Priča o Ivici Todoriću, puno je složenija od onoga kako to sada izgleda. Danas, ta priča skončava na stranicama crne kronike, a od Gazde Todorića ponajviše peru ruke politika i političari koji su ga i stvorili, te mu dozvolili da postane glavni lik jedne zastrašujuće priče. Da nije bilo politike koja je stvorila Todorića, a sve je krenulo od ideje o 200 bogatih obitelji u Hrvatskoj s početka devedesetih godina prošlog stoljeća, danas se ne bi događalo to što se događa s koncernom 'Agrokor'. Da je politika imala snage, odlučnosti, poštenja, morala i hrabrosti na vrijeme ili bar puno prije Todoriću reći - "E sad je dosta, to tako više ne ide" - danas nam ne bi trebali nikakvi Lex Agrokori niti bi nas stranci trebali spašavati.
Sve donedavno o koncernu ‘Agrokor’ i njegovu dojučerašnjem vlasniku Ivici Todoriću, ili se nije smjelo kritički pisati, pa čak ni kritički promišljati, ili se pak pisalo i govorilo u superlativima. A o eventualnoj krizi u toj kompaniji nitko do sada nije smio ni zucnuti.
Istini za volju, u političkim se kuloarima, tu i tamo šaputalo da gazda Todorić ima problema, ali da država neće i ne smije dozvoliti njegovo urušavanje, jer bi time dovela u pitanje tisuće radnih mjesta. I tako se Ivica Todorić provlačio, rekli bismo, kroz iglene uši, sve ove godine, i postajao nedodirljiv za svaku vlast, pa je mogao raditi što ga je volja. Mogao je dizati kredite bez pokrića, pa čak i od državnih banaka, bar tako hrabro ovih dana otkrivaju pojedini mediji, koji su svojedobno glorificirali lik i djelo velikog gazde od Agrokora. Tako je Todorićev ‘Agrokor’, jer je postao sistemski važna kompanija i kod dobavljača mogao napraviti dug veći od 16 milijardi kuna, prije svega zbog toga jer mu je država sve ovo vrijeme gledala kroz prste, posebice kada je riječ o rokovima plaćanja.
Iako Hrvatska ima zakone prema kojima su rokovi plaćanja 60 ili 90 dana, a samo u iznimnim slučajevima mogu biti do godinu dana, Todoriću se dozvolilo da od iznimke napravi pravilo, a od svojih dobavljača kreditore, raspisali su se ovih dana mediji. Također mediji su se raspisali i o Agrokorovim mjenicama bez pokrića o čemu je govorila i potpredsjednica Vlade i ministrica gospodarstva Martina Dalić: “Postoje mjenice iza kojih se nalazi isporuka roba i usluga, a čini se da postoje i one iza kojih robe i usluge ne stoje”, izjavila je ministrica Dalić komentirajući napise o mjenicama bez pokrića koje je navodno izdavao ‘Agrokor’. A kako je doznao N1, faktoring tvrtke navodno je digao uzbunu još u siječnju ove godine kada se posumnjalo da ‘Agrokor’ izdaje mjenice bez pokrića.
Koga politika može spasiti?
Također o Todoriću i njegovoj obitelji prethodnih dana je što-šta izašlo u javnost, od toga da je skinuo hipoteku sa svojih Kulmerovih dvora, da je njegova kći Iva Balent, inače šefica marketinga ‘Agrokora’, kupila stan na elitnoj lokaciji u Dubrovniku, potom se pisalo i o bogatstvu Todorićevih, skupocijenim jahtama, isisanom novcu pohranjenom u Nizozemskoj, ali i drugdje u inozemstvu, a najšokantnija od svega bila je izjava drugog čovjeka ruske VTB banke Jurija Solojeva da su Todorić i njegovi najbliži suradnici cijelo vrijeme lagali, odnosno lažirali financijska izvješća. Na tu izjavu odmah se nalijepio ministar policije Vlaho Orepić koji je rekao da ako je to istina što gospodin Solojev govori onda je Todorić klasični lopov.
Ni malo ne sumnjamo da će optužbi na račun Todorića narednih dana biti još i više. No, priča o Ivici Todoriću, puno je složenija od onoga kako to sada izgleda. Danas, ta priča skončava na stranicama crne kronike, a od Gazde Todorića ponajviše peru ruke politika i političari koji su ga i stvorili te mu dozvolili da postane glavni lik jedne zastrašujuće priče. Da nije bilo politike koja je stvorila Todorića, a sve je krenulo od ideje o 200 bogatih obitelji u Hrvatskoj s početka devedesetih godina prošlog stoljeća, danas se ne bi događalo to što se događa s koncernom ‘Agrokor’. Da je politika imala snage, odlučnosti, poštenja, morala i hrabrosti na vrijeme ili bar puno prije Todoriću reći – “E sad je dosta, to tako više ne ide”- danas nam ne bi trebali nikakvi Lex Agrokori niti bi nas stranci trebali spašavati.
Ironično a pomalo i tužno danas izgledaju upinjanja naših političara iz aktualne vlasti koji se trude iz petnih žila progurati zakon kojim bi se spašavao koncern ‘Agrokor’. No, pitanje je kako politika koja je do ovoga i dovela uopće sada može ikoga spasiti. Ili oni pak pokušavaju spasiti sebe, jer kad-tad i oni, kao i njihovi prethodnici bi trebali doći na red dugačkog lanca odgovornosti za stanje koje je kriza u Agrokoru prouzročila u cijeloj Hrvatskoj.
Lud, zbunjen, nenormalan
Jer, veliko je pitanje, koga bi sve Todorić u slučaju njegova procesuiranja povukao za sobom. Sve one silne Vlade, njihove premijere i ministre, sve one silne bankare koji su mu odobravali enormne kredite i pitaj Boga koga sve ne. I premda se Ivica Todorić do sada, u rijetkim intervjuima, silno trudio prikazati se kao vuk samotnjak, kojem politika i političari ne samo da nisu pomogli nego su mu, po njegovoj priči, čak i odmagali, danas sva ta uvjeravanja gazde ‘Agrokora’ izgledaju prilično neuvjerljiva, pomalo i tragikomična. Kao i njegovo žrtvovanje za kompaniju i radnike.
Prisjetimo se samo kako je Todorić u lipnju 2013. godine prigodom njegova ulaska u ‘Mercator’ novinarki slovenskog lista Finance, ne trepnuvši rekao da ga politika nikada nije podržavala, te da je žrtva svoga rada. A na pitanje novinarke slaže li se s ocjenom da je najveći hrvatski i balkanski tajkun, da svaku hrvatsku vladu može ‘stjerati u kut’, te smatra li se feudalnim vladarom Hrvatske, Todorić je odgovorio niječno: “Ma dajte, 36 godina nisam bio na godišnjem odmoru, svake subote bio sam u uredu. I rijetko koju nedjelju nisam. Žrtva sam svog rada. I želim učiniti nešto što će potaknuti poslovanje u regiji’, rekao je prije četiri godine Todorić, tvrdeći da ga politika nije podržavala.
“Ivu Sanadera sam možda susreo triput u posljednjih šest godina. Zlatka Matešu, koji je bio premijer šest godina, nikada nisam upoznao. A ni druge”, tvrdio je tada Todorić. Nakon ovih njegovih riječi mnogi bi se zapitali tko je tu lud, tko zbunjen a tko pak nenormalan. Pa ako Todorić nikoga nije poznavao od vodećih političara tko mu je onda u državi pogodovao sve ove godine.
Kako je Škegro potpisao jamstvo za obveznice Agrokora u vrijednosti od 31 milijun eura
Tko je sve sudjelovao na njegovom putu ka poslovnim vrhuncima, zahvaljujući raznoraznim makinacijama, lažnim bilancama i lažiranim financijskim izvješćima, prenapuhanim kreditima, pitanje je na koje bi nadležne institucije morale dati žuran odgovor. Sve vrijeme se spekuliralo da iza Todorića stoje moćne financijske i političke grupacije, koje i danas drmaju Hrvatskom. Počevši od svih hrvatskih premijera, njihovih ministara, moćnih bankara i da ne nabrajamo. I premda je Todorić slovenskoj novinarki samouvjereno tvrdio da ga politika nikada nije podržavala postavlja se pitanje kako je, primjerice 1999. godine, dok je HDZ još bio na vlasti gazda Agrokora u vrijeme u kojem se teško dolazilo do kredita, dobio snažan poticaj države koja je jamčila za obveznice ‘Agrokora’ u vrijednosti od čak 31 milijun eura. Jamstvo je potpisao tadašnji HDZ-ov ministar financija Borislav Škegro. Što je najzanimljivije, Škegro to danas naziva – ‘propustom’. Tim kreditom Todorić je financirao gradnju Konzumovog distribucijskog centra na Žitnjaku, otvorenog u listopadu 2000. godine. Tada je to bio najveći takav objekt u Hrvatskoj i u ovom dijelu Europe. Agrokor je izdao 31 milijun eura vrijedne korporativne obveznice 1999. na međunarodnom tržištu uz asistenciju jedne luksemburške banke. Danas se postavlja pitanje bi li to uopće uspio bez državne pomoći odnosno jamstva? To je samo jedan od primjera, kako je politika pogodovala Todoriću, a takvih primjera ima na stotine. Recimo milijarde kuna poticaja koje je dobio zadnjih desetak godina.
Politika proizvela gazdu, a sada od njega pere ruke
Iz svega ovoga je razvidno da su problemi u kojima se našao ‘Agrokor’ nastajali godinama i to pod patronatom politike i vodećih političara u zemlji. Danas bi oni spašavali nešto što su sami proizveli. Politika je proizvela i gazdu Todorića i omogućila mu da radi to što je radio sve ove godine. Dakle, nije Todorić kriv za stanje u ‘Agrokoru’ i posredno u zemlji, nego političari koji su mu to omogućavali. A o svim nepravilnostima u tom koncernu, nezakonitostima, državnim kreditima, lažnim bilancama i mjenicama bez pokrića nije se smjelo ni zucnuti, jer je bilo uvriježeno mišljenje u narodu kako Todorić svaku hrvatsku vladu može ‘stjerati u kut’.
Danas se to pokazalo kao apsolutna istina. Danas je i Plenkovićeva vlada stjerana u kut i ne zna što joj je činiti. Ni oni, sve dok mediji nisu odriješili vreću, do tada, proskribiranih informacija o pravom stanju u Agrokoru, nisu smjeli ni zucnuti. Tako je ministrica gospodarstva, tek sada komentirala medijske napise po kojima je ‘Agrokor’ izdavao mjenice bez pokrića, navodno se o tome znalo još početkom siječnja ove godine. Što se onda čekalo tri mjeseca? I što se čekalo sve ove godine? Kako je sada odjednom Todorić kapitulirao i kako sada sve nepodopštine izlaze na vidjelo. Čekalo se, baš kao u onoj humorističnoj seriji u bivšoj državi, da Džekna umre, a nitko nije znao kada. Jer, ne treba se praviti ni gluh ni slijep, politika i političari su sve znali o Agrokoru i Todoriću, ali su šutjeli kao zaliveni.
Svima njima danas u brk treba reći da je Todorić nevin, a da su oni istinski krivci. Jer cijenu njihova pogodovanja i njihove šutnje danas neće plaćati oni nego obični radnici i hrvatski puk. Ipak, nakon svega, u Hrvatskoj ima ne mali broj onih koji tvrde i vjeruju da će ovo stanje donijeti pozitivne promjene, jer ako se to sad ne dogodi neće se dogoditi više nikada.