U 11. izbornoj jedinici bilo je gotovo nemoguće da bilo tko uzme mandat ako nije s liste HDZ-a. Govoreći o toj izbornoj jedinici, treba imati na umu nekoliko važnih stvari. Nitko osim HDZ-a nikada nije lovio glasove tih birača od kojih je velika većina u BiH.
Amerikance, Australce, ‘naše Švabe’ i ostale gotovo da možemo zanemariti s obzirom na ukupan udio tih glasova. HDZ je, iako je sam podigao ruke za smanjenje zastupnika tzv. dijaspore, bio neprikosnoven po pitanju 11. izborne jedinice, piše Ivan Crnjac.
SDP s partnerima se nikada nije ni trudio, pravški kišobran ostao bi sklopljen s puno žica koje iskaču, a onda se pojavio Željko Glasnović.
Njegov ulazak u Sabor bio je svojevrsna prekretnica u povijesti i u HDZ-u su shvatili da njihova mašinerija više ne može dovesti dovoljan broj ljudi na birališta, a da sva tri mjesta pripadnu HDZ-u.
Božo Ljubić, Željko Raguž i Željko Glasnović su u aktualnom sazivu sabora predstavnici 11. izborne jedinice. Glasnović je polučio dobar rezultat, ali se na saborskim raspravama bavio temama koje najviše voli slušati dio desnice u Republici Hrvatskoj. Te teme vezane su bivšu državu, njen represivni aparat i komunističke zločine.
Željko Glasnović, nažalost, nije bio svjestan što su primarne teme onih koji su ga birali. S obzirom na to da su to uglavnom hrvatski državljani u BiH, neizbježno je bilo slušati bilo tih birača. Bilo kako bilo, Glasnović je tu priliku propustio.
Idu novi parlamentarni izbori i postavlja se pitanje što su mogući scenariji. Glasnović je prošli put u BiH osvojio 4151 glas, a HDZ s partnerima 9141. Bandić je osvojio 803, a Most 322 glasa. To je 5275 ‘nehadeze‘ glasova u BiH.
Tko će pokupiti tzv. protestne glasove?
Nisu svi Glasnovićevi glasači bili ljuti desničari, niti je ovih Mostovih i Bandićevih više od tisuću previše voljelo Most i Bandića. Riječ je o tzv. protestnim glasovima za koje se zna samo jedno – HDZ-u neće pripasti.
Među tim biračima može se pronaći par vrsta ljudi: Od onih koji ne vole HDZ do onih koji, zapravo, žele glasovati iz inata. BiH je tu dosta pragmatična. Birači u BiH uglavnom su podijeljeni između jako malog broja ljudi koji su ideološki HDZ-ovci i birat će tu stranku ako kandidira magarca. Ostalo je stranačka vojska koja glasuje po naređenju. Njih je najviše.
Ogroman je broj i onih koji su nezadovljni načinom na koji ih njihovi predstavnici u Saboru zastupaju, a tek je nešto manji broj protestnih glasača koji glasuju nonšalantno kao u Hrvatskoj – crtaju penise na listić, nadopišu ime Siniše Vuce i slično.
Željko Glasnović otvorio je jedan prostor upravo za ljude koje živcira ponašanje HDZ zastupnika.
Uvidom u internetske stranice Hrvatskog Sabora, vidljivo je kako je HDZ-ov Božo Ljubić predsjednik Odbora za Hrvate izvan Republike Hrvatske čiji je član Željko Raguž, a odbor je u devetom sazivu Sabora održao 30 sjednica od 10. studenog 2016. do 6. veljače 2020. Osim toga, Ljubić je član i Odbora za vanjsku politiku, dok je Raguž član Odbora za ratne veterane.
Izvori bliski vrhu HDZ-a kazali su nam kako je Ljubićev glavni posao u Saboru bio, zapravo, lobiranje za Izborni zakon u BiH, dok je Raguž bio zadužen da ostalim sabornicima objasni položaj HVO-a tijekom proteklog rata, a posebno položaj pripadnika te vojske danas. Njihova zaduženja, po pitanju bh. Hrvata i nevezano za obveze koje imaju prema HDZ-u i klubu zastupnika, govore da su – podbacili.
Glasnovića, zbog načina na koji je djelovao u Saboru u aktualnom sazivu, nije potrebno analizirati, a najveći uspjeh Ljubića i Raguža bilo je usvajanje Deklaracije o položaju Hrvata u BiH. Deklaracija je, podsjetimo, u revidiranoj i ublaženoj verziji, usvojena s 81 glasom za, četiri suzdržana i 11 protiv.
Valja spomenuti kako je to bila posljednja ‘ofanziva’ u Saboru, a upravo zastupnici Mosta su tada zamjerili revidiranje, odnosno, ublažavanje Deklaracije.
Broj oporbenih zastupnika koji je podržao deklaraciju bio je minimalan, a ni svi članovi vladajuće koalicije nisu bili na glasovanju. Bilo je to prije godinu i pol dana i od tog trenutka za Hrvate u BiH se u Saboru nije dogodilo ništa osobito važno.
Novi izbori, nova prilika
Hrvatima u BiH osobito je važno da u Hrvatskom Saboru sjedi netko tko će govoriti sve ono i raditi sve ono što Raguž i Ljubić – nisu. Ne treba se zavaravati da se HDZ-u mogu ‘izbit’ tri zastupnika ili dva, ali je primjer Glasnovića pokazao da jedan može. Taj jedan može biti kvalitetan i odraditi posao, a ostala dvojica nonšalantno dolaziti na sjednice i povremeno se javiti za riječ iz kurtoaznosti.
Na prošlim predsjedničkim izborima, u prvomu krugu, Kolinda Grabar Kitarović osvojila je 16.417 glasova u BiH dok je drugoplasirani bio Miroslav Škoro sa 6.278.
Svi ostali kandidati dobili su tek oko 2.000 glasova. Tako je na trećem mjestu Zoran Milanović završio sa 1.131 glasom, a Ivan Pernar dobio je 219 glasova. Ove brojke nam govore da izlaznost može biti i veća od ranije spomenutih brojki.
Za trećeg i ‘onog’ zastupnika, možda će trebati i oko deset tisuća glasova, ali je prostor da on ode u Sabor naprosto postoji. Naime, potrebno je da u Saboru netko uradi više od Ljubića i Raguža, makar to bilo i, da citiramo Krešu Beljaka, incognito – tijekom pauza i šetnji kroz hodnike Sabora koji su, vjerujem, čuli mnogo, ali o Hrvatima u BiH – vrlo malo.
Za ‘uzimanje’ trećeg mjesta u BiH postoji nekoliko iznimno kvalitetnih osoba, a stranke koje to mogu učiniti postoje i u Hrvatskoj i u BiH. Potrebno je odigrati pametno i ne ići u tu utrku s ljudima koji nemaju određenu popularnost u javnosti.
Čast Ljubiću i Ragužu pa i Glasnoviću te ostalima koji su do sada predstavljali Hrvate izvan Republike Hrvatske u Saboru, ali nisu to odradili kako spada.
Prošlog puta Čović je dobio od Plenkovića odličnu priliku, naime, listu su vodili ljudi odavde za koje se očekivalo da će odgovoriti izazovima koje Sabor i bh. Hrvati stave pred njih, međutim, to se nije dogodilo.
Moguće je da se liste Škore i Mosta pomame za ‘Glasnovićem broj dva’ računajući na njegov izbor pa odluče svaki nastupiti sa svojom listom. U tom slučaju, HDZ BiH bi trebao dogovoriti s Plenkovićem mjesto na listi nekomu tko taj mandat neće shvatit kao priliku za radno mjesto, nego kao dužnost prema narodu iz kojeg potiče. Ako, naravno, takav uopće i postoji.
HDZ to zasigurno zna, a ostaje za vidjeti hoće li ih to zanimati. To je jedan od scenarija, drugi scenarij je lista Mosta s jakim kandidatom koju Škorin Domovinski pokret neće dirati, a treći scenarij je lista Domovinskog pokreta koju Most neće dirati, odnosno, o kojoj se neće pretjerano izjašnjavati.
Ukratko, to su tri moguća scenarija– Četvrti, onaj u komu SDP-ova koalicija odnosi jedno mjesto, ipak, nije izgledan. To nam je pokazao primjer Zorana Milanovića koji je, unatoč populrnosti kod dijela Hrvata u BiH, dobio nedovoljan broj glasova, piše Ivan Crnjac za Bild.ba.