Vrijeme je ubiranja plodova i njihove pohrane za nadolazeće zimske i ne samo zimske dane, što uključuje i tzv. svinjokolju kao vjekovni i tradicionalni način života i preživljavanja našeg sela i vrijednog seljaka. Ona je od pamti vijeka postala i ostala nerazdvojni dio narodne, gastronomske i nadaleko prepoznate kulturološke baštine, koja je obilježila naše selo sa svim njegovim izvornim vrijednostima.
Konačno, svinjokolja kao način života našeg ruralnog prostora, osobito u sjevernim krajevima naše domovine, bila je i ostala sastavni dio demografskog procesa i opstanka.
Preživjela je ona sva teška vremena ugroze i nepogode, od turskih pa do europskih zuluma i dekreta, ali malo kada se nad nju nadvilo toliko oluja kao u ovo naše „suvremeno” doba u kojem se licemjerno više manje svi zaklinju u očuvanje izvornih vrijednosti.
Naime, više nego ikada prije nad nju se danas nadvila oluja svih mogućih trgovačko-lobističkih i bezobzirnih profitersko globalističkih hijena, koje uz izdašnu pomoć svih mogućih državnih i paradržavnih institucija moći, poduzimaju sve ne bi li je iskorijenili. Sve se poduzima kako bi se u ime administrativnih, zdravstvenih i inih razloga proizvodi sela maknuli s naših stolova i trgovačkih polica i to najmanje zbog neke konkurencije velikim koncernima, već zbog onih koji na račun uvoza i ne malih trgovačkih marži na uvezene proizvode sumnjive kvalitete i podrijetla, žele još više podebljati svoj bankovni konto.
Nisu tome razlog ni sve prisutnije zdravstvene (epidemiološke) prijetnje poput klasične svinjske kuga, ili ove prijeteće afričke, ili trihineloze, kao što nisu bile ni poznate globalne prijetnje od bolesti lude krave pa do ptičje gripe. Sve smo to prebrodili ne umanjujući ni jednog trenutka ćudljivu moć prirode i biologije različitih uzročnika bolesti. Sve to naš seljak proizvođač jako dobro razumije i zna i nikada (to mogu reći iz osobnog iskustva), nije bio onaj koji je odbijao suradnju sa strukom, dapače upravo on je bio taj bez čije se suradnje sve moguće pošasti i ugroze ne bi mogle pobijediti.
Nikada on nije bio taj koji se bunio protiv bilo koje opravdane zabrane, ili preventivne mjere, ali je protiv nepravde, nepotrebnog harača i totalnog kaosa u donošenju silnih mjera svako malo dopunjavanim uredbama, naredbama, naputcima i smjernicama , koje jedna drugu pobiju i dovode u nedoumicu čak i one koji ih na terenu moraju po dužnosti provoditi.
Uputa o kategorizaciji je priča za sebe. Napisane su 4. verzije uputa i postavlja se pitanje koja je to službena. Dali je to ona 1., ili 4. verzija?
Istina, donesena je uredba o financiranju iz državnog proračuna pojedinih mjera, od, prve provedene kategorizacije, uzimanja uzoraka za laboratorijske pretrage i same pretrage, ali sve drugo je na štetu vlasnika svinja pa tako, ako je vlasnik iz nekog razloga zaboravio na vrijeme prijaviti dopremu u svoj objekt legalno nabavljene svinje, kategorizaciju če platiti 750,00 kn, pa ako za sedam dana želi za svoje potrebe zaklati jedno prase morat će ponovno platiti isti taj iznos plus iznos za pregled na trihinelozu, ali iz svog džepa, jer mu potvrda o prvom kliničkom pregledu važi do sedam dana.
Podosta je još primjera koje baš ničim nisu u nikakvoj, a najmanje stručnoj korelaciji s mjerama sprečavanja Afričke svinjske kuge. Primjerice objekti s jednom svinjom-tovljenikom za osobne potrebe u kategoriji su „0”, a oni s dvije svinje u kategoriji „1”. s tom razlikom da ovu iz 0 kategorije može klati u dvorištu uz prethodni klinički pregled, a one s dvije iz objekta kategorije 1. mora u ovlaštenoj klaonici. Nameće se stručno pitanje, kakav je to epidemiološki rizik između jedne, ili druge kategorije?!
Evo, upravo se sve to zorno događa u najgorem mogućem obliku, baš u vrijeme i početka ovogodišnje svinjokolje, kada se pred ono malo preostalih domaćinstava i OPG-a, osiromašenog seljaka i proizvođača, postavljaju ne samo nerazumljive i zbunjujuće naredbe, odredbe, naputci odredbi, već i i harači ponavljanih kategorizacija stočnih objekata uz astronomske cijene. Zašto se primjenjuju različiti kriteriji tzv. aplikacija i kategorizacija stočnih objekata, dužine rokova prijava svinja za klanje za vlastite potrebe te ponovnog plaćanja već provedenih mjera. Zašto vlasnik svinja odmah ne dobije informaciju o kategorizaciji stočnog objekta, zašto ponovno plaćanje već pregledanih svinja kod tzv. premještanja i niz drugih pitanja.
Pregledavajući i po nekoliko puta propisane mjere ne mogu se oteti dojmu da su sročene na način da ih se što manje razumije, a neke od njih i traženje dlake u jajetu kako bi se i zadnja lipa izvukla iz i onako praznog džepa seljaka.
Zar u najmanju ruku nije apsurdno da se navedene mjere ni iz daleka ne primjenjuju na životinje i proizvode koje se iz pojedinih država prevoze upravo preko nekih od država koje za razliku od R.Hrvatske, Afričku svinjsku kugu već imaju , ili su je pred kratko vrijeme već imali.
Na kraju nameće se sasvim logičan zaključak da će ovako sročene i stručno teško objašnjive mjere, a osobito cijene, do kraja uništiti ovo malo extenzivnog svinjogojstva.
Zbog svega navedenog, na terenu je kaos, a brojne pozive od kolega veterinara pa do pojedinih seljaka ne mogu se ignorirati .
Epilog svega nije teško predvidjeti. Ljudi će svjesno izbjegavati sve propisane mjere, među kojima su one o mjerama zaštite od drugih zaraznih bolesti među kojima svakako moramo istaknuti veliku opasnost od bolesti trihineloze koja je još uvijek na žalost redoviti pratitelj svake svinjokolje.