Novinar Joakim Lamotte je posjetio školu u Švedskoj u kojoj su mu se učenice požalile da ih seksualno zlostavljaju tzv. 'djeca izbjeglice', od kojih brojni, naravno, uopće nisu djeca - uostalom, to je još jedna tabu tema o kojoj se u Švedskoj ne smije govoriti, iako je jasno da se brojni 30-godišnjaci predstavljaju, radi socijalnih prava, kao da im je 15 ili 16, a dokumente su naravno izgubili.
No kad su se djevojke požalile osoblju škole, nastavnicima i ravnateljstvu, rečeno im je da su “rasisti”. O svemu je izvijestio spomenuti Joakim Lamotte, neovisni novinar koji se bavi ne problemom Islama, već seksualnog zlostavljanja i o tome drži predavanja u školama. Prethodno je radio za SVT i Mission review.
“Sad sam bio u drugoj školi u kojoj mi se mlade djevojke žale da su seksualno zlostavljane od novopristiglih dječaka kako u školi tako i izvan nje. One kažu da se ne osjećaju sigurne na školskim hodnicima. Kažu da nakon škole idu ravno kući, i ne usuđuju se same se voziti autobusom. Kažu da ne mogu same na svoje večernje sportske aktivnosti, netko ih mora pratiti”, kaže on u videu kojeg je postavio na svoj facebook.
No kad su se cure požalile rektoru i nastavnicima, optužbe su odbačene kao “ksenofobne”. “One su zapravo nazvane rasistima kad su počele govoriti o tome čemu su izložene i o stvarnosti s kojom se suočavaju”, kaže Lamotte. On tvrdi da je posjećivao razne škole jednom tjedno tijekom godinu i pol, i uvijek i svugdje je čuo jednu te istu priču: kako djevojčice svjedoče o tome da su seksualno zlostavljane od “novopridošlih učenika”, i kako ih potom proglašavaju rasistima. “A brojni od tih zlostavljača uopće nisu djeca! Oni su odrasli muškarci koji su jednostavno lagali o svojim godinama! A oni sad sjede u školama s maloljetnim curicama.”
Prema njemu, zlostavljanje nije problem samo u velikim gradovima, nego čak i u većoj mjeri u malim sredinama koje su primile velik broj tzv. “nepraćene djece izbjeglica”. No kad je pokušao problem predstaviti političarima i školskim vlastima, nitko nije htio slušati niti uzeti stvar ozbiljno. Škole i tužitelji u Švedskoj jednostavno odbacuju tvrdnje cijele jedne generacije djevojaka kad one odluče progovoriti o problem, kaže Joakim Lamotte.
“Tu se radi o suočavanju sa stvarnošću i u Švedskoj je izazov pričati o tome, jer ako šutimo ne možemo poduzeti ništa da se riješi problem. Odbijam šutjeti o tome. Jer tada ne bih mogao samog sebe pogledati u ogledalu. Zato, pitam vas, koji ste odabrali šutjeti o tome: političare, ravnatelje škola, i glasnogovornike. Možete li vi pogledati sami sebe ujutro?”
To je rezultiralo žestokim napadima švedskih feministica na Lamottea, koje ga napadaju da “uzima novac za predavanja” umjesto da radi besplatno, ili da ga da za “dobrotvorne svrhe”.
Slično je u tisku prošao i Josef Milerad, šveski pedijatar, koji pregledao je velik broj izbjeglica koji za sebe tvrde da su djeca koja su bez pratnje došla u Švedsku. “Nekima od njih je definitivno između 30 i 40 godina”, kaže on, a čak 40% njih je između 20 i 25 godina. No, “djecu” ne možete protjerati niti im odbiti azil, a oni dokumenata nemaju. Pa ih Šveđani zato smještaju s djevojčicama koje oni gledaju kao plijen.
A slično je prošla i Camilla Sandelius, koja je u Visbyju na otoku Gotland pokrenula prosvjede kad su silovatelji nemoćne žene u invalidskim kolicima, nad kojom se iživljavala cijela banda imigranata, pušteni na slobodu “zbog nedostatka dokaza”. Valjda po pravilima šerijatskog suda, jer nije imala 4 muška svjedoka, iako su u bolnici potvrdili silovanje. Sud je zaključio da je ona dobrovoljno imala odnos s 6 nepoznatih muškaraca u imigrantskom centru. Harangu protiv 26 godišnjakinje koja je preko facebooka okupila 800 ljudi za prosvjed su vodile – feministice! Ona je, naravno, proglašena odvratnim rasistom i siledžijkom a prosvjednike nasilničkom ruljom koja prijeti policiji (prosvjed i jest bio usmjeren protiv policije koja je počinitelje pustila, ne protiv imigranata).
S druge strane, zviždač Assange koji je u projektu Wikileaks razotkrio puno toga nije bio te sreće, on je godine i godine proveo zatočen u veleposlanstvu u Londonu zbog optužbi za silovanje dviju žena u Švedskoj, iako su obje rekle da su dobrovoljno otišle u krevet s njim, samo su se predomislile kasnije. Optužba je prvo odbačena, ali je onda smijenjen tužitelj i doveden novi iz Stockholma.
Ukratko, u Švedskoj silovanje može biti i odnos na koji je žena pristala, ako ste disident, ali s druge strane, ako ste jučer došli iz Pakistana, onda silovanje nije silovanje nego je rasizam ako to prijavite. Studije pokazuju da gotovo sva silovanja u Švedskoj počine imigranti s bliskog istoka, ali je objavljivanje tih studija švedskim zakonima zabranjeno.
