Osim kroničnog nedostatka ratnog puta, Tomić u svojoj novoj kolumni pokazuje i teško pomanjkanje poznavanja hrvatskih branitelja i onog što su oni učinili za "lezileboviće" poput njega
Ante Tomić, svoje “britko” komentatorsko pretplaćeno pero nije dovoljno izbrusio kako bi na bilo koji način komentirao hrvatske branitelje. Osim kroničnog nedostatka ratnog puta, Tomić u svojoj novoj kolumni pokazuje i teško pomanjkanje poznavanja hrvatskih branitelja i onog što su oni učinili za “lezileboviće” poput njega.
“Za koga je, zaista, Stevo Culej, zvanjem bravar, a zanimanjem narodni zastupnik, kako sam reče, “nos’o krvave gaće po Velebitu? Šta danas, četvrt vijeka od Culejevog slavnog nosanja, itko od nas, a napose onih šezdeset tisuća Hrvatica i Hrvata koji odnedavno marljivo ribaju podove u frankfurtskim poslovnim zgradama, prevrću pljeskavice na amsterdamskim roštiljima i mijenjaju plahte u londonskim bolnicama, rečenom bravaru i zastupniku uopće duguje? Koliko god da je on početkom devedesetih godina dvadesetog stoljeća nosao krvave gaće po planini, njemu se to definitivno isplatilo. Nezahvalna omladina sreću i blagostanje masovno nalazi preko granice. Crnče diljem zapadne Europe, umjesto da se ovdje skopljenih dlanova njišu na koljenima, sveudilj vičući: “O, hvala ti, Stevo Culeju! Hvala i tebi i svima drugima koji su za nas u Švedskoj i Njemačkoj nosali krvave gaće po Velebitu! Drugi put ipak nemojte. Drugi put kad budete pravili državu, pokušajte napraviti neku u kojoj se može živjeti”, gadljivo zaključuje Tomić koji nikako da shvati kako se branitelji tijekom rata nisu bavili politikom, društvenim uređenjem i maštanjem o blagostanju.
Ti ljudi su na umu imali samo jedno: obraniti zemlju, sačuvati je u njenim granicama i ako je ikako moguće – pokušati sačuvati svoj život. Hrvatski branitelj na prvoj liniji, pod puščanom paljbom, tenkovskim napadima i granatiranjima, zaista nije imao vremena razmišljati kako bi Hrvatska trebala izgledati nakon okončanja rata.
Tomić ipak, svako malo, nađe vremena za “analizu” braniteljske populacije, pa tako svoju kolumnu naziva “Već 25 godina živimo u dernjavi bivših ratnika”.
Čak i ako je to “dernjava” na nju imaju pravo, jer i oni žele bolje. No, na njegov komentar da bi branitelji “drugi put trebali napraviti državu u kojoj se može živjeti”, najbolje “sjeda” izjava Mile Dedakovića – Jastreba koju je jednom prilikom dao za naš portal:
“Branitelji, sve što su učinili do sada, učinili su to s lakoćom i doveli do perfekcije. Od ’91. na ovamo, braniteljska populacija nije učinila krivi potez. Cjelokupan rat, sve te fantastične akcije, planovi, diverzije i u konačnici pobjeda, rezultat su spontanosti jednostavnih ljudi koji su na umu imali samo jedno: Napadnuti smo i moramo se obraniti. I to smo i učinili… Stvorili smo Hrvatsku i u maniri skromnih i jednostavnih ljudi prepustili je “učenim glavama” koje su zapravo dobile lakši dio posla. Iskoristiti resurse koje imamo, poraditi na gospodarstvu i učiniti Hrvate sretnima. To se, međutim, do danas nije dogodilo. Ako me pitate zašto, riječ je o besramnoj borbi za vlast koja, a to je kod nas presedan, ne traje samo u izbornoj godini, nego se vladajući i opozicija krve kroz cijeli mandat. Nikada se, ali nikada nisu složili, čak i kada je bila opća dobrobit u pitanju. Zar su toliko različiti u stavovima? Ne, bitno je da jedni druge svrgnu, zasjednu na tron i pokupe novac. Da, novac je razlog zbog čega je svima nama danas ovako”, kazao je Jastreb.
Prepustili smo je učenim glavama – reče Jastreb, al to su riječi koje ne dopiru do Tomića. Vjerojatno zato jer se i on smatra “učenom glavom” koje su zabrljale gdje god su mogle za razliku od branitelja koji su u ono vrijeme učinili – nemoguće.