Ove najnovije prijetnje dolaze nakon nakon što su Njemačka i Nizozemska zabranile turskim ministrima da se obraćaju turskim građanima koji tamo žive kako bi osigurali što veću podršku uoči travanjskog referenduma o proširenju ovlasti turskog predsjednika
Nakon jučerašnjeg terorističkog napada u Londonu pomalo je u sjeni ostala vijest o novom žestokom istupu sve moćnijeg turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana koji se obrušio na Europljane, ali i zapadnjake u cjelini. Naime, Erdogan se u govoru održanom u Ankari doslovno zaprijetio: „Ako se nastavite ovako ponašati, sutra nijedan Europljanin, nijedan zapadnjak neće moći sigurno hodati ulicama nigdje u svijetu“. Dodao je i da „Turska nije zemlja s kojom se može naguravati, s čijom se čašću može igrati, čiji se ministri mogu izbacivati”. Na Erdoganove prijetnje nadovezao se i njegov ministar obrane koji je poručio da je Turska spremna otvoriti granice te milijune izbjeglica pustiti da „šeću Europom“.
Ovakve prijetnje turskog „sultana“ slobodno možemo nazvati otvorenim pozivom na terorizam, a bojimo se da u budućnosti Europa više neće strahovati samo od ISIL-ovaca već i radikalnih Turaka kojih u Europi ima na milijune.
Ove najnovije prijetnje dolaze nakon nakon što su Njemačka i Nizozemska zabranile turskim ministrima da se obraćaju turskim građanima koji tamo žive kako bi osigurali što veću podršku uoči travanjskoga referenduma o proširenju ovlasti turskog predsjednika, čime bi on dobio gotovo diktatorske ovlasti. Štoviše, Erdogan je vlade tih zemalja nedavno usporedio i s nacistima.
Naime, Erdoganu treba što veća podrška da njegov referendum o ustavnim promjenama čiji je cilj ojačati ovlasti predsjednika u Turskoj, što bi moglo održati Erdogana na vlasti do 2029. godine prođe. Kako su, prema istraživanjima, u Turskoj šanse da referendum, zakazan za 16. travnja, prođe pola-pola turskom predsjedniku potrebni su glasovi njegovih sunarodnjaka iz Europe, gdje ih živi nekoliko milijuna.
Treba napomenuti da su u prošlosti turski ministri, pa i sam Erdogan, imali kampanje po Njemačkoj, ali to je bilo u doba dok se ovaj nije počeo otvoreno ponašati u stilu „Demokracija, to sam ja“. Erdogan u Turskoj već godinama uvodi islamizaciju na mala vrata, ali to nije bilo toliko vidljivo do neuspješnog vojnog udara u ljeto 2016. godine. Nakon toga započelo je masovno uhićenje svih koji ne misle isto kao moćni predsjednik. Na meti su se našli novinari, sveučilišni profesori te razni intelektualci. Drastično je smanjena sloboda medija, sve više se kontrolira internet te se otvoreno govori o ponovnom uvođenju smrtne kazne Uostalom, sve je više onih koji vjeruju da je neuspio vojni udar bio izrežiran od samog Erdogana i njegovog najužeg kruga. Naime, turska vojska bila je ona snaga koja je desetljećima čuvala ostavštinu osnivača moderne Turske Kemala Mustafe Ataturka, koji je sekulizirao državu. Da sačuva Ataturkovu ostavštinu vojni vrh je u nekoliko navrata tijekom prošlog stoljeća izveo vojni udar, ali bi uvijek ubrzo nakon što se situacija stabilizirala vraćao vlast u ruke naroda. Erdoganu je od početka bila jasna snaga vojnog vrha te je od svog uspinjanja na vlast radio na tome da iz vojske makne nepoćudne i postavi svoje kadrove, u čemu je očito uspio.
Istovremeno, Erdogan se vremenom sve više udaljavao od namjere ulaska Turske u Europsku uniju, a sve više se približavao tradicionalnom Turskom neprijatelju – Rusiji. Sa sve jačim zaoštravanjem odnosa s Europom sve više dolazi u pitanje budućnost Turske kao članice NATO-a. Erdogan je već najavio neke poteze koji će smanjiti tursku ulogu u NATO-u, što u ovom savezu izaziva sve veću paniku jer je Turska ključna članica zbog svog položaja na odnosu prema Bliskom Istoku i Rusiji. Stoga mnogi zapadni analitičari predviđaju skori izlazak Turske iz NATO-a, pogotovo u vidu podrške tog saveza Kurdima.
Usporedno, Erdogan jača svoju poziciju u regiji šireći svoj utjecaj na Siriju, ali i šire. Tako je Bosna i Hercegovina, barem vladajući muslimanski dio, već odavno pod njegovim direktnim utjecajem, a sada se sve više priča o miješanju u nadolazeće parlamentarne izbore u Bugarskoj, članici EU. U Bugarskoj živi oko 10 posto Turaka, a uglavnom su organizirani oko stranke DOST (Demokrati za odgovornost, slobodu i toleranciju), čiji lider u posljednje vrijeme svako malo ide u Ankaru po instrukcije. Također strani mediji pišu kako će oko 200 tisuća Turaka s bugarskim papirima koji žive u Turskoj, na dan izbora autobusima, o trošku turske države, biti prebačeni do birališta u Bugarskoj. Zbog te napetosti Bugarska je opozvala svog ambasadora iz Ankare.