Prepoznat ćemo ih po masnim, debelim novčanicima, moćnim i bogatim očevima, vilama s bazenom i golemim poreznim dugovima koje im je velikodušno otpisala država
Domovinski rat je stvorio dvije do tada nepostojeće društvene klase ljudi, hrvatske branitelje i novopečene bogataše ali su korijeni i jednih, i drugih, nastali u Jugoslaviji. Snaga i junaštvo hrvatskih vojnika bilo je odraz preduge hrvatske šutnje i trpljenja nepravdi u obje Jugoslavije. Što se tiče razvoja tajkuna, i oni vuku svoje prve kontakte i poslovne uspjehe iz prošlog državnog uređenja. Sjetimo se samo kako je Ivica Račan 2000. najavio da će javno objaviti imena dvije stotine najbogatijih, takozvanih „Tuđmanovih“ obitelji.
Ubrzo je shvatio da se malo zaletio jer među dvije stotine najbogatijih, prevladavali su divlji kapitalisti kojima je prvi jaki vjetar u leđa dala komunistička partija. Otac Emila Tedeschija, Todorići, Čačići, Štrokovi, Roglići i Končari teško se mogu ikome prodati kao nekakve Hrvatine. „Hrvatine“ nisu opljačkale Hrvatsku, to su učinili pojedinci, poslušnici bivšeg sistema, kolokvijalnog naziva „Udba.“ Hrvatska demokratska zajednica se nikada nije riješila tih kadrova, a što je još gore niti udbaškog mentaliteta. U tom smislu, ispravno je tvrditi kako su domoljubi opljačkali Hrvatsku, ali ne oni pravi, već očito lažni. Ideologija i deklarativni politički stavovi služe da bi se prikrio stvaran cilj i program, a to je kontrola naroda, društva i kapitala putem proizvodnje medijske histerije i umjetno stvorenog stanja, na rubu verbalnog građanskog rata. Evo, na primjer, već u prvom dijelu ovoga teksta neki čitatelji će pronaći neprihvatljive tvrdnje jer smatraju kako se iz Jugoslavije ništa loše nije moglo prenijeti u Hrvatsku.
U slučaju da takvih nema dosta, zamijenit će ih botovi, osobe s gomilama lažnih profila koje su plaćene da putem komentara ispod tekstova utječu na javnost, skretanjem pozornosti s ključnih poruka, na detalje koji su zapravo manje bitni. Svatko ima pravo na svoju političku istinu, pa bila ona samo mali dio, tek fragment Hegelove cjelovite istine. I zato se vratimo na bit svega. Od 1989. do 1999. Hrvatska se nalazila u tri razdoblja: predratnom, ratnom i poslijeratnom razdoblju. Radilo se svakako o vremenu koje je tražilo maksimalno odricanje i žrtvu svakog domoljuba (eto, opet riječ koja će nekima smetati) ili ako vam je draže – odgovornog građanina, a upravo u tim godinama došlo je do preraspodjele javne imovine i procesa tajkunizacije gospodarstva. I tu sada trebamo stati i promisliti. Zaključak je zapravo vrlo jednostavan. Svatko tko je u tim godinama zaradio prvi milijun maraka, a takvih je bilo mnogo, nije ništa drugo nego ratni profiter, neprijatelj naroda i zemlje u kojoj živi. Nema opravdanja za besramno bogaćenje u tim vremenima. Kao što neće biti ni prosperiteta, dok se ta nepravda nekako ne ispravi. Apsolutno je nebitno je li glumatao ekstremnog desničara ili otvoreno simpatizirao SDP i Sorošu ljubio dupe. Za Hrvatsku, i njezine građane, taj je podatak irelevantan. Važno je samo koliko je oteo. Jedni misle kako su za ovakvo stanje krivi udbaši i komunisti, a drugi tvrde kako su za sve krivi HDZ, SDP, HNS, IDS….
Obje su tvrdnje točne i zapravo ne poništavaju jedna drugu, već se nadopunjuju. Umjesto da raspravljamo o tome tko je kriv, pozabavimo se krivcima. Krivce ćemo naći među ljudima koji su se obogatili na desecima tisuća poginulih, a i dan-danas piju krv sirotinji. Prepoznat ćemo ih po masnim, debelim novčanicima, moćnim i bogatim očevima, vilama s bazenom i golemim poreznim dugovima koje im je velikodušno otpisala država. Zaje*ite više priče i rasprave o ustašama, partizanima i četnicima. O tome se može debatirati kad ne budemo više gladni. Pretvorbeni bogataši i ratni profiteri su naši najgori neprijatelji. I dok se s njima ne suočimo oči u oči, nemamo pravo ni sebe pogledati u ogledalo.
https://www.youtube.com/watch?v=UeslVhygCFE