Vinka i Kikaša nisu uspjeli zaustaviti u Njemačkoj!

Ivo Zeba

Kikaš se nije bojao umrijeti za Hrvatsku, a neki se danas plaše ugostiti ga u Njemačkoj

I dok Anton Kikaš sa svojim filmom “Nisam se bojao umrijeti” osvaja Hrvate širom svijeta i u domovini , zanimljivo je da u hrvatskom iseljeništvu ima naših ljudi koji i danas nastavljaju Kikaševim putem borbe za domoljubnu, neovisnu, pravedniju Hrvatsku, svoju na svome. Hrvatsku koja se ne prodaje i zastupa temeljne povijesne vrijednosti svojih predaka i ne mjenja preko noći politička uvjerenja.

Jedan od njih je danas i VINKO KOLOBARIĆ, naš uspješni poduzetnik u Njemačkoj, koji je proteklih dana velikodušno ugostio Antona Kikaša u Frankfurtu, u dvorani svojega hotela Sandelmühle i to dok neke institucije svoje prostorije nisu željele stavili na raspolaganje organizatorima, a niti htijeli obavijestiti svoje članove o frankfurtskoj premijeri Kikaševa filma “Nisam se bojao umrijeti”, kojega su naši iseljenici ipak došli sa velikim zanimanjem pogledati, a ujedno i pozdraviti glavnog junaka Antona Kikaša, poznatog hrvatskog iseljenika,vjernika i rodoljuba iz Kanade.

– Mislim da je gospodin Kikaš ove večeri , pored domoljubnosti i žrtve koju je podnio za domovinu dokazao i svoj raskošan intelekt, širinu svoje humanosti i društvenog pogleda usmjerenog ka boljitku naše domovine. Zatim taj njegov oprost neprijateljima bio je posebno dirljiv. A onda i domoljubna poezija, te uspostava jedne idilične komunikacijske razine sa publikom, Kikašu daju jednu impresivnu težinu koja se vrlo jednostavno može i internacionano prezentirati, posebice na engleskom i njemačkom jeziku, jer Anton je hrabri svjedok jednog vremena borbe za hrvatsku neovisnost, započinje s nama razgovor Vinko Kolobarić , kojemu se cijeli ovaj Kikašev projekt izuzetno svidio, posebno to što Kikaš i danas tako odlučno promiče ono zašto se zalagao svih ovih godina u iseljeništvu i borio za Hrvatsku.

PUN POGODAK REŽISERA JAKOVA SEDLARA

– Redatelj Jakov Sedlar odlično je pogodio temu, angažirali su dobre glumce i postigli to da publika shvati suštinu priče i žrtvu pojedinca iz iseljeništva koji kreće u smrt za svoju domovinu. Posebno je zanimljiva i ta Kikaševa ispovijest o Udbi, čiji mu zaostaci i danas to domoljublje i dopremu naoružanja osporavaju i svašta podmeću, svijesni koliko Antun može i sa odstojanja od četvrt stoljeća biti sinonim jednog zajedništva i ponovog okupljanja i zbližavnaja Hrvata, što petoj kolni, koja posebno planski radi na razbijanju veza imeđu Hrvaske i iseljeništva, nikako i nikada neće odgovarati. Jer njima odgovara posvađana i razdjeljena Hrvatska bez nacionalnog ponosa i zaštite nacionalnih interesa. Hrvatska rasprodana u bescijenje strancima, pa čak i drugoj strani neprijateljima, koji nam se i na taj način žele narugati u lice s jasnom porukom: U ratu ste pobjedili, ali u miru gubite. Porazit ćemo vas. Teško je shvatiti i one koji se nisu željeli pojaviti na promociji Kikaševa filma u Berlinu, Frankfurtu, a i župnika koji taj događaj nije htio najaviti hrvatskim vjernicima . U čijem je to interesu? To je zaista skandalozno i neshvatljivo posebno kada se pažljivo analizira ta neraskidiva veza Antona Kikaša sa domovinom, vjerom, njegovim prijateljima franjevcima, misijama, Bogom i crkvom uz koju je uvijek bio jako vezan, a posebno kada se zna da je dijete Međugorja, rođen u Bijakovićima.



Ipak ponekad u ovakvim epizodama kao što je bila ova njemačka na Kikaševu primjeru može se vidjeti i sama podjeljenost unutar naše crkve, što sve one koji vole Hrvatsku, pravdu i Boga istinski zabrinjava i boli. Istina je da su oni koji su protiv Kikaša u manjini, ali nije shvatljivo zašto su uopće protiv jednog Kikaša.Jer onaj tko je protiv Kikaša na strani je komunjara i udbaša i to se zna, tu nema opravdanja, a sve drugo je petokolonaško zavaravanje i klasična udbaška podvala uz njihovu poznatu poruku: Zavadi pa vladaj. Možda je i poneki naš župnik u strahu i zbog bojazni da ih se ne prozove zbog političkog angažiranja i ne dobiju probleme kod njemačke crkve koja ih financira? Ili im je više puna kapa hrvatske i njezine politike? To tako ne bi smijelo biti s obzirom kada se zna kakvo neprijateljstvo prema crkvi u Hrvata zastupa nazovimo je “socijaldemokracija”, iako je to daleko od toga. Oni bez pardona otvoreno napadaju crkvu i njezine temeljne vrijednosti koje su potrebne svakome društvu. Jer kako bi samo zemlja i život bili lijepi kada bi političari i njihove stranke poštivali deset zapovijedi Božjih.

Ipak odaziv je u Frankfurtu usprkost svemu bio dobar?

– Istina je i ja se ipak ove večeri od sveg srca želim zahvaliti i onima hrabrim koji su se uime crkve odazvali našem skupu a to su: vlč.Ivica Komadina, hrvatski dušobrižnik u Njemačkoj, fra Anto Batinić, ugledni katolički novinar i župnik na njemačkoj župi, kao i dr. Adolf Polegubić, urednik Žive zajednice, koji su srdačno došli pozdraviti i čuti ispovijest Antuna Kikaša. Zatim tu su bili i ugledni intelektualci, liječnici : dr. Suzane Pavišić i dr. Stijepo Bogdanović i drugi. I mjesni župnik u Offenbachu fra Tomislav Dukić, najavljivao je ovaj skup.Svakako moramo se zahvaliti i Vladimiru Duvnjaku, generalnom konzulu RH u Frankfurtu, koji je pozdravio Antuna Kikaša sa vrlo smijelim riječima, te ukazao na značaj njegove žrtve za domovinu.

Što se tiče naših katoličkih misija ona u Münchenu posebno je lijepo ugostila Kikaša?

– Mislim da je to potrebno istaknuti svim Hrvatima u Njemačkoj za primjer kako se može lijepo organizirati i danas jedna domoljubna, povijesno edukativna i poučna svečanost, kako je Kikaša ugostila naša misija i naši iseljenici u Munchenu. Pozvali su Antuna na svetu misu i predstavili ga svojim vjernicima koje je ujedno i misija u svoje ime pozvala na večernje druženje sa Kikašem uz njegov film. Ovim putem se zahvaljujemo javno svećenicima, voditelju misije fra Borisu Čariću i svim našim ljudima misije u Münchenu, te mislim da bi se njihovim primjerom mogle poslužiti i u njega se ugledati i sve druge naše misije , što nažalost ne možemo reći za našu misiju u Frankfurtu. Puno je nas koji se pitamo zašto je to tako ? A to i nije bilo neko klasično političko druženje već jedan susret prožet domoljubljem,vjerom i ljubavlju, što je Kikaš i potvrdio, kako bez Božje pomoći i providnosti danas ne bi bio ovdje s nama. U njegovom filmu moglo se razaznati kako treba znati oprostiti, voljeti, ljubiti i onoga tko te ugnjetava, po onoj Isusovoj riječi: „Oprosti im Gospodine jer ne znaju što čine“. Tako mislim da i naše političke strukture u Hrvatskoj ne znaju što čine. Svim našim političarima želim sreću ali vidim da ne idu pravim putem, onim što su nam obećali u predizborno vrijeme i na osnovu čega su dobili izbore. Činjenica je da ima primjera da i oni koji nisu dobili niti jedan glas na izborima da se nalaze u Vladi RH, a oni koji su dobili preko 30 posto glasova nisu dobili nikakvu funkciju, što je veliki paradoks i krajnje žalosno.

Možete li reći konkretnije?

– Znamo da je sadašnji predsjednik Vlade produkt Brüssela. A isto tako da je uzeo u Vladu stranke lijeve opcije, primjerice gospodina Milorada Pupovca kojemu je zanimanje Srbin u Hrvatskom saboru. Takvi uzimaju ogromne novce u Saboru dok naš branitelji kopaju po kontejnerima za smeće. Zatim slijede striko Mesić, tetka Vesna Pusić, brato Zoran…Dragi hrvatski birači kad budete opet birali da li ćete izabrati opet isto, a vi što niste izišli na izbore, koga vi birate? Mislim da bi zbog odgovornosti prema domovini svi morali izaći na izbore i preuzeti odgovornost, e onda ne bi imali ovakvu situaciju, da se marginaliziraju nacioalni interesi i prekraja hrvatska povijest, napada sve domoljubno i sotonizira Domovinski rat.

Kako gledate na situaciju prezentacije Hrvatske u Njemačkoj, hrvatske zajednice i lobije, jer se na takav način kod Nijemaca stječe jedan dojam o Hrvatskoj?

– Ovdje u Njemačkoj nažalost imamo jednu vrlo nezahvalnu situaciju, velike podjeljenosti i grupacija koje djeluju na štetu hrvatskih interesa. Primjerice “Hrvatski svjetski kongres” koji se predstavlja kao krovna organizacija Hrvata u Njemačkoj trebao bi biti kreator hrvatskih prezenatcija i događanja u ovoj zemlji, npr. kao što je bila premijera Kikaševa filma u Frankfurtu. Ali nažalost kongres to nije, jer se nitko od članova Hrvatskog svjetskog kongresa Njemačke nije odazvao ovom našem skupu, pa se tako i najbolje vidjela podjeljenost raznih grupacija i interesa unutar hrvatskog zajedništva, koje zbog ovakvog ponašanja pojedinaca nema. Oni slikovito prikazano ruše to zajedništvo i činjenica je otkad nema Mije Marića da nema kvalitetnog Hrvatskog kongresa koji zastupa istinske interese Hrvata, a to je jedna vrlo značajna komponenta bez koje se ne može zamisliti koristan i objektivan rad Hrvatskog svjetskog kongresa. Primjerice da povijesne istine ugledaju već jednom svijetlo dana, kao što je velika nacionalna tragedija pogubljenje Hrvata na Bleiburgu o kojoj danas otvoreno pričaju engleski oficiri i kao što je zahtijev za oduzimanje najvećeg njemačkog državnog odličja zločincu Titu, jednom od najvećih krvnika prošlog stoljeća, prema čijem liku i dijelu hravtska politika već jednom mora zauzeti jedinstveni stav osude i brisanja svega onoga što ga veliča.

Svojevremeno je Hrvatski svjetski kongres organizirao i prosvijede za oslobođenje hrvatskih generala heroja: Gotivine, Markača, Čermaka iz Haaga, a danas nažalost više nema takvih incijativa, iako je nacionalnih projekata i izazova bezbroj, gdje trebamo biti jedinstveni i složni primjerice onemogućiti agresore da sada sude onima koji su ih porazili. Pa gdje to ima i koja zemlja može to sebi dozvoliti. Vrijeme je da mi procesuiramo sve one koji su počinili ratne zločine na hrvatskom teritoriju i okrvavili svoje ruke. A meni izgleda i čini mi se kao da se u posljednje vrijeme kongres na jedan način pretvara u neku zdravstvenu podružnicu, a to se najbolje može vidjeti iz nekih njihovi zadnjih posljednjih aktivnosti.

KONGRES SE TREBAO ZAHVALITI KIKAŠU I ORGANIZIRATI MU PREMIJERU

– Otvoreno se pitamo, zašto Hrvatski svjetski kongres Njemačke već sada iz više njemačkih gradova ne organizira hodočašće u Bleiburg, da se iseljenici mogu organizirano u velikom broju pokloniti prvim tvorcima hrvatske domovine, koji su ugradili svoje živote za hrvatsko plemenito ime. U Hrvatskom svjetskom kongresu su se nedavno javno u medijima hvalili da su od njemačkih institucija i države dobili dovoljno novaca, pa bi mogli organizirati jedan ovakav projekt, a mislim da im je to i obaveza za ovakve povijesne događaje da obilježavaju sjećanja i njeguju pijetet prema nedužno ubijenim žrtvama. Kongres treba podupirati ovakve događaje, koji su od velikog značenja za cijeli hrvatski narod, jer su naša povijest. Naposlijetku i hrvatske udruge u Njemačkoj sada s pravom očekuju njihovu moralnu podršku i financijsku potporu. Jer Hrvatski svjetski kongres nije privatna udruga nego projekt hrvatskog naroda u Njemačkoj i takav treba da ostane i bude djelotvoran u tu svrhu u budućnosti. A zanimljivo je da niti jedanput nisu digli svoj glas protiv takvih koji otvoreno podupiru Milanovića, ,Mustača, Pusiće, Pupovce. Zašto HDZ i sve desne stranke i opcije šute i zašto ne pronađu svoju potproru u političarima i desno orijentiranim strankama u Europi, te ne odgovore jasno i glasno pojednim političkim protivnicima Hrvatske.

Primjećujemo da se u najavi Kikaševe prezentacije kod vašeg imena pojavljuje i “Hrvatska zora”.

– Da istina je. Prvi ogranak “Hrvatske zore” u Njemačkoj baš je osnovan kod mene u Frankfurtu, a osnivanju je nazočio i sam tadašnji predsejdnik HZ dr. Milan Kujundžić, sadašnji ministar zdravstva. Bio je to veliki interes iseljeništva i potencijalnih članova da konačno dijaspora otvoreno progovori o svojim problemima. Na skupu se okupio rekordan broj ljudi , a u svemu tome veseli da i nakon odlaska predsjednika dr. Milana Kujundžića i pojedinaca ogranak “Hrvatske zore” je u Frankfurtu nastavio sa svojim radom. Tadašnji je predsjednik dr. Kujundžić tada ispunio svoj zadatak i sa desnim strankama skinuo antikrščansku komunističku špicu, te omogućio HDZ da ponovo dođe na vlast. Inače Milana jako cijenim i držim kao hrabra i odgovorna političara, kojemu i nije lako djelovati na našoj političkoj pozornici, ali mislim da sada i kao ministrar zdravstva kojega strukovno odlično poznaje, može dati svoj veliki doprinos radu ove Vlade i napretku naše zemlje po tom pitanju unapriejđenja zdravstva, što je jako važno za naše društvo.

Niste zadovoljni kako se HDZ ponio prema dr. Zlatku Hasanbegoviću, Bruni Esih i još nekima koji su bili jasni u svojim političkim stavovima?

– Mislim da svojim radom i zalaganjem za unaprijeđenje hrvatske kulture, a i brojem dobivenih izbornih glasova Zlatko Hasanbegović nije zaslužio takav stranački odnos svoje marginalizacije, posebno kada se još ima u vidu njegova racionalnost i ukidanje sredstava raznim parazitima koji rade protiv interesa Republike Hrvatske i našeg društva u cijelini, a sve pod nekom krinskom ljudskim prava i medijskih sloboda, ugroženosti koja i ne postoji, već se izmišlja.Vidjeli smo primjer jednog Olivera Frljića i druge slične crvene profile, kao i one koji su snimili film pun laži o Domovinskom ratu s ciljem da ga omalovaže na međunarodnoj sceni. Neshvatljivo je da se je to još financiralo sa sredstvima hrvatskim poreznih obveznika . I protiv toga se borio Hasanbegović i njegovo ministarstvo. Vidjeli smo kako je Hasanbegović prošao od strane politike, ali vjerujem da su to vidjeli i birači koji će na narednim izborima to sigurno znati honorirrti i ne dozvoliti da im netko drugi nameće političke vođe već da prevagne njihova volja, što bi bilo pošteno.

Već više puta istaknuli ste javno svoju ogorčenost zbog odlaska mladih i obrazovanih kadrova iz Hrvatske?

– Razumijem te mlade ljude, nije im lako napustiti Hrvatsku, a niti se snaći u novim uvjetima u Njemačkoj, jer i Njemačka nije više što je nekada bila. Početniku nije lako naći dobro plaćeni posao, stan i sve drugo. Puno je tu problema sa kojima se naši mladi suočavaju , jer nije to onako kako su mnogi zamislili. Treba dobro zasukati rukave i biti uporan. Za razliku od njih ja sam se proteklih godina želio vratiti doma i investirati u hrvatski turizam, jer sam osjetio da u Hrvatskoj imamo veliki potencijal ali i još veće kočnice na raznim birokratskim razinama. Stoga i ne treba čuditi da su naši mladi već godinama siti uvijek jedne te iste priče istrošenih hrvatskih političara, čija im politika nije uspjela osigurati nova radna mjesta i bolju budućnost, a sada i svakodnevno manipuliraju sa brojkama iseljene hrvatske mladosti. I sve to kada mi koji smo vani dobro znamo koliko je više Hrvata posljednjih godina stiglo samo u Njemačku, a da onda i ne govorimo po cijelom svijetu.

Nezadovoljni ste Vladinim mjerama za ugostitelje?

-Za naše ugostitelje one će biti pogubne, taj PDV u visini od 25% je naprosto neshvatljiv, da se na taj način reže grana struci koja najviše doprinosi ostvarenju napretka u ekonomiji, turizmu, po kojemu smo prepoznatljivi u cijelom svijetu i u kojemu imamo najbolje poslovne rezultate i financijsku dobit. To je nerazuman potez i Nijemcima koji su svojevremeno za ugostiteljstvo-hotelijerstvo imali poreznu stopu od 19 % da bi je snizili čak na 7%, a sve kako bi potaknuli rast u turizmu i ugostiteljski napredak. Tako se kod njih pokazalo da su uspijeli ostvariti i sa nižim PDV odličan promet i dobit, prodati više svojih proizvoda i zaposliti više radnika. Inače naša zemlja je ionako već preskupa zbog razne nepotrebne birokracije; kuna je precijenjena, a i kvalitetne radne snage ima sve manje na tržištu, jer sposobni i dobri radnici odlaze vani gdje su bolje plaćeni. Ne treba biti posebno pametan da bi se moglo jasno odgonetnuti što će sve naše ugostiteljstvo zadesiti zbog ovakve nove Vladine mjere povećanja PDV našim ugostiteljima.

Po vašoj ocijeni koliko je Hrvatska do sada koristila potencijal svoje dijaspore?

-Vrlo malo i ništa, a ima i puno iseljenika koji su ostali praznih džepova, i te kako razočarani u sve te projekte tajkunizacije i kupovanja državnih tvrtki za jednu kunu. Investitori iz iseljeništva nisu mogli doći do takvih pogodnosti, a željeli su uložiti svoj kapital, mnogi i investirati svoju gotovinu, bez ikakvih kreditiranja države ili bilo kojega drugoga. Ali pokazalo se da to u Hrvatskoj jednostavno nije moguće. Pitam se zašto?

Ipak željeli ste investirati i u Hrvatsku ?

– Da moj san je uvijek bio vratiti se svojoj kući, u svoju domovinu jer tu gdje si rođen i bos hodao ne možeš nikada zaboraviti. Želio sam se vratiti, investirati u Hrvatsku, ali za mene i za ostale naše gastarbajtere kao da vrijedi:„Idi i ne okreći se sine”. Sa svojim poslovnim partnerima i prijateljima bili smo spremmni započeti posao u našem turizmu i raditi ono što najbolje znamo, baviti se pomorstvom i turizmom , a jednim dijelom bila je ideja investirati i u poljoprivredu. Što kazati osim da je naša Hrvatska bogom data i idealna za takve investicije. To je zemlja koje ima velike prirodne mogućnosti i potencijale, idealna i još uvijek gospodarski nerazvijena i neiskorištena.

Iseljenici se žale kako Hrvatska prema njima vodi neku maćehinsku politiku?

-U posljednjih nekoliko godine malo je tko od vladajućih posjećivao dijasporu, pa se ne moraju ni čuditi što su iseljenici emotivno i zbog takvih razloga i pojedinaca iz politike, okrenuli leđa domovini, jer su se u mnogo segmenata tih odnosa sa Hrvatskom jednosatvno osijetili prevarenim. Ali ostaju nepobitni ekonomski pokazatelji da iseljeništvo godišnje u Hrvatsku pošalje 1,4 milijarde USD i onda je jasno koja je to po snazi gospodarska grana Hrvatske i kako bi se prema njoj trebali odnositi naši političari, a i svi oni koji se žele na neki svoj neprihvatljivi način otarasiti dijaspore, koja im navodno toliko smeta pri glasovanju. A dijaspora im ne smeta kada mnogi od nje u Hrvatskoj dobro žive već desetljećima? To su činjenice kojih bi naši političari i glasači, svi građani Hrvatske trebali biti svijesni ma kojoj god političkoj opciji pripadali. I onda bi se prema dijaspori trebali odnositi sa poštovanjem.

Da li su i hrvatski poduzetnici iz iseljeništva mogli kupiti neke kapitalne domaće tvrtke?

Kako da ne. Zašto Mađari mogu, a Hrvati ne mogu voditi Inu ? Bezbroj je takvih primjera jer najbolje tvrtke u Hrvatskoj su privatizirane pod čudnim uvjetima, a mnoge su date u bescijenje strancima, tako da se Hrvatska rješila svojih najprofitabilnijih korporacija poput: Ine, Telekoma, raznih banaka, medija, brodogradilišta, kao i niza hotela, koji su prodavani preko raznih veza, naprosto bez valjanog transparentnog natječaja. Postavite samo jedno logično pitanje:Kako da se Mađarima isplati kupiti i preuzeti Inu, a mi to ne možemo, već je moramo prodati po čudno povoljnim uvjetima. Danas se dobro i vidi čiji je to interes. Onda isto i sa tim našim autocestama kojih se naša politika želi pošto poto rješiti, jer navodno mi se ne možemo profitabilno s njima baviti. Nevjerojatno licemjerje! A sve te naše tvrtke, ako ih je već naša politička vrhuška i odlučila prodati, mogli su kupiti naši moćni i ugledni poslovni ljudi iz cijelog svijeta, počevši od: Australije, Novog Zelanda, Amerike, Kanade, Njemačke, Švicarske, Belgije, Austrije, Francuske, Švedske, Italije i drugih zemalja, gdje su brojni hrvatski iseljenici poslovno uspješni i gdje zapošljavaju na tisuće stranih radnika. Zašto to isto ne bi mogli raditi u svojoj zemlji, proizvoditi i zapošljavati svoje ljude u Hrvatskoj. Za takvo nešto jednostavno nisu dobili priliku.

Često se dizala nekakva hajka na dijasporu?

-Istina je u Hrvatskoj se neprestano pričalo o bogatim povratnicima, nepismenim gastarbajterima, seljačinama koji se vraćaju u „Lijepu našu“, puni para i kojima je lako prodati tamo neku maglu i propalu tvrtku koju nitko ne želi kupiti, pa eto da je prodaju naivnim iseljenicima. A trebali bi znati da ti iseljenici žive već godinama u razvijenim demokracijama i uspješnim društvima i da nisu bili sposobni da ne bi preživjeli, a kamoli postali imućni i utjecajni. Vidite samo i druge naše mozgove. Iseljeništvo ima i vrsne znanstvenike, intelektualce, kulturne djelatnike i sportaše na koje smo svi skupa jako ponosni”. Istina bilo je najčešće nekih uzaludnih pokušaja medijske promocije iseljenika povratnika, koji su u pravilu nažalost zbog lažnih obećanja političara, završavali neuspjesima.

Mnogi misle kako hrvatska politika od samog početka iseljenike maćehinski poziva na povratak?

– Od stvaranja hrvatske države nikada nismo napravili nikakvu kvalitetnu platformu za povratak hrvatskih iseljenika u domovinu. Onima koji su u Hrvatskoj u raznim državnim institucijama odlučivali kome će se prodati i pod kojim uvjetima razni ekonomski zanimljivi objekti bilo je najvažnije da od potencijalnih ulagača dobiju dobru proviziju, a za koju cijenu će se prodati tvrtke i kakav će imati razvojni investicijski program novi vlasnici malo je koga od hrvatskih političkih i gospodarskih struktura bilo briga. Vidite ta naša diplomacija koja sebe u posljednje vrijeme naziva gospodarskom diplomacijom nije napravila ništa značajno da se privuku investitori. Neprestano se u medijima govori: Javite se našim diplomatskim predstavništvima, a kada se javimo onda oni kažu, mi vam o tome ne možemo ništa značajnije reći, pitajte nadležne u Hrvatskoj. Zašto onda imamo diplomaciju i uvijek govorimo o tome kako bi hrvatska diplomacija trebala biti konačno već jednom gospodarska u prvom redu, a onda politička? Kao da pojedinci u domovini mole Boga da se ne vratimo! To je apsurd koji će nova vlast pod hitno morati ispraviti. Zato danas i imamo ovakvu situaciju u kojoj se Hrvatska već duže vremena nalazi. Beznađe i masovnu, može se kazati, opravdanu nacionalnu histeriju i depresiju. Mnoge tvrtke su propale, na Zavodu za zapošljavanje imamo par stotina tisuća nezaposlenih ljudi, najviše mladih, visokoobrazovanih kadrova i jednu katastrofalnu ekonomsku situaciju .Naši ljudi u svijetu su pokazali koliko su vrijedni radnici, sa koliko volje prilaze poslu i koliko su stručni, samo trebaju imati čvrstu upravljačku ruku i da od svojega rada mogu pristojno živjeti. Sve to mogli bi se ostvariti i u Hrvatskoj” – priča nam Vinko Kolobarić, otac četvero djece koji se u nekoliko navrata želio vratiti u Hrvatsku i ondje se nastaviti baviti ugostiteljskim poslom, negdje u Dubrovniku ili njegovoj okolici. Ali nažalost izgleda od njegovog povratka ostade samo san, kao i kod mnogih naših uspješnih poslovnih ljudi. Velika je to šteta za Hrvatsku! A onda opet iz dana u dan slušamo iste stare već potrošene priče i pitanja u stilu : Zašto naša mladost bježi iz Hrvatske.

Neki vam zamjeraju da se u posljednje vrijeme politički angažirate i da vam to nije potrebno?

– Najlakše je šutjeti i stavljati glavu u pijesak, te se praviti da se vas ništa ne tiče taj razvoj hrvatskog društva. Zato dijelom i imamo takvu sitauaciju što mnogi šute, gledaju svoja posla i stavljaju glavu u pijesak. Ipak kao Hrvati, domoljubi i vjernici mislim da smo dužni reagirati na razne društvene anomalije i podupirati procese koji vode izgradnji pravednijeg društva, poštivanju ljudskih prava, sloboda i razvoja gospodarstva, te zaštite nacionalnih interesa. To smo dužni i iz poštovanja prema vlastitoj obitelji, djeci i našim pokoljenjima na kojima Hrvatska i svijet ostaju, kaže na kraju razgovora Vinko Kolobarić.

Facebook Comments

Loading...
DIJELI