Nezavisna saborska zastupnica Karolina Vidović – Krišto ponovno je imala nadahnut govor u Saboru. Opet je premijera Plenkovića optužila za korupciju navevši dva slučaja onaj HEP-a i PPD-a.
Dame i gospodo,
Današnji hrvatski moćnici, što će reći, aktualni i bivši političari, kao i ključni gospodarski čimbenici, podsjećaju na francusku kraljicu Mariju Antoanetu i njezinu izjavu – ako narod nema kruha, nek’ jede kolače.
Upravo ovu razinu bahatosti svakodnevno doživljavaju hrvatski građani.
Hrvatska javnost svakodnevno je konfrontirana s informacijama o zlouporabama koje više nisu ni tajne, moglo bi se reći, potpuno su transparentne. Jednostavno, svi relevantni društveni segmenti blokirani su, te slijedom toga možemo reći da je Hrvatska pod svojevrsnom okupacijom i blokadom.
Prije neki dan portal net.hr objavio je slučaj nabave plina od strane HEP-a gdje je potanko opisano kako je HEP pod vodstvom osobnog prijatelja Andreja Plenkovića, izvjesnog Frane Barbarića, osobe koja je bila član Uprave HEP-a i za vrijeme Ive Sanadera, 2021. godine zaključio štetni ugovor s tvrtkom PPD. Pritom je HEP platio 51 milijun kuna više nego što je mogao ishoditi po prethodnom natječaju, koji je Barbarić bez obrazloženja poništio, da bi sedam dana nakon sklapanja ugovora s PPD-om ponovno mijenjao ugovor na štetu HEP-a, i to u segmentu dinamike plaćanja.
Naime, HEP je tom novom ugovornom odredbom, koja je bila protivna natječajnim kriterijima, umjesto mjesečne dinamike plaćanja, prihvatio isplatiti PPD-u cjelokupni ugovorni iznos od 737 milijuna kuna, i to avansno.
Ne treba tumačiti da novac ima svoju cijenu i da ovo nikako nije uobičajen poslovni odnos.
Ovdje se postavlja pitanje – tko je taj PPD? Tvrtka koja je 2011. godine imala 53 milijuna kuna prihoda, 2021. imala je prihod od 20 milijardi i 900 milijuna kuna!
Svatko razuman si postavlja pitanje – kako je to moguće? Odgovor je – moguće je ako ti sustav države pogoduje.
2011. PPD bio je jedna od tvrtki na tržištu, ali 2012., kada kreće njezin streloviti uspon, ta tvrtka dobiva zaštitnika u osobi Ivanu Vrdoljaku, koji je tada postao ministar gospodarstva. Od PPD-a u tom trenutku plin počinju kupovati tvrtke koje su pod nadzorom države – HEP-plin, Petrokemija, itd.
U međuvremenu, PPD ima zaštitnika u osobi Andreju Plenkoviću koji taj PPD preporuča različitim međunarodnim asocijacijama, na zgražanje naših europskih partnera. Jer, na već opisanom poslu vidimo model funkcioniranja te tvrtke.
Da budemo jasni – veseli me svaki uspjeh svake hrvatske tvrtke i svakog hrvatskog pojedinca, ali uspjeh, dame i gospodo, mora biti temeljen na znanju i marljivosti, a ne na pogodovanju. I ovaj termin „pogodovanje“ želim s ovog mjesta determinirati.
Pogodovanje je ljepši izraz za lopovluk, jer nekomu pogodovati znači omogućiti mu izvanredne mogućnosti kako bi taj kojemu se pogoduje ostvario veću dobit, ili ne pripadajuću mu korist. Jer, ako vi niste isporučili robu, isporučit ćete je za dvanaest mjeseci, a već ste je naplatili, naravno da vam je se pogodovalo. Dakle, vi tu robu koju pre-prodajte još niste isporučili, a već tu dobit možete koristiti.
Međutim, svi hrvatski građani moraju biti svjesni da kada HEP pogoduje PPD-u, kada HNB pogoduje bankama, kada HAKOM pogoduje Hrvatskom Telecomu, kada mirovinski fondovi pogoduju Tedeschijevom Atlanticu – sva ta pogodovanja idu iz džepa hrvatskih građana. I zbog tog pogodovanja, ili nesavjesnog poslovanja, mi plaćamo skuplji dizel nego Austrijanac, plaćamo tri puta veću kamatu nego Nijemac, a lošiju platežnu moć imaju samo Bugari.
Jer tih 51 milijun kuna koji je Plenkovićev prijatelj Barbarić platio PPD-u trebali su biti u državnom proračunu. …
Ovaj moj govor ne bi bio pet minuta, već minimalno pet sati kada bih nabrajala sve nepravilnosti koje svakodnevno dopiru do mene, koje mi javljaju hrvatski građani, i šalju dokaze – kako dužnosnici na svim razinama u državi hladnokrvno krše zakone i pljačkaju hrvatsku imovinu.
Kao što znamo, to je moguće jer DORH, koji bi prema zakonu trebao sprječavati korupciju, jest blokiran od vlade Andreja Plenkovića i svih vlada u posljednjih 20 godina, a sudska vlast je također disfunkcionalna i u dobroj mjeri korumpirana.
Osoba koju sam citirala na početku svog izlaganja, Marija Antoaneta, završila je na giljotini.
Hvala Bogu, giljotine se danas više ne koriste, ali ono što će se svakako morati provesti, jest de-korumpiranje hrvatskog društva, što će reći, uspostava funkcionalne vladavine prava; i tada će ti Vrdoljaci, Plenkovići i Barbarići morati položiti račune; a tada će Hrvatska biti uređena, i hrvatski će čovjek u njoj moći pristojno živjeti; i u Hrvatskoj će se tada nagrađivati rad, znanje i marljivost, a kažnjavati nepotizam i korupcija.