Iznenadna smrt zagrebačkoga gradonačelnika Milana Bandića usred kampanje za njegov sedmi uzastopni mandat na čelu hrvatske metropole redefinirala je omjere snaga među kandidatima za nadolazeće lokalne izbore. Iako je Bandić kao gradonačelnik s dva desetljeća radnog staža na svojim plećima nosio je breme puno afera, sudskih procesa i nejasnih poslova, u borbi za još jedan mandat slovio je kao jedan od favorita.
Na ruku su mu išli inertni HDZ i premijer Andrej Plenković, koji je sa stranačkih margina u borbu za zagrebačkoga gradonačelnika poslao neiskusnog ekonomista Davora Filipovića. Da je kojim slučajem prije desetak dana, kada je predstavljao Filipovićevu kandidaturu, Plenković mogao naslutiti rasplet događaja, vjerojatno bi triput promislio o kandidaturi svojega mladog kolege. Planovi koje su imali Bandić i HDZ s njegovom smrću urušili su se poput kule od karata, cilj je bio zadržati gradonačelnika u vladajućoj fotelji te postizborno nastaviti suradnju s njegovom strankom u koaliciji koja je posljednjih godina, uz povremene trzavice, sasvim solidno funkcionirala na principu one stare narodne “ruka ruku mije”.
Konkretan plan
Kako od toga nema ništa, a paralelno s time Filipović u javnosti nije dovoljno dobro prihvaćen, postoji ozbiljna mogućnost da HDZ ostane bez vlasti i utjecaja kakav su imali u suradnji s Bandićem u glavnome gradu. Bio bi to višestruki udarac za premijera Plenkovića, uz ostalo i zbog toga što je još ljetos na parlamentarnim izborima njegova stranka odnijela pobjedu u Zagrebu. Sugeriralo se tada Plenkoviću iz zagrebačke organizacije HDZ-a da krene s pripremama za lokalne izbore te da promisli o raskidu suradnje s Bandićem, nudeći HDZ-ovu biračkom tijelu adekvatnog kandidata, pa se jedno vrijeme spekuliralo da će na svibanjskim izborima stranačke boje braniti Vili Beroš, čiji se rejting u međuvremenu srozao do te mjere da je upitno može li pobijediti na izborima u svojoj zgradi.
Nakon njega “spinalo” se i sa Zdravkom Marićem, no i tada je svima bilo jasno da su male šanse za to da se Plenković odrekne glavnog blagajnika Lijepe Naše radi vlasti u Zagrebu. Ni najave kandidature Ivana Domagoja Miloševića na koncu nisu urodile plodom, a nedugo nakon toga baš su zbog Bandića pukli i pregovori između Plenkovića i Vanđelića, i to zbog toga što predsjednik Vlade nije htio pristati na njegove ultimatume o raskidu suradnje s Bandićem. Sada, u novonastalim okolnostima kada Bandića više nema, Plenkoviću nad glavom visi mogućnost gubitka Zagreba, ali i mogućnost gubitka ostalih velikih gradova.
Mnogo veće mogućnosti za osvajanje vlasti u Zagrebu prije desetak dana imao je i Tomislav Tomašević, mladi ljevičar iz platforme Možemo, koji je svoju bezidejnu kampanju bazirao isključivo na kritiziranju aktualnog gradonačelnika, ne nudeći svojem biračkom tijelu konkretan plan i program po kojem će on voditi složenu gradsku mašineriju. Tomaševićeva kampanja umrla je s Bandićem, a analitičari smatraju da je time dovedena u pitanje njegova pobjeda na skorašnjim izborima, koju su mu predviđale ankete. Stoga je shvatljivo što je on, izražavajući sućut Bandićevoj obitelji, poručio kako mu je žao što se nisu imali prilike suočiti na izborima.
Čajanke s predsjednikom
Najmanje razloga za žaljenje, po svemu sudeći, ima SDP-ov kandidat Joško Klisović, koliko god to nevjerojatno zvučalo, čini se da je Peđa Grbin njegovom kandidaturom za Zagreb donio prvu ozbiljnu lidersku odluku. Klisović je na lokalnoj političkoj sceni uistinu osvježenje, u kampanju, pa ni u napade na Bandića nije krenuo preintenzivno te još ima priliku predstaviti svojem biračkom tijelu vlastiti izborni program i time stranku vratiti u sedlo, oporavljajući je od debakla i propasti koja je uslijedila nakon gubitka parlamentarnih izbora.