Uhićenja suradnika bivšeg zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića ponovno su u javnom prostoru pobudila interese za njegov odnos s premijerom Andrejom Plenkovićem, koji je godinama jest surađivao s pokojnim gradonačelnikom.
Suradnju je održavao čak i onda kada su mu mnogi sugerirali da se okrene od njega.
Upućeni će reći kako su Plenković i Bandić imali poseban odnos kojega su pratile različite faze. Znali su se sukobljavati, jedno drugome podmetati, no u konačnici povezivali su ih gradski i nacionalni žetončići kojima su jedan drugoga držali u šaci.
Bandić u ovaj aktualni saziv Sabora nije uspio ugurati niti jednog svojeg žetončića, već je to mnogima bio alarm da slijedi njegov kraj, ali Plenković ga se ni tada nije odrekao premda su mnogi najavljivali okršaj dvaju političkih kapitalaca i raskid suradnje.
Ništa od toga nije se dogodilo, u trenutku Bandićeve smrti HDZ je u kampanji već imao nevještog Davora Filipovića, koji je trebao poslužiti kao rezervni Bandićev igrač za njegov opstanak na vlasti. Nije Bandićev opstanak na vlasti bio isključivo gradonačelnikov interes, već je to odgovaralo i Plenkoviću koji je time mislio srušiti strjeloviti uspon ekipe s krajnje ljevice predvođene Tomislavom Tomaševićem, a uz to, Bandić mu je trebao zbog tijesne većine u parlamentu.
Premda Bandić nije imao žetončića, treba podsjetiti da saborske klupe još uvijek grije njegova prijateljica Ermina Lekaj Prljaskaj, manjinska saborska zastupnica i bivša Bandićeva suradnica čiji je ulazak u sabornicu podržavala Unija Albanaca kojom rukovodi Bandićev kum Esad Čollaku koji je donedavno bio blizak s Bandićevim prijateljem, liječnikom Redžepijem, a koji je prema vlastitim riječima gradonačelnika posljednji vidio živoga.
Redžepi je slovio za jednoga od najbližih Bandićevih suradnika, a premda jedno vrijeme nije bio u dobrim odnosima sa svojom saborskom kolegicom, ona je s Bandićem bila bliska preko Čollaka, a preko svih njih Bandić je i bez saborskih žetona uživao naklonost premijera Plenkovića.