Važno je napomenuti – Jadranka Kosor i Davor Bernardić čak se mogu smatrati jednima od pismenijih hrvatskih političara!
Hrvatskoj javnosti nije promaknula “mala jezična lekcija” koju je Jadranka Kosor održala prvom čovjeku SDP-a, Davoru Bernardiću, kada je na Twitteru razdvojio riječ “ćemo” u “će mo”.
“Borit će mo se za kvalitetno obrazovanje, plaću od koje se može živjeti”, napisao je Bernardić na Twitteru, a Kosor nije propustila priliku.
“Ćemo se piše baš tako, zajedno. I će i mo dakle zajedno. A ne: će mo. Dakle; ne odvojeno”, održala je Kosor malu lekciju na što se Bernardić pravdao da je riječ o tipfeleru.
“To nije bio tipfeler”, napisala je Kosor.
“Da, bio je tipfeler, ništa drugo”, odgovorio je Bernardić.“A, nije! Ali, uživajte. Svejedno. Proljeće”, napisala je Kosor.
“Nije svejedno, ali svatko može vjerovati u što želi Ugodan dan!”, pomalo uvrijeđeno odgovorio je Bernardić i zaključio raspravu o pravopisu i tipfelerima koja se, zanimljivo, održala ispod objave o obrazovanju.
Svega dva dana kasnije Jadranka Kosor stala je na “vlastitu minu”. Naime, i njoj se u statusima na Twitteru redovito potkradu pravopisne pogreške, no ili misli da ih nema, ili su svi drugi manje pismeni pa je nitko “ne uhvati” kao što je ona uhvatila Bernardića.
U statusu o tome da nije pozvana na otvorenje Zračne luke “Franjo Tuđman”, Kosor se prisjetila da su za otvorenje autoceste Zagreb – Split bili pozvani svi koji su u vladama radili da taj projekt uspije, za razliku od danas. Ono što je s jezične strane sporno jest činjenica da je Kosor razdvojila riječ “autocesta” na “auto cesta”, a i upotrijebila je pogrešan pravopisni znak između relacije Zagreb – Split. Umjesto crtice i bjelina oko nje (–), Kosor je stavila spojnicu (-) bez razmaka između znaka i pojmova. Da razmak ne doživljava kao pravopisno važan pokazala je i time što ga nije ostavila iza zareza iza kojega svakako treba stajati, kao i iza točke na kraju rečenice.
Važno je napomenuti – Jadranka Kosor i Davor Bernardić čak se mogu smatrati jednima od pismenijih hrvatskih političara. Gordan Maras, primjerice, svako malo šokira problematičnim pravopisom, a popis ostalih mogao bi biti poduži, baš kao i njihovi politički govori – također puni spornih riječi, pa i nelogičnosti.