početi donositi odluke o svojoj daljnjoj političkoj sudbini, a u kojem će ga smjeru to odvesti, zasad ostaje na razini nepoznanice, baš kao što nije poznato od čega Karamarko svih ovih godina, otkako apstinira od politike, živi. Formalno je on sve to vrijeme nezaposlen, njegova supruga Ana Karamarko vlasnica je niza privatnih tvrtki, a u svibnju 2020. godine uhićena je u sklopu akcije PNUSKOK-a pod sumnjom da je iz tvrtke Drimia izvukla 400 tisuća kuna preko faktura za nepostojeće usluge. Optužnica je u međuvremenu povučena, a iz Hrvatske se pak povukla Karamarkova kći iz prvog braka koja studira u Londonu. Na koji način bivši predsjednik HDZ-a podmiruje sve svoje obaveze i od čega preživljava, nije moguće reći iz javno dostupnih podataka, no zato se sve glasnije u HDZ-u i Vladi progovara o obnovljenim odnosima između premijera Plenkovića i Tomislava Karamarka, od kojih bi u konačnici i jedan i drugi mogli profitirati.