U nedjelju je u Crnoj Gori u samostanu u Cetinju ustoličen mitropolit Srpske pravoslavne Crkve Joanikije.
To je napravljeno usprkos protivljenju nekoliko tisuća prosvjednika i velikog djela crnogorske javnosti, koji su tražili da se ustoličenje izmjesti na drugu lokaciju zbog simboličke važnosti Cetinja i manastira.
Budući da su prosvjednici postavili barikade na magistrali Podgorica-Cetinje, tada budući mitropolit Joanikije spustio se helikopterom u Cetinjski manastir zajedno s patrijarhom Porfirijem uz koje su hodali specijalci naoružani do zuba i noseći štitove.
Velik dio javnosti i političkih komentatora slaže se kako Srpska pravoslavna Crkva kao i ratnih 90-ih postaje alat nacionalističke politike koja se provodi iz Beigrada.
U nedjelju se ustoličenjem zapravo samo nastavilo ono što je započeo prethodni mitropolit, notorni Amfilohije Radović – jedno od najprominentnijih lica svetosavskog nacionalizma, spoja srpskog nacionalizma i pravoslavnog klerikalizma – a to je podrška politici koja negira crnogorsku naciju i crnogorsku crkvu. Politika je to koja ne dozvoljava toj zemlji da se osovi na čvrste noge i umjesto na vjerska i nacionalna previranja usmjeri na razvoj za dobrobit svih njenih građana.
Međutim, to očigledno ne zabrinjava srpski državni vrh koji je nakon eksplozivne atmosfere koja je svaki tren mogla buknuti u građanski rat, još dolio ulja na vatru pričajući o ‘srpskom svetu’. Iz Beograda i SPC-a nije stigla jedna jedina umirujuća riječ.
Nisu duge cijevi prvi put na Cetinju
No treba reći i to kako srpska nacionalistička politika po drugi put donosi duge cijevi u manastir na Cetinju i to oba puta u vrijeme ustoličenja novog mitropolita.
Na Petrovdan 1991. godine u isti taj manastir umarširala je ni manje ni više paravojska srpskih službi sigurnosti, Željka Ražnatovića Arkana pritom kličući novom mitropolitu u okupiranom Cetinjskom manastiru.
Njegovi Tigrovi boravili su u samostanu naoružani do zuba nakon čega su se uz blagoslov Amfilohija uputili na krvave pohode u ime”krsta časnog i slobode zlatne”.
Samo godinu dana nakon, Arkan se sa svojom vojskom ponovno, kao junak krvavih ruku, vraća u Cetinjski manastir zajedno sa svojom paravojnom formacijom. Bio je to Badnji dan 1992. godine. Ugostio ga je naravno Amfilohije. Kako ga je na ratište poslao, tako ga je i dočekao. O ovim događajima svjedoče i snimke. I tada je došlo do sličnih nemira kao u 2021. godine. Svjesni su bili Crnogorci što im se želi oteti, baš kao i danas kada se suočavaju s novim uzletom ‘velikosrpske politike’ koja svoje ambicije praktički više ni ne skriva.