Uzalud vam trud, mafijaši, u preuzimanju DORH-a!

Photo: Boris Scitar/PIXSELL

U teoriji, pravosuđe mora biti neovisno. To je temelj svake pravne države, no pravnici, koji nakon završetka studija, diplome, vježbeničkog staža i polaganja pravosudnog ispita, umjesto otvaranja ili zapošljavanja u privatnoj odvjetničkoj kancelariji izaberu rad u Državnom odvjetništvu, ubrzo se suoče s jednom drugom realnošću.

Naime, iako su bilo kakvi pritisci prema radu Državnog odvjetništva, zabranjeni i Zakonom o državnom odvjetništvu, svaki predmet, za koji postoji javni i medijski interes, podložan je svačijoj kritici i utjecaju. Poznato je i da neke stvari, slučajevi i prijave, metaforički, a navodno i doslovno – skupljaju prašinu. Jednostavno, među općinskim i županijskim državnim odvjetnicima i njihovim zamjenicima, nema ovlaštene osobe koja bi se upustila u kazneni progon pojedinca ili interesne skupine koja se nalazi pod neformalnom zaštitom tzv. „duboke države“, odnosno hobotnice koja brine o svakom svojem kraku.

Ipak, nedavni događaji otkrivaju da nositelji organiziranog kriminala u Hrvatskoj nemaju apsolutnu kontrolu nad radom Državnog odvjetništva.

Teorija pravne i funkcionalne države

Prije otprilike dva tjedna, policajcima koji čuvaju bivšeg glavnog državnog odvjetnika,Dinka Cvitana i njegovu obitelj, ukradeni su službeni pištolji, dokumenti i policijska značka. Stvari su kasnije, navodno, pronađene na jednom parkiralištu. Pet dana kasnije, policija je uhitila dvojicu provalnika za koje sumnjaju da su operirali na području Zatona, gdje se odmarala i obitelj Cvitan.

U zagrebačkim Dugavama je 5. kolovoza eksplodirao Mercedes. Sin vlasnice i korisnik uništenog automobila, zaposlen je u Upravi za posebne poslove sigurnosti MUP-a. Za izvršenje ovog nedjela, počinitelji su se poslužili vojnim eksplozivom.

Samom državnom odvjetniku, Draženu Jeleniću, dok je još bio zamjenik Mladena Bajića, ukraden je službeni laptop s povjerljivim informacijama. I taj put je policija pronašla lopove, koji prema službenim informacijama, nisu imali pojma kome su ukrali računalo.

Automobil je zapaljen i bivšem dužnosniku MUP-a i sadašnjem članu Uprave Dinama,Krešimiru Antoliću, kojeg je Andrej Maksimović nedavno prijavio zbog prijetnje. Maksimović je godinama bio blizak Hrvoju Petraču koji se zadnjih godina rijetko pojavljuje u javnosti. Priču o verbalnom napadu Antolića na Maksimovića, objavio je tjednik “Nacional”. Kao svjedok nemilog događaja spominje se i Zlatko Mateša, koji je potvrdio da se Antolić verbalno obrušio na Maksimovića, no za “Nacional” je izjavio da nije čuo što je točno izgovorio.

Na stranicama našeg tjednika i portala Dnevno, nekoliko smo puta pisali o eskalaciji sukoba dviju struja oko kontrole nad Hrvatskim nogometnim savezom i nogometnimklubom Dinamo.

Slučaj Nevena Antića

Državno odvjetništvo vrlo oprezno pristupa pojedinim situacijama, makar je evidentno kako se neki glavni nalogodavci nalaze na slobodi i da protiv njih nije podignuta niti jedna kaznena prijava. Iz tog razloga, posebno je zanimljiv primjer odvjetnika, Nevena Antića, koji brani, Josipa Nikića, jednog od uhićenih upolicijskoj akciji „Tebra“.

Nekoliko mjeseci ranije, Antić je još radio u Državnom odvjetništvu, a o tome kako je obavljao svoj posao, mišljenje imaju i oštećenici službeno pokojnog lihvara, MireĆalušića. U ovom predmetu, sav rad i trud Državnog odvjetništva, USKOK-a i policije, našao se pod velikim upitnikom nakon tada, formalne smrti prvooptuženog, Mire Ćalušića.

Naime, uoči izricanja pravomoćne presude, Ćalušić je pod vrlo sumnjivim okolnostima, navodno, umro u Bosni i Hercegovini. Njegovu imovinu vrijednu barem 50 milijuna kuna, javna bilježnica, Lucija Popov, je na ostavinskoj raspravi dodijelila pokojnikovom ocu, Frani Ćalušiću. Tada su se događale i neke druge suspektne radnje, poput podizanja odštetnih zahtjeva u otetim nekretninama, a bjanko mjenice tobožnjim vjerovnicima izdavao je Frane Ćalušić. Država i oštećenici lihvara utrkivali su se prema konzumaciji i povratu svog vlasništva.

U spomenutom razdoblju, taj predmet Državnog odvjetništva vodio je upravo Neven Antić. Predstavnik oštećenika, Ivan Kevo, slao mu je brojne predstavke, ali mu Antić nikada nije odgovorio. Tvrdnje Ivana Keve potvrdilo je i Državno odvjetništvo, koje je prihvatilo njegovu žalbu. U međuvremenu, izgubljeno je dragocjeno vrijeme istrage, u kojem se trebalo zaustaviti i prikrivanje tragova opljačkane imovine.

Pismo iz pritvora u Remetincu

Kao što smo napomenuli, oštećenicima je uvažen prigovor na postupanje Državnog odvjetništva, ali u slučaju krajnjeg nepovoljnog ishoda, pa ostaje nejasno tko će odgovarati za golemu materijalnu štetu i mogući gubitak imovine.

Dio medija je 2015. prenio pismo pritvorenika iz Remetinca, Ive Vrančića, koji je iznio svoje svjedočanstvo o navodnim pogodovanjima Željke Pokupec, Ivane Maračić i Nevena Antića iz Državnog odvjetništva, Saši Burušiću, sinu Gorana Burušića, koji se tih godina nalazio na mjestu načelnika Policijske uprave zagrebačke. Između ostalog, u pismu iz zatvora, Petrinjac Ivo Vranić, iznio je sljedeće inkriminacije protiv Željke Pokupec i njezinih suradnika.

„…Isti dan oko 20 sati, ista grupa se odvodi na Županijski sud gdje se pojavljuju zamjenici tužiteljice DORH-a, Ivana Maračić i Neven Antić. Istražni sudac, Mirko Klinžić, me pita – gdje mi je odvjetnik? – na što odgovaram da mi je na ispitivanju u Selskoj odgovoreno da su zvali mog odvjetnika u Sisak, ali se nije javio. (Kasnijom provjerom odvjetnik mi potvrđuje da ga nitko nije kontaktirao). Sudac istrage, na prijedlog DORH-a, određuje mi 30 dana istražnog zatvora u Remetincu. Tijekom vožnje do Remetinca od Marija Kičića saznajem da je Saša Burušić pušten iz zatvora uz pomoć tatine veze u DORH-u (prisne prijateljice, Željke Pokupec).

Saša Burušić je priznao nedjelo za koje je bio u zatvoru – krivotvorenje službenih dokumenata, podizanje kredita s lažnom dokumentacijom koju je on izradio. U toj nagodbi Burušić dobiva uvjet.

Optužnice protiv Pokupec i Vukušić

Da napomenem, ja sam za četiri osobe koje sam dovezao do Zagreba, Osijeka, Orahovice i Šibenika, od Saše Burušića i Marija Kičića dobio ukupno  8000 kuna za putne troškove (za svaku osobu po 2000 kuna).

Od 29. 5. 2013. do 5. 6. 2013. moja obitelj ne zna gdje sam i što je sa mnom. U policiji u Sisku im je rečeno da ću biti zadržan 48 sati.

Nakon mjesec dana istražnog zatvora cijela grupa od 18 ljudi iz Remetinca se odvodi na Županijski sud gdje DORH traži produljenje istražnog zatvora za dodatna dva mjeseca, a sudac istrage prihvaća.

U srpnju 2013. uhićena je druga grupa od 12 ljudi. Organizator je opet, Saša Burušić, koji je tada bio na uvjetnoj slobodi, a šteta koja je počinjena je – 1,5 milijuna kuna.

Prilikom šetnje u Remetincu upoznajem neke osobe iz te druge grupe te saznajem još više detalja o pogodovanju Željke Pokupec, Ivane Maračić i Nevena Antića, Saši Burušiću. Burušić je nekoliko puta izjavljivao da se nitko ne treba brinuti, jer njegov tata je ‘bog i batina“, piše u javnom pismu Ive Vranića iz 2015. godine.

Tri godine kasnije, Županijski sud u Rijeci, potvrdio je optužnicu protiv dvije bivše šefice zagrebačkog Županijskog i Općinskog državnog odvjetništva – Željke Pokupec iSineve Vukušić, i to upravo zbog zlouporabe položaja i ovlasti radi pomaganja Saši Burušiću. Nakon napuštanja DORH-a, Pokupec se zaposlila kao odvjetnica u odvjetničkom uredu kontroverznog odvjetnika, Gordana Pregleja.

Prema dostupnim podacima, Sineva Vukušić je također otvorila odvjetničku kancelariju u Petrinjskoj ulici u Zagrebu. Gordan Preglej i Željka Pokupec, našli su se više puta na suprotnoj strani u sudskim postupcima, no Zakon im ne brani da danas zajedno rade na obrani osoba koje su osumnjičene za teška kaznena djela i pripadnost zločinačkoj organizaciji.

Kadija ti sudi, kadija te brani

Proučili smo Zakon o Državnom odvjetništvu i u njemu nema predviđenog vremenskoga razdoblja između obavljanja dužnosti u DORH i privatne odvjetničke prakse. Štoviše, pravna stručnjakinja s kojom smo razgovarali, upozorila nas je da bi takva privremena zabrana mogla utjecati na prekid radnog staža, što je kršenje temeljnih ljudskih prava.

Zakon o Državnom odvjetništvu kao i Kodeks Odvjetničke komore, zabranjuju bivšim zaposlenicima DORH-a da koriste informacije i kontakte sa svog ranijeg posla u svrhu uspješnijeg vođenja privatne odvjetničke prakse, no takve stvari nitko ne kontrolira. Razgovori, kave i ručkovi, smatraju se uobičajenom praksom dogovaranja u ishodima budućih sudskih presuda. Optuženici, čija suđenja nisu pod povećalom javnosti i medija, ako imaju dovoljno novca i dobre veze, možda mogu i unaprijed dogovoriti blažu kaznu.

Najpoznatiji prelazak iz Državnog odvjetništva u privatne odvjetničke vode je slučaj Željka Žganjera, bivšeg ravnatelja USKOK-a, koji više od deset godina zastupa kontroverznog poduzetnika, Blaža Petrovića. Žganjer je napustio Državno odvjetništvo u prosincu 2005., a nekoliko mjeseci kasnije, već je branio Blaža Petrovića. Na pitanje novinara, postoji li u ovom slučaju eventualni sukob interesa, Žganjer je dao sljedeći odgovor:

„Riječ je o kaznenim predmetima iz 1995., 1996. i 1997. godine, kada sam ja radio u Šibeniku. U tim ga je predmetima prije mene zastupao kolega Vladimir Vinja, a nakon što je on otišao iz ureda, za istražnog suca Županijskog suda u Zagrebu, među ostalim predmetima koje sam preuzeo bili su i oni Blaža Petrovića. On se složio da ga ja zastupam u tim postupcima. Da ima bilo kakve zapreke prema Zakonu i odvjetničkom kodeksu, ja to ne bih učinio, kao što ne bih zastupao nikoga koga je obrađivao USKOK dok sam ja bio ravnatelj te institucije.“ (Večernji list)

Pozitivni znakovi rada DORH-a

Zanimljivo, prije Žganjera, Petrovića je zastupao Vladimir Vinja, koji je praksu privatnog odvjetnika napustio da bi postao istražni sudac Županijskog suda u Zagrebu. Istodobno, Žganjer je otišao raditi u isti odvjetnički ured iz kojeg se Vinja otisnuo u sudačke vode.

Nažalost, najnoviji slučaj Nevena Antića ne predstavlja nikakav presedan, ali smo nazvali odvjetnika, Nevena Antića i pitali ga zašto je na vlastiti zahtjev razriješen dužnosti? Antić je ostao pomalo zatečen našim pozivom, pa nam je odgovorio protupitanjem – odakle smo to saznali? Zatim smo ga priupitali, nije li čudno da se par mjeseci nakon napuštanja Državnog odvjetništva, pojavljuje kao odvjetnik Josipa Nikića. Dalje nismo puno više saznali o motivima prelazaka iz tužiteljstva u branitelje. Antić nas je pozvao da ga posjetimo u njegovoj odvjetničkoj kancelariji u najužem središtu Zagreba na elitnoj lokaciji.

Iz svega navedenog, posve je jasno da Državno odvjetništvo, USKOK, pa i policija, imaju veliki problem s lojalnošću vodećih kadrova. Isto tako, ne postoje nikakvi mehanizmi kojima se može osigurati njihova diskrecija, zaštititi tajnost podataka i nekorištenje prethodnih kontakata iz pravosuđa.

Zato krađe laptopa, prijetnje i ugrožavanje sigurnosti državnih odvjetnika, te njihovih zamjenika, kao i napade na imovinu osoba koje čuvaju zaštićene osobe, možemo gledati kao na pozitivne znakove rada Državnog odvjetništva, jer kada biorganizirani kriminal imao apsolutnu kontrolu nad radom pravosuđa, tada se takvi incidenti – ne bi ni događali.

Facebook Comments

Loading...
DIJELI