U HRVATSKU JE STIGAO U VUČIĆEVOJ PRATNJI I ČAVRLJAO S KOLINDOM! Najbogatiji Srbin krenuo u ‘osvajanje’ Hrvatske: U njegove ruke trebale bi pasti naše vodeće tvrtke

Foto: MARKO LUKUNIĆ/PIXSELL

Vijest o tome da je srpski poduzetnik Miodrag Kostić kupio podružnice ruskog Sberbanka u cijeloj regiji, od Slovenije, BiH, Mađarske pa sve do Srbije i Hrvatske, odjeknula je javnim prostorom, što i nije neko iznenađenje jer je tim činom ovaj utjecajni Srbin ojačao poziciju svoje financijske grupacije u regiji. Kako to obično biva kod ovako velikih poslova, u službenim priopćenjima službeni iznos transakcije nije otkriven, međutim, ruski mediji nagađaju kako je zajednički ugovor između Sberbank Europe, AIK banke, Gorenjske banke i Agri Europe Cyprusa težak oko pola milijarde eura, što je ujedno jedan od najvećih poslovnih iskoraka srpskih poduzetnika koji su u posljednje vrijeme osjetno povećali svoj utjecaj i svoje investicije u Hrvatskoj.

Kada je riječ o bankarskom sektoru, treba napomenuti i to da je Sberbank bila tek deveta banka u našoj zemlji, no također treba napomenuti vrlo važan detalj, da Hrvatska narodna banka više nema mogućnost donošenja strateške odluke o tome želi li pustiti u neku hrvatsku banku stranog investitora zbog nekog mogućeg rizika. Međutim, ovo preuzimanje, ali i sve veći interes srpskih poduzetnika za ulaganja u našu zemlju, od telekomunikacija do turizma i medija, nameće jedno vrlo značajno pitanje, naime, nije jasno koliko će još hrvatskih poduzeća u doglednoj budućnosti postati srpskim podružnicama ili pasti u srpsko vlasništvo.

I u ovom Kostićevu slučaju vrijedi spomenuti ruska ulaganja u Agrokor, koja su se pokazala kao promašaj pa stoga još nije posve jasno hoće li se i priča o nekadašnjem poslovnom carstvu Ivice Todorića, koje je u međuvremenu postalo Fortenova, okončati potpunim ruskim povlačenjem. No iz krugova bliskih bivšem gazdi Todoriću mogu se čuti priče kako je ova Kostićeva transakcija s ruskim bankarima itekako povezana s ruskim planovima za Fortenovu.


Naime, naši sugovornici bliski Todoriću otkrivaju kako grupa srpskih poduzetnika predvođenih Kostićem planira potpuno preuzimanje Fortenove, koja je ujedno naš najveći poslovni sustav. Time bi u srpske ruke trebale pasti vodeće hrvatske tvrtke, od Jamnice do Tiska, a ne treba u kontekstu Agrokora zanemariti ni Belje koje je sinonim za domaću poljoprivredu. Sve to ambicije su na koje u redovima posrnulog Todorića ne gledaju s odobrenjem te napominju kako je to pokazatelj potpuno promašenog pristupa Plenkovićeve vlade priči o Agrokoru u koju su se upleli bivša ministrica gospodarstva Martina Dalić, Borislav Škegro i famozna skupina Borg. Da Kostić doista ima interesa za ulaganja u Agrokor, dao je naslutiti upravo on u jednoj izjavi otprije dvije godine. “Agrokor je velika kompanija, s velikim aktivama. Svakako neće ostati u obliku jedne kompanije. Pratimo nagodbu i u skladu s tim sigurno će doći do prodaje. U onom dijelu prerade poljoprivrede, bit ćemo veliki investitor”, najavljivao je ovaj srpski poduzetnik pa se u skladu s time može smatrati da ovaj njegov transfer s ruskom Sberbankom definitivno nije kraj njegovih investicija u Hrvatsku. Štoviše, Kostić je u jeku prvog lockdowna preuzeo vlasnički udio od 49 posto u šibenskom trgovačkom centru Delmare u koji je ušao njegov MK Group, a baš iz tog procesa i jest vidljiv Kostićev interes za bivši Agrokor jer je njegova grupacija udjele u šibenskom centru preuzela od Fortenove koja je samo mjesec dana bila vlasnica prodanog udjela. Time je Kostić proširio svoje poslovne akvizicije po Hrvatskoj s turizma na nekretninski biznis, a dobro upućeni smatraju da tu njegovim interesima za Hrvatsku nije kraj, što je evidentno i iz toga što je pokazao zanimanje za niz atraktivnih poslovnih prostora u Zagrebu.

Nije Kostiću teško pokazati interes za ulaganja kada leži na milijunima, srpski mediji opisuju ga, naime, kao jednoga od najbogatijih ljudi na teritoriju bivše Jugoslavije, a nekadašnji Agrokor odlično bi se uklopio u njegov poslovni portfelj jer Kostićev beogradski imperij uz ostalo obuhvaća prehrambenu industriju, u sklopu koje se počeo baviti šećerom, s čega se proširio i na turističko-ugostiteljski sektor preuzimajući brojne luksuzne objekte širom jadranske obale, od Slovenije do Crne Gore. Kako je sam jednom prigodom priznao, u proteklom desetljeću uložio je više od 200 milijuna eura u gradnju hotela u Srbiji i regiji.



 

“Danas sam sigurno lider kada je riječ o hotelijerstvu, ne samo u Srbiji nego i u cijeloj regiji”, tvrdio je svojedobno Kostić u razgovoru za srpske medije, u kojima ga se ujedno opisuje i kao kralja šećera. A kralj šećera može se pohvaliti i kraljevskim prihodima koji premašuju milijardu eura. Dio tih prihoda ovaj Srbin već ostvaruje u Hrvatskoj, gdje je poznat kao kupac turističkog kompleksa Rezidencija Skiper kraj Umaga, a u domaćoj se javnosti pojavljivao i kao vlasnik najveće jahte na Jadranu, odnosno jahte koja se smatra kraljevskim dvorcem, što je vidljivo i iz toga što je brod dug 48 metara, ima šest apartmana i posada, a sve to vrijedno je gotovo 30 milijuna eura. Oni koji detaljnije prate zbivanja u regiji, mogli bi zaključiti kako je njegov interes za Fortenovu nastavak širenja politike takozvanog srpskog sveta koju predvodi njihov predsjednik Aleksandar Vučić, s kojim je Kostić u iznimno bliskim, prijateljskim odnosima.

Upravo je Kostić bio u Vučićevoj pratnji kada ga je svojedobno u Hrvatskoj naivno dočekivala naša bivša predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović koja je s njime ugodno čavrljala o poslovnim projektima, zaboravljajući da je Kostić jedan od članova Demokratske stranke, ali i tajkun kojega prate optužbe za malverzaciju. Te mu je optužbe prilijepio bivši direktor srpske Agencije za privatizaciju Branko Pavlović koji je opisivao tijek Kostićeva bogaćenja.

“Vještak je poslije bombardiranja zgradu Centralnog komiteta u Novom Beogradu, danas poslovni centar Ušće, proglasio statički nestabilnom i za rušenje. Međutim, Kostić je dobio na licitaciji, ali nije platio ni dinar svog novca. Poslije je angažirao drugog vještaka koji je rekao da se zgrada ne mora rušiti. Skinuo je aluminijske prozore, liftove, oplate, ploče i oljuštio cijelu zgradu, utovario skinuto na kamione, prodao i platio prvu ratu, a poslije toga preprodao objekt. Genexove hotele također je dobio na licitaciji i dopustili su mu ulazak u upravljanje hotelima prije nego što je platio prvu ratu. Na početku sezone počeo je upravljati hotelom, a na kraju sezone iz prihoda hotela platio je prvu ratu”, izjavljivao je Pavlović, čije riječi Kostića nisu ni okrznule.

Poduzetnik s Vrbasa nastavio je nizati uspjehe, ali i ljubavne veze, pri čemu je najveću pažnju privukla ona s turbofolk zvijezdom Natašom Bekvalac. Veliku pažnju u Hrvatskoj nedavno je pak privukao drugi poduzetnik Nebojša Šaranović, koji se zainteresirao za preuzimanje Kraša, no začetnik srpskih ulaganja u našu zemlju zasigurno je Petar Matijević, srpski kralj mesa, koji u našoj zemlji posjeduje dvije poljoprivredne zadruge zahvaljujući kojima je postao vlasnik 2000 ha zemlje u Slavoniji. Posao s poznatim domaćim tajkunom Enverom Moralićem Matijevića je pretvorio u najvećeg privatnog vlasnika poljoprivrednih zemljišta u Hrvatskoj, čime mu je pripala stočna farma, skladište i mehanizacija. Razlika između Matijevića i onih koji u Hrvatskoj obrađuju nešto veće površine od njega jest u tome što je on vlasnik zemljišta, za razliku od većine hrvatskih poljoprivrednika koji obradive površine uzimaju u zakup. Za dvije zadruge u Hrvatskoj Matijević je izdvojio više od 12 milijuna eura, ali poslovanje u našoj zemlji osiguralo mu je i ulazak na europsko tržište te mogućnost apliciranja za novac iz europskih fondova. Interes za biznis u Hrvatskoj iskazuje i Miroslav Mišković, koji se zainteresirao za gradnju novog hotela u Zagrebu ili pak za akviziciju Esplanade. Preko svojeg koncerna Delta Real Estate Mišković je također bacio oko i na dio tvrtki koje tvore Fortenova grupu te se nagađa da bi on mogao biti u krugu poduzetnika okupljenih oko Kostića, iako ne treba zaboraviti da ovdje govorimo o bliskom prijatelju bivšeg gazde Todorića s kojim je surađivao pri preuzimanju Mercatora. Kada se govori o srpskim ulaganjima u Hrvatsku,nemoguće je ne spomenuti United Group iza kojeg stoji Dragan Šolak, koji je nedavno preuzeo hrvatsku televiziju Novu TV i slovenski POP TV, te kupio hrvatskog teleoperatera Tele2. Šolak također pripada kategoriji najbogatijih Srba, a uz to nosi i titulu kralja kabelske televizije.

 

Prije nekoliko godina srpska kompanija Adria Media Gruop Aleksandra Rodića preuzela je 75 posto temeljnog kapitala tvrtke Adria Media Zagreb koja izdaje Story i časopise poput Cosmopolitana, Ellea i National Geographica. Jedno od najneobičnijih srpskih ulaganja u Hrvatsku razotkrio je svojedobno aktualni sinjski gradonačelnik Miro Bulj progovarajući o fiktivnoj mljekari u njegovu kraju, o čemu je opsežno pisao upravo 7dnevno. Naime, na ledini u Sinju registrirana je Mljekara Sinj koje zapravo nema premda se iz nje mlijeko plasira na police trgovačkih lanaca u Hrvatskoj i inozemstvu. Riječ je zapravo o poslu koji je krenuo u jesen 2010. godine na gospodarskom forumu u Zagrebu na kojem su sudjelovali Ivo Josipović, Boris Tadić i direktor beogradske mljekare Imlek.

Taj srpski tajkun tada najavljuje da će na prostoru sinjske gospodarske zone izgraditi mljekaru vrijednu sedam milijuna eura, a kako su se u tom periodu u splitskom Milsu susreli s financijskim poteškoćama, najavljuje se seljenje splitske mljekare u Kukuzovac kod Sinja, gdje danas posluje Perovićeva fiktivna mljekara. On se zemljišta u Sinju domogao uz obećanje o višemilijunskoj investiciji te uz najave procvata stočarstva u tome kraju. Grad za komunalno opremanje parcele uplaćuje gotovo 180.000 eura, a s vremenom se saznaje da osim Perovića u ovoj priči sudjeluje Salford Danube, fond koji se povezuje s Milanom Bemkom, koji je 90-ih godina bio ministar u Vladi ozloglašenog Slobodana Miloševića. U njegovoj eri provedena je privatizacija srpske mljekarske industrije i to tako što su joj formalno promijenili titular, dok je ona ostala u vlasništvu Srba. Drugim riječima, novac koji su pojedinci zgrnuli u procesu privatizacije u Srbiji čudnim je putovima stigao do Londona, a njime je kupljen fond koji je pokupovao srpske, ali i dio mljekara u regiji, uključujući i onu fiktivnu sinjsku.

 

Facebook Comments

Loading...
DIJELI