Udba je naša sudba – tako bi se nekako mogla rezimirati hrvatska prošlost, sadašnjost, a vrlo vjerojatno i budućnost. To potvrđuju i nedavni događaji s maratonske sjednice Gradskoga vijeća Koprivnice, na kojoj je počasnim građaninom toga grada proglašen nekadašnji generalni direktor Podravke, 92-godišnji Pavle Gaži. Vijest se diskretno provukla tek po lokalnim portalima, koji nisu zadirali dublje u Gažijev životopis, no da je riječ o kontroverznoj ličnosti potvrđuje i podatak da glasanje o njegovu proglašenju počasnim građaninom nije prošlo glatko, što je kod takvih izglasavanja svojevrsni presedan.
Za većinu glasova zaslužni su vijećnici SDP-a i HSS-a, koji u Koprivnici čine vladajuću koaliciju. Riječ je o 11 vijećnika, dok ih se šestero oporbenih tomu usprotivilo, a jedan je svoj listić učinio nevažećim.
Pavle Gaži razgovarao je s novinarom lokalnog portala nekoliko dana prije nego što mu je dodijeljena titula počasnog građanina Koprivnice. Ispričao je kako pokojna Zlata Bartl nije izumila Vegetu, nego je to učinio netko iz tadašnjih jugoslavenskih tajnih službi, stavivši mu na stol smjesu ukradenu na sajmu u Italiji, a on je potom Zlati Bartol naredio da iz toga razvije ono što je postalo najpoznatijim Podravkinim brendom. Gaži je u ranijim istupima izumiteljicu Vegete nazivao ustašicom kojoj je on dao priliku u Podravci, no sada, na korak do smrti, mijenja priču kako bi i ovime pokazao kakvu su važnu ulogu jugoslavenske tajne službe imale u razvoju gospodarstva tih godina.
Bakarićev miljenik
No, i bez ovih posljednjih detalja Gažijeva je životna i politička priča veoma intrigantna.
Rodio se 1927. godine u Koprivnici, a djetinjstvo s ocem Tomom, HSS-ovcem iz Hlebina koji je pripadao lijevom krilu stranke, vjerojatno je predodredilo i njegov životi put. Otac se, naime, 1941. priključio komunistima te je u rad komunističkih ćelija involvirao cijelu obitelj, prije svih suprugu Anu, a potom i djecu, kćer Katarinu i sina Pavla. Ana Gaži među ostalim je bila i članica AFŽ-a, kći Katarina sudjelovala je kao članica u Kotarskom komitetu SKOJ-a, a sin Pavle od 1943. bio je prvi čovjek grupe SKOJ-a u koprivničkoj gimnaziji. Gaži je, prema tvrdnjama njegovih sugrađana, rano otišao u partizane, a nakon rata nastavio je školovanje u Zagrebu, gdje je studirao agronomiju te bio angažiran kao agitpropovac na sveučilištu. Po završetku studija vraća se u rodni grad i zapošljava u Podravci.
Političke okolnosti i njegova uloga u njima išle su mu na ruku pa ubrzo preuzima vodeću poziciju u tvornici koja se u to vrijeme počela ubrzano razvijati. Njegova uloga dolazi do izražaja tek 1971., a premda do tada nije bio pretjerano moćan, uspio je isposlovati da pogone koprivničke kompanije posjete Savka Dabčević-Kučar pa i sam Tito. Njegova moć tek je tada počela rasti, a prema svjedočenju Jože Manolića, Gaži je bio unitarist koji je nakon pada Hrvatskog proljeća progonio sve što je hrvatsko. O njegovoj ulozi svojedobno je svjedočio Anđelko Jagečić. Godine 1972., kada su se proljećarima “skidale glave”, Gaži je bio mladi direktor Podravke i mladi član CK. «Ustao je i kazao: ‘U Podravci nacionalizma nema’. Iste sekunde je postao Bakarićev miljenik. Cijela ova priča govori o trokutu Bakarić – Dolanc – Gaži, a Gaži je bio veza između te dvojice», ispričao je Jagečić u razgovoru za Večernji. U Podravini se godinama vjerovalo da je Gaži otac Podravke – objašnjavao je Jagečić – što nije točno. Premda je imao viziju, iza njega je stajala politika, a Podravku su na noge postavljale tisuće radnika i inženjera, među kojima se našla i Zlata Bartl.
Politički progoni
Gaži je u vrijeme rukovođenja Podravkom ratovao s tehničkim direktorom Vladimirom Trojakom. Godine 1978. Gaži postaje član CK SKJ i izvršni direktor sekretarijata zadužen za gospodarstvo, a sukob se pojačava. Dok je sukob tinjao, Gaži je zahvaljujući svom utjecaju u Beogradu i političkom zaleđu uživao potporu Vladimira Bakarića. Iste te godine Gaži odlazi u Beograd, a premda su njegovi kolege iz Koprivnice od njega očekivali potporu, on odbija suradnju s Koprivničanima, pa time i s Trojakom, te postaje prisan s ondašnjim članom Predsjedništva CK i članom Savjeta za zaštitu ustavnog poretka Stanom Dolancom. Titova smrt komuniste je grupirala pa su zbili redove, a Dolanc se zadržava na poziciji te se Gaži s njime još više zbližava. Vrijeme i političke okolnosti čine svoje i Dolancu se otvaraju nova vrata pa sredinom 1982. postaje savezni sekretar za unutarnje poslove, odnosno šef policije preko kojega je kontrolirana zloglasna Udba u cijeloj državi. Paralelno s tim, njegov prijatelj Gaži postaje sekretar unutarnjih poslova SR Hrvatske, ali na sjednicama Vlade SRH rijetko se pojavljuje. Ignorirao je državne ustanove SR Hrvatske, ali je nastavio njegovati prijateljstvo s nadređenim Dolancom. Dokumenti iz te mračne ere pokazuju kako su Dolanc i Gaži 1982. i 1983. godine planirali destabilizirati hrvatsko gospodarstvo prokazivanjem ljudi za kriminal, a na njihovu popisu navodno se nalazilo petnaestak poduzeća među kojima su bili Podravka i INA. Kada se Gaži kao šef policije vratio u Hrvatsku, svoje kolege iz Podravke optuživao je za kriminal, a neke i za politički kriminal, opaskama o ustašama u Podravci koji hoće klati Srbe. Na taj se način rukovodeće ljude u Podravci htjelo protjerati u Njemačku, gdje bi ih se smicalo. Većina članova rukovodstva Podravke smijenjena je i pohapšena, Gažijevom samovoljom i zloporabom policije, što potvrđuje i činjenica da je članove obitelji, pa i rodbinu uhićenih iz Podravke, osobno saslušavao.
Smjene i uhićenja te politički progon na čelo Podravke dovele su Gažijeva čovjeka Đuru Bijača, a on se potom prebacuje i na INA-u, prozivajući Mišu Broza, Vanju Špiljaka, kćer Steve Krajačića i sina Mate Ujevića. U to doba govorilo se o kriminalu u INA-i, a od Dolančeva čovjeka Gažija, prema tvrdnjama svjedoka, strahovali su i članovi CK SKH. Njegova politička moć počinje se urušavati 1983., kada su glavešine posumnjale da sudjeluje u uroti kojom se želio isprovocirati vojni udar. Njegovo posrtanje odjeknulo je u jugoslavenskim političkim krugovima, a u svemu tome takozvani hrvatski disidenti Tuđman, Gotovac, Veselica i brojni drugi završavaju u zatvoru, dok Stjepan Đureković bježi u emigraciju, gdje ga je Udba likvidirala potkraj srpnja 1983.
Slučaj Đureković
Đureković je prije smaknuća govorio da prima prijetnje saveznog Sekretarijata za unutrašnje poslove, no u jednom od svojih posljednjih javnih istupa Gaži je demantirao poveznice s njegovim ubojstvom tvrdeći da je Đureković ubijen izvan protokola te da on o tome ne zna ništa. Međutim, njegovo se ime ponovno pojavilo početkom srpnja 2005., kada je zbog sudioništva u ubojstvu Stjepana Đurekovića u Njemačkoj uhićen Krunoslav Prates.
U to vrijeme u dijelu hrvatskih medija pojavili su se napisi koji su s Đurekovićevim ubojstvom povezivali tadašnji republički vrh, Dolanca i Gažija, a prst je u njega uperio i srpski obavještajac Božidar Spasić, koji je jedno vrijeme radio u Službi državne bezbednosti Saveznog sekreterijata za unutrašnje poslove Jugoslavije, a zatim i Srbije, te se specijalizirao za psihološki rat protiv emigracije. Spasić je tiskao lažni broj Nove Hrvatske u kojem je lažirao intervju s Đurekovićem, a svrha te lažne tiskovine i lažne razglednice s Bleiburga bila je priprema za Đurekovićevo ubojstvo, za koje je kao paravan pripreman lažni sukob među hrvatskom emigracijom. Gažija je u ovom kontekstu spominjao i Josip Boljkovac, a polovicom srpnja 2005., oglasio se i on sam u Feral Tribuneu.
U tom intervjuu on je kao organizatora ubojstva imenovao Miku Špiljaka, tadašnjeg predsjednika Predsjedništva SFRJ, koji je navodno organizirao ubojstvo kako bi prikrio velike malverzacije u INA-i, u koje su bili umiješani njegov sin Vanja Špiljak i Vojko Santrić. Prema Gažiju, nakon Đurekovićeva ubojstva u srpnju 1983. prekinuti su i pravosudni postupci te istraga o malverzacijama naftom u INA-i, a Mika Špiljak nastavio je, tvrdio je Gaži, njegov javni progon, navodeći da je odgovoran za to što Hrvatska umalo nije ostala bez grijanja jer je bespotrebno zaplijenio plinske cijevi. Gaži je u tom razgovoru naveo i kako se bojao za svoj život jer je poznavao Špiljaka iz partizanskih dana te je bio upoznat i s njegovom ratnom okrutnošću. Objasnio je i kako je Špiljak kao šef zagrebačke partije otpravljao informiboovce na Goli otok te kako je osobno dao da se razmontira Jelačićev spomenik na glavnome zagrebačkom trgu.
Dva šogora
Nakon što je u siječnju 2014. uhićen Josip Perković, USKOK je reagirao na Jagečićeve prijave protiv Gažija, koje je slao Mladenu Bajiću, pa je protiv njega pokrenuta istraga na temelju dokumenata – zapisa sa sjednice Predsjedništva CK Saveza komunista Hrvatske – koje je Jagečić dostavio Državnom odvjetništvu. USKOK potom zagrebačkom Županijskom državnom odvjetnoštvu prosljeđuje kaznenu prijavu protiv Gažija zbog sumnje da je naručio Đurekovićevo ubojstvo. Prema dokumentima na koje se svojedobno pozivao Večernji list, Gaži, Mustač i Perković bili su dobro upoznati sa slučajem Đureković, baš kao što su o tome sve znali i Milka Planinc, Mika Špiljak, Stane Dolanc i drugi.
U listopadu 2015. Gaži je preko videoveze iz Zagreba svjedočio na suđenju Perkoviću i Mustaču koje se odvijalo u Muenchenu. Njegovo je ispitivanje bilo zatvoreno za javnost, no ipak procurili su opisi svjedoka koji su ga prikazivali kao pripadnika centralističke jugoslavenske komunističke struje kojom je upravljao savezni ministar Stane Dolanc. No Gaži je poricao veze s Đurekovićevim ubojstvom.
O tome da Perković i Mustač nisu jedini pripadnici nekadašnje tajne jugoslavnske policije koji bi se trebali naći pred njemačkim pravosuđem, više je puta pisao i portal dnevno.hr spominjući i Gažija.
«Pavle Gaži je u bivšoj Jugoslaviji bio prvi čovjek Podravke, a 1978. odlazi u Beograd na visoku funkciju u Centralnom komitetu Saveza komunista. Prije brutalnog ubojstva Stjepana Đurekovića 1982. postavljen je za sekretara unutrašnjih poslova SR Hrvatske. Ujedno bio je i član Predsjedništva SR Hrvatske. Uz pomoć dvojice šogora, Pere Maravića, koji je bio visoki dužnosnik Udbe, te Živka Maravića, koji je obnašao dužnost pukovnika KOS-a, Pavle Gaži je kontrolirao partiju, politiku, Udbu i KOS. Bio je odgovoran za ubijenog Stjepana Đurekovića koji je zbog toga morao pobjeći u Njemačku. U to vrijeme imao je svu vlast i po svojoj funkciji bio je nadređen Zdravku Mustaču i Josipu Perkoviću. Svojedobno je pokrenuo aferu INA, odnosno Stane Dolanc se Pavlom Gažijem poslužio za napad na to najveće poduzeće u bivšoj Jugoslaviji. Dio napada na INA-u bila je i afera Đureković, odnosno operacija Dunav, pod kojom je nekadašnja SDB vodila akciju likvidacije nekadašnjeg srednjepozicioniranog direktora u INA-i. Pavle Gaži je bio produžena ruka Stane Dolanca u Hrvatskoj, kojeg je Titova udovica Jovanka optužila za mnoga podmetanja u bivšoj Jugoslaviji», pisao je portal Dnevno, a mediji su objavili i dijelove zapisnika sa sjednice državnog i političkog vrha SR Hrvatske na kojoj se raspravljalo o najvažnijim državnim tajnama.
„Na sastanku su bili prisutni visoki funkcionari: Mika Špiljak (član Pedsjedništva SFRJ), Ante Marković (siva eminencija političkog života u Hrvatskoj), Marijan Cvetković (predsjednik Predsjedništva SR Hrvatske), Pavle Gaži (savezni šef policije i tajnih službi), Jure Bilić (predjednik CK SKH), Zdravko Mustač (drugi čovjek SUP-a SR Hrvatske), Martin Špegelj (šef Teritorijalne obrane SR Hrvatske)… Sjednica je održana 1982. dok je Stjepan Đureković još bio živ. Iz zapisnika se jasno može zaključiti da je Mika Špiljak optužio Pavla Gažija da je on zapravo u Beogradu sve napakirao njemu, INA-i i Hrvatskoj. U svakom slučaju, taj zapisnik, dokument iz arhiva nekadašnje Udbe, jasno pokazuje zapovjednu piramidu», pisao je dnevno.hr.
Nasljednica u Podravci
Danas Gaži živi u svojoj obiteljskoj kući u rodnoj Koprivnici, mirnim umirovljeničkim životom.
Obje njegove kćeri nekoć su radile u Podravci, no posebno je zanimljiva priča s jednom od njih. Sonju Gaži Prpić svojedobno su prozivali radnici Podravke predvođeni pravašem Draženom Kelemincem, koji su tvrdili se da se ne zna koji su točno njezini radni zadaci. Bivši predsjednik Uprave Zvonko Mršić prije nekoliko godina je Radničkom vijeću navodno samo poslao obavijest da će Gažijeva kći radne zadatke obavljati od kuće. U to su vrijeme djelatnici iz predstavništva Podravke u Zagrebu preraspoređeni u Koprivnicu, a oni koji su odbili putovati na posao iz Zagreba u Koprivnicu kada se predstavništvo gasilo, dobili su otkaze. No, Sonja Gaži Prpić, prema Kelemincu, ostala je na visokoj plaći, radeći od kuće. Mršić je navodno preko sindikata PPDVI dogovorio da joj se odobri da od kuće vodi rubriku na popularnoj Coolinariki, za što je i plaćena.
Na Coolinariki na njezinu profilu stoji: «Radim kao savjetnik za prehranu u Kulinarskom centru. Svoju ljubav prema hrani i zdravom životu prakticiram svakodnevno, a svojim savjetima pomažem najbližima i svima onima koji pravilnu i uravnoteženu.