Između Ureda predsjednika i Ministarstva obrane već tjednima traje nesmiljeno granatiranje informacijama vezanima uz nabavu američkih oklopnih vozila Bradley. O toj donaciji američko i hrvatsko ministarstvo obrane razgovaraju već više od četiri godine. No sada je, izgleda, priča došla do onog trenutka – uzmi ili ostavi. Bombardiranje informacijama na relaciji Milanović – Banožić omogućuje nam rekonstrukciju cijele priče o oklopnjacima Bradley za HV. Dakle, prema onome što sada već znamo, proces je započeo još za mandata ministra Krstičevića koji je tražio rješenje za zamjenu dotrajalih BVP M-80 koji su još u velikom broju zastupljeni u HV-u.
Stručne službe Ministarstva obrane već su odavno zaključile kako je modernizacija ovog vozila, koje je bivša SFRJ proizvodila po sovjetskoj licenciji, neizvediva. Srbija je nedavno predstavila pokušaj modernizacije svojih M 80, ali upitno je koliko je poboljšanje funkcionalno i koliko se takvo “modernizirano” vozilo može nositi s današnjim oklopnim vozilima. Ono što je vidljivo na srbijanskom prototipu moderniziranog M 80 jest poboljšan oklop. O motoru, naoružanju, elektronici… malo toga je objavljeno.
Odbačena studija
No HV, odnosno Ministarstvo obrane, zaključilo je kako je životni vijek naših M 80 pred istekom te kako nam trebaju novi oklopnjaci. Zanimljivo je napomenuti kako je u MORH-u čak i izrađena studija kojom se našim M 80 želio udahnuti novi život, ali je odbačena kao neizvediva i krenulo se prema uvoznom rješenju. Krstičević i njegov tim od Amerikanaca su zatražili noviju verziju Bradleya označenu kao M2A3. Riječ je o digitaliziranoj verziji koja je javnosti predstavljena 2000., a nastala je na iskustvima iz ratova 90-ih godina 20. st.
Prvi razgovori s američkim partnerima i jesu vođeni s ciljem nabave M2A3, zadnje tada dostupne inačice vozila. No u jednom trenutku Amerikanci su odlučili svojim mlađim partnerima objasniti kako ne mogu dobiti Bradley u verziji M2A3, ali će nam rado ustupiti vozilo u verziji M2A2 ODS–E (Operation Desert Storm – Engineer). Kao što je vidljivo iz samog naziva te inačice Bradleya, platforma je nastala 90-ih godina prošlog stoljeća iz iskustava koje je američka vojska stekla u operaciji Pustinjska oluja, odnosno, prvom Zaljevskom ratu. Od opreme Bradley je dobio laserski daljinomjer, termovizijsku kameru, taktički navigacijski sustav, digitalni kompas te raketne protumjere.
Nije nimalo čudno što u kopnenoj vojsci objeručke priželjkuju ovu verziju Bradleya jer je i ona znanstvena fantastika za sadašnju razinu na kojoj je M 80. Bio bi to kvantni skok za naše postrojbe koje još koriste stare jugoslavenske oklopnjake. Razlika između M2A2 ODS-E koje nam nude Amerikanci i M2A3 koje priželjkuju u MORH-u uglavnom je vezana uz sustav upravljanja paljbom i navigaciju te ugradnju novog oklopa, pasivnog i reaktivnog. Upravo je oklop bio najslabija točka Bradleya prema iskustvima korištenja tog oklopnog vozila u Iraku i Afganistanu.
MORH je, prema dosad objavljenim informacijama, ipak pristao na verziju Bradleya u verziji M2A2 ODS-E.
84 vozila
Stručni tim Ministarstva čak je otputovao u SAD, gdje je u pustinji Nevade odabrao 84 vozila za potrebe HV-a. Vozila su odavno povučena iz uporabe te su uskladištena u Nevadi zbog suhe klime koja pogoduje konzerviranju vozila. Prema programu američke vlade koji stoji na raspolaganju saveznicima, SAD je spreman hrvatsku nabavu Bradleya poduprijeti sa 45 milijuna dolara. Iz američke administracije ovih je dana na adresu MORH-a stigla obavijest kako se ovaj iznos može podići za još 11 milijuna dolara pa bi u konačnici Bradleye pratila i izdašna pomoć od čak 56 milijuna dolara.
Dakle, ovo su informacije koje smo mogli saznati iz objava MORH-a i Ureda predsjednika u vezi s nabavom Bradleya. Saznali smo mnogo informacija, ali na mnoga pitanja još nema odgovora. Tako bi bilo dobro znati odnosi li se američka financijska pomoć na reviziju ili na modernizaciju Bradleya. Isto pitanje se odnosi na procjenu troškova MORH-a za taj projekt, a riječ je o 150 milijuna eura. Što je u tom iznosu?
Naime, revizija ili zanavljanje oklopnih transportera jedan je postupak, a modernizacija ili nadogradnja potpuno drugi. Revizijom se na tehničkim sredstvima mijenjaju dotrajali dijelovi, a nakon okončanja postupka borbeno sredstvo ne dobiva nova svojstva i sposobnosti. Modernizacijom i nadogradnjom vozilo bitno mijenja svoje početne mogućnosti. Ako se Hrvatska u konačnici odluči na nabavu Bradleya, onda će na njima sasvim sigurno biti potrebno provesti određene postupke generalne revizije ili zanavljanja. Ono što sasvim sigurno znamo jest činjenica da vozila ne dolaze iz aktivne službe, nego iz skladišnih prostora.
Puno pitanja
Prema nekim informacijama, neka od njih su uskladištena i više od desetljeća. Nitko u ovom trenutku ne zna u kojem su stanju motori na vozilima, termovizija, raketne protumjere, digitalni kompasi i laserski daljinomjeri. Teško da je sva ta oprema nakon godina nekorištenja u potpuno ispravnom stanju. Dakle, ono što možemo zaključiti jest da su i Amerikanci toga svjesni te je svota od 56 milijuna dolara vrlo vjerojatno namijenjena za generalnu reviziju vozila. Ostaje nejasno često spominjanje svote od 150 milijuna eura koju bi, navodno, MORH trebao utrošiti za nabavu vozila. Dio se navodno odnosi na PDV koji se mora platiti na donaciju, ali još nije jasno je li svota kojom se neslužbeno barata u medijima iznos koji bi trebalo platiti za nadogradnju vozila na verziju M2A3 ili pak za potpunu reviziju i dovođenje vozila u funkciju na M2A2 ODS-E? Također, moguće je da se u ovom iznosu kriju i sredstva za streljivo i napredne TOW projektile koji su u početku bili sastavni dio paketa.
Još krajem 2020. State Department dao je mogućnost Hrvatskoj za nabavu Bradley vozila, ali i za nabavu naprednih protuoklopnih TOW projektila. Cijeli posao tada je procijenjen na 757 milijuna dolara. Prema nekim informacijama, nadogradnja Bradleya na verziju M2A3 u konačnici bi Hrvatsku stajala i do 6,5 milijuna eura po vozilu. Ako je ova informacija točna, onda se postavlja opravdano pitanje treba li nam Bradley na toj razni modernizacije i je li verzija M2A2 ODS-E sasvim dovoljna za trenutne potrebe HV-a? I u verziji M2A2 ODS-E Bradley su neusporedivo najjači sustavi u našem okruženju i ogroman iskorak za oklopne postrojbe HV-a.
Slaba obrana
Zaista bi trebalo razmisliti da se sredstva koja bi mogla otići na modernizaciju iskoriste za nabavu dodatnog broja TOW projektila koji su nam prijeko potrebni. Podsjetimo, u sklopu već spomenutog paketa SAD je Hrvatskoj spreman osigurati 1103 projektila TOW 2A, 100 projektila 100 TOW 2 i 500 projektila TOW Bunker Booster. Tom količinom protuoklopnih sredstava Hrvatska bi bila daleko najmoćnija u ovom dijelu Europe u protuoklopnim sredstvima. Ne treba zanemariti činjenicu da je Srbija nedavno iz Rusije nabavila najnovije protuoklopne sustave Kornet. Riječ je o sustavima kojima se HV trenutno ne može suprotstaviti Maljutkama i Fagotima koji su još, ako je suditi po posljednjim vježbama HV-a, prevladavajuća protuoklopna sredstva u našoj kopnenoj vojsci.
Projekt opremanja Patrija izraelskim protuoklopnim sustavima Spike zaustavio se na osam vozila. Ono što bi naši vojni planeri trebali znati jest činjenica da se protuoklopni projektil može lansirati i s MRAP vozila, pa čak i s Humvee vozila. Dakle, nije toliko bitna sama platforma za lansiranje koliko protuoklopni projektili novije generacije koji kronično nedostaju HV-u. Iz jedne ranije donacije SAD-a Hrvatska je dobila više od 200 MRAP vozila, mnoga od njih još leže u krugu remontnog zavoda jer MORH ne zna što bi s njima. Od Patrija i MRAP-ova koji su točkaši do Bradley gusjeničara koji bi uskoro trebali stići u Hrvatsku, očito je kako imamo i više nego dovoljno oklopnih sredstava, nama nedostaju moderna protuoklopna sredstva.