TKO JE ZAPRAVO ODAO BANDIĆA? Tri su opcije, ali jedno je sigurno: Narušeno je povjerenje u restorane i njihove vlasnike!

Photo: Ivo Cagalj/PIXSELL

Torbarenje je u posljednjih desetak godina postalo jednim od najpopularnijih biznisa na hrvatskoj političkoj sceni. Pojam je to kojim se definiraju torbe pune novca koje uglednici odjeveni u skupocjena odijela raznose kao mito ne bi li realizirali neke od svojih projekata, koji se uglavnom dogovaraju ispod stolova poznatih i renomiranih restorana, u sklopu kojih postoje odvojene sobice ili takozvani separei koji torbarima jamče diskreciju. O torbama i kutijama sa stotinama tisuća eura mita svako se malo progovara na domaćoj političkoj sceni. Tako je, primjerice, torbe novca osječkim sucima odbjegli Zdravko Mamić nerijetko predavao u hercegovačkim restoranima, a jedno od omiljenih izletišta bio im je i osječki restoran Bijelo-plavi, no to je bilo u ono vrijeme kada je Mamić slobodno šetao Lijepom Našom.

Bivšem premijeru Sanaderu omiljeni mesar Fiolić novac je nosao u kutijama od hrenovki, Josipa Rimac sa svojim je prijateljicama zalazila u elitne zagrebačke restorane, a u restorane je zalazio i zagrebački gradonačelnik Milan Bandić, kojemu je, prema tvrdnjama istražitelja, 50.000 eura mita u restoranu Gračanka Kamanjo predao donedavni glavni ravnatelj HRT-a Kazimir Bačić. Znajući za to da je i bivši premijer Sanader mito primao u restoranu Marcellino te da je nakon toga krenuo njegov strmoglavi pad, postavlja se pitanje hoće li Hrvati u doglednoj budućnosti moći normalno i neometano posjećivati restorane te u njima razgovarati sa svojim pratnjama. No činjenica je da je restoran Marcellino nedugo nakon toga propao, a vlasnik Mario Čerhak se odselio u Berlin.

Da je kojim slučajem Milan Bandić živ, i on bi danas sasvim sigurno bio jedan od onih koji svoj godišnji odmor provode u Remetincu. Poznato je da je Bandić gotovo godinu i pol dana, odnosno sve do smrti, bio ozvučen, policija ga je pratila u stopu pa su stoga istražitelji imali prilike svjedočiti toj famoznoj primopredaji torbe pune novca, baš kao što su imali prilike svjedočiti torbi koja je cirkulirala po klubu bivšeg šefa Janafa Dragana Kovačevića, i to baš u vrijeme kada se ondje nalazio bivši prvi gospodin Jakov Kitarović. Nitko nije reagirao tada, a nitko nije reagirao ni kada je Kazo predavao lovu zagrebačkom gradonačelniku koji se upravo pripremao za kampanju u kojoj je kanio obraniti svoj sedmi uzastopni mandat, baš kao što je Grabar-Kitarović u vrijeme kada joj je muž odlazio u Kovačevićev klub predstavljala svoj program za osvajanje drugog mandata.


Mišljenja laika

Kao što su priče s političarima i torbarima same po sebi intrigantne, tako je intrigantna i priča o restoranu Gračanka Kamanjo, u kojem je Bačić gradonačelniku eure predao u lipnju 2020. godine. Naime, Goran Albini Kamanjo mjesec dana nakon toga napustio je Gračanku, gdje je bio u najmu puna dva desetljeća, jer mu vlasnik prostora nije želio izaći u susret i spustiti cijenu najamnine za vrijeme lockdowna. Od rujna prošle godine Kamanjo posluje na Zagrebovu stadionu u Kranjčevićevoj ulici. No otkako se restoran preselio, Bandić onamo više nije svakodnevno zalazio, premda je u Gračanku išao gotovo svaki dan na ručak, u društvu kolegice Natalije Price. Od rujna 2020. s njom je gotovo svakodnevno na ručak odlazio u zaseban separe restorana u hotelu International, gdje mu je diskreciju jamčio direktor Vlado Leko, s kojim je odrastao. Naime, Bandić i Leko iz istoga su kraja, obojica su rođena i odrasla u Hercegovini, u okolici Gruda pa se lokalpatriotizam prenio i na druženja u metropoli, a znajući za Bandićeve i Lekine hercegovačke korijene, Internationalovi kuhari nerijetko su gradonačelniku pripremali posebna jela poput, primjerice, hercegovačke raštike, koju je pokojni Bandić obožavao.



Oni koji imaju uvid u rezultate USKOK-ove istrage na osnovi koje je priveden Bačić uvjereni su kako u Kamanju nije bilo ‘buba’ jer ne postoje transkripti snimljenih razgovora. Baš zato sumnja se da je policiji detalje Bandićevih razgovora i poslova s Bačićem dojavljivao netko od prisutnih, a za to pak postoje samo tri opcije – to je mogao biti vlasnik restorana Kamanjo, netko od konobara ili Bandićev vozač. S druge strane, odvjetnici smatraju da su to mišljenja laika te napominju da su transkripti razgovora zasebni i da mogu naknadno biti uvršteni u optužnicu.

Glavni kadrovik

Ipak, ljudi koji su dobro poznavali pokojnog gradonačelnika smatraju da bi se istražitelji uskoro mogli fokusirati i na Nataliju Pricu, Bandićevu vjernu suradnicu, koja ga je pratila po svim restoranima i na svim suspektnim sastancima. Neki vjeruju kako je u posljednje dvije godine Bandićeva života plavokosa misica bila upoznata sa svim njegovim poslovima, i ne samo to, ona je, prema tvrdnjama upućenih, bila glavni kadrovik kako u Gradu Zagrebu, tako i u Zagrebačkom holdingu. Zato mnogima nije jasno kako je moguće da ona ni kao svjedokinja nije pozvana na ispitivanje sada kada traju masovna uhićenja Bandićevih suradnika, s kojima se družila na raznim rođendanskim i drugim zabavama. Kako bilo, uz Pricu koja povezuje Bandića s većinom njegovih aferaša, poveznica između hrvatskih političara i afera nerijetko su restorani u koje predstavnici političke scene svakodnevno zalaze.

Uostalom, iz restorana je i krenula demokracija u Hrvatskoj, u roštiljarnici NK Jarun pored nogometnog igrališta formalno je osnovan HDZ pa se šefovi vladajuće stranke svake godine u svibnju sastaju u tom ugostiteljskom objektu, gdje se opuste uz roštilj i nogometnu utakmicu. U tom se restoranu i danas rado opušta zaboravljeni HDZ-ovac Milijan Brkić, dok je Baltazar omiljeno odredište Stipe Mesića, ali i brojnih drugih političara, uključujući i Sanadera. U Baltazaru i premijer Plenković s vremena na vrijeme održava sastanke sa svojim koalicijskim partnerima. Sastancima u restoranima sklon je i Milanović koji je svoju Kukuriku koaliciju formirao u Kastvu u istoimenom Kukuriku restoranu koji je nedugo nakon toga propao i preseljen je na drugu lokaciju, no omiljeni predsjednikov restoran zasigurno je zagrebački Tač.

Traže diskreciju
Druženja u restoranu stajala su fotelje bivšu ministricu gospodarstva Martinu Dalić, koja se sa skupinom Borg sastajala u zagrebačkom Fotiću, osmišljavajući čuveni “lex Agrokor”. Bivši ministar turizma, SDP-ov Darko Lorencin, rado je u mandatu svraćao u pulski restoran Batelina, u kojem su mu društvo znale praviti i nepoznate dame. To je jedan od omiljenih restorana bivšeg ministra, što nije čudno s obzirom na luksuznu ponudu. Obrok u tom objektu nije jeftin, a Lorencin je često naručivao škampe te skupa vina. Mesne specijalitete domaći političari rado konzumiraju i u zagrebačkom Okrugljaku, u koji je također često zalazio pokojni Bandić, ali i general Rojs, koji je i danas ondje rado viđen gost zbog svojeg osebujnog karaktera i pristupa. No Rojs rado svraća i u Trnjanku na nadaleko poznatu janjetinu, u kojoj nerijetko uživa i Tomislav Karamarko koji, pak, najčešće sjedi u Bonaci na Trešnjevci, koja se nedavno preselila na početak Kranjčevićeve ulice, u prostor Kod Dragaša.

Restorani su očito mjesta na kojima se kroji hrvatska politička scena i hrvatska realnost, kada se u njih ne unose torbe, u tome nema i ne bi trebalo biti ništa sporno, no kako je pojam torbarenja sve prisutniji na našoj političkoj sceni, tako se sve češće propitkuju motivi zbog kojih predstavnici politike po restoranima traže diskreciju i bijeg od znatiželjnih pogleda.

 

Facebook Comments

Loading...
DIJELI