VJERUJE SAMO JEDNOM ČOVJEKU! Plenković se pomirio s Božinovićem, ali on mu je oslonac: Njega se ni Milanović ne usudi napasti

Foto: Dragan Matic / CROPIX

Otkako je u svojem prvom mandatu premijer Andrej Plenković preuzeo rukovodeću poziciju u svojoj vladi, uz njega kao jedan od najvjernijih suradnika stoji ministar branitelja Tomo Medved. Oni koji dobro poznaju omjere snaga u vladajućoj koaliciji reći će kako je Medved i danas Plenkovićeva desna ruka, najpouzdaniji ministar i osoba na koju se u svakom trenutku može osloniti, bez obzira na to što ga je naslijedio iz Vlade kojom je rukovodio Tihomir Orešković, odnosno iz Vlade koju je formirao njegov prethodnik Tomislav Karamarko. Kao lojalan stranački vojnik, general Tomo Medved s Plenkovićem je prebrodio sve krize u njegovu prvom mandatu, stajući uz njega u jeku unutarstranačkih previranja, kada se na noge dizala takozvana HDZ-ova desna frakcija koja je s Mirom Kovačem pokušala provesti puč i ugroziti Plenkovićevu poziciju.

Plodna suradnja

U to vrijeme Medved je bio dio Plenkovićeva tima i uspješno se suprotstavio vukovarskom gradonačelniku Ivanu Penavi, a na parlamentarnim izborima nastupio je kao glas razuma, ali i kao Plenkovićev predstavnik i predvodnik stranačke konzervativne struje. U ono vrijeme kada je Plenković ulazio u svoje prve konflikte s osječkim županom Ivanom Anušićem vezane uz sastavljanje lista za parlamentarne izbore, Medved je bio taj koji je podmetnuo leđa i udovoljio premijerovim zahtjevima. Nedugo nakon toga, kada je Plenković došao u poziciju da nakon tih izbora samostalno formira svoju vladu, Medved je među prvima digao glas protiv ideje da se Ministarstvo branitelja ukine te da se pripoji Ministarstvu obrane, čime je Plenkovića poštedio dodatnih napada s desnice i iz braniteljskih redova u kojima aktualnog premijera ionako nikada nisu prihvatili i percipirali kao svojeg predvodnika premda je Medved u svojem mandatu učinio snažne iskorake kojima se u zakonskim okvirima braniteljima osigurava kvalitetniji i bolji život.

Da mu je Medved čovjek od posebnog povjerenja, Plenković nikada nije krio, dao mu je povjerenje i kao voditelju Stožera za obnovu potresom porušene Banovine. Iako je Medved u onim kriznim trenucima uistinu adekvatno koordinirao vojsku, sve kritike koje su poslije na terenu stizale zbog presporog procesa obnove padale su na njegova leđa, ali on se ni tada nije bunio, i to je ono što Plenković kod njega najviše cijeni. General je operativan, staložen i umjeren, njegovo postupanje je vojničko i Plenković je u tom kontekstu i više nego svjestan da mu Medved, za razliku od mnogih drugih, nikada neće okrenuti leđa premda je on jedan od njegovih suradnika s kojima najkraće surađuje. Niz je onih s kojima Plenković u svojoj rekonstruiranoj Vladi neće surađivati, ali Medved je stabilna i postojana karika, ali i ministar koji u tišini, bez afera i bez puno pompe, odrađuje svoj posao u nezavidnim vremenima u kojima netrpeljivost prema braniteljskoj populaciji raste gotovo na dnevnoj bazi.

Prijete tužbama



Medved je ujedno jedan od rijetkih ministara s kojim se ni predsjednik Zoran Milanović nije usudio ući u sukobe jer vrlo dobro zna da se njemu u vođenju toga složenog resora nema što zamjeriti. Zamjerke se zato iz oporbenih redova na dnevnoj bazi iznose na preostali dio Plenkovićevih ministara, pa u konačnici i na račun samog predsjednika Vlade, tako se i sada tvrdi da će oporba i nakon rekonstrukcije Vlade inzistirati na prijevremenim izborima, premda je upitno bi li i na tim izborima bilo tko od oporbene momčadi uspio nadmašiti Plenkovića, koji s jedne strane uspijeva održavati stranački rejting, dok se s druge strane posljednjih mjeseci njegov osobni, ali i rejting njegove vlade ozbiljno poljuljao.

Teška vremena za premijera tek dolaze, bez obzira na to što će u njih ući s novim timom ministara. Proces obnove stoji na mjestu, radnu snagu za provedbu procesa praktički je nemoguće pronaći, cijene materijala odletjele su u nebo, a novi ministar Ivan Paladina našao se na udaru brojnih medija koji se uglavnom bave analizom njegovih poslovnih veza i imovine, dok usporedno s time stanovnici Banovine prijete tužbama i zahtjevima za odštetu koju su spremni potraživati od države. Potraživanja od države imaju i sindikati koji prijete novim štrajkom, inzistirajući na tome da im se u ovim ionako kriznim vremenima podignu plaće. Prijedlog je to od kojeg se ministru financija Zdravku Mariću diže kosa na glavi jer u državnoj blagajni za takve izlete u ovim trenucima jednostavno nema novca, a upitno je hoće li ga i biti, pred nama je iznimno izazovna turistička sezona koja se dočekuje u ozračju rusko-ukrajinskog rata koji bi i na taj, za hrvatski proračun iznimno važan segment, mogao imati itekakav utjecaj. Istovremeno, veliki utjecaj na životni standard građana imaju poskupljenja energenata, hrane i proizvoda koji su nužni za život, osim sve viših cijena, problem predstavlja i nestašica osnovnih prehrambenih namirnica, kao i nespremnost Hrvatske da to nadomjesti iz robnih zaliha koje se nisu na vrijeme opremile. Jesen bi stoga, prema predviđanjima niza ekonomskih i financijskih stručnjaka, mogla biti složena i neizvjesna te rezultirati novim valom siromaštva, pri čemu će se od Vlade očekivati pomoć, no aktualni paketi pomoći teško da će zadovoljiti potrebe građana koji već sada jedva spajaju kraj s krajem.

Držanje balansa

Doda li se toj krizi i kriza u zdravstvu i mogući povratak pandemije koronavirusa koju mnogi smatraju gotovom, jasno je da je pred premijerom Plenkovićem, bez obzira na provedenu čistku, iznimno izazovno razdoblje u sklopu kojega će morati balansirati između unutarstranačkih previranja i onoga što građani od njega očekuju. Nedvojbeno je da vrijeme koje je pred nama iziskuje ulaganja u poljoprivredu, obranu, a jednako tako nedvojbeno je da žrtve potresa očekuju da se država pobrine za njih, jednako kao što se brine za izbjeglice iz Ukrajine. Ono od čega Plenković strahuje još od početka pandemije jesu masovni prosvjedi i potencijalni izlazak velikog broja građana na ulice, sreća u Plenkovićevoj nesreći jest to da Hrvati nisu takav rušilački narod, no kada voda dođe do grla, ništa nije nemoguće pa ni to da gladni puk na cesti počne zahtijevati premijerovu ostavku – s obzirom na vrijeme u kojem živimo, i to je nešto na što Plenković mora biti spreman. Vremena za odgađanje više nema, reforme se napokon moraju početi provoditi i građani provedbu reformi moraju vidjeti i osjetiti, pravosudni sustav treba u cijelosti regenerirati, osim toga, očekuje se i reforma javne uprave, ali i određeni pomaci u obrazovnom resoru, za sve to Plenković treba ljude, stručnjake na koje može računati i na koje se može osloniti. Do parlamentarnih izbora imamo oko dvije godine, što se možda čini kao mnogo vremena, no Bandić je ponavljao kako je on u kampanji pune četiri godine, i to zaista nije daleko od istine.

Za pobjedu na izborima nije dovoljno djelovati u posljednjem trenutku, na taj način Plenković je već jednom osvojio povjerenje građana pa se može reći da je to potrošena fora, na idućim izborima građani od HDZ-a očekuju konkretne reforme i podizanje životnog standarda, rast plaća, ali i kvalitetniji život umirovljenika. Sve to daleko je od hrvatske realnosti, ali je zapisano u HDZ-ovu predzibornom programu s prošlih izbora, to je uostalom i ono što od premijera Plenkovića očekuju njegovi briselski šefovi i Europska komisija, o čijim milijunima ovisi hrvatski oporavak od koronakrize koja je na domaće poduzetnike ostavila veliki trag, bez obzira na to što je Plenković poduzetnicima izlazio u susret potporama kojima su se donekle uspjela očuvati radna mjesta.

Brzi manevar

I u tom kontekstu pamćenje hrvatskog naroda je kratkoročno, toga je također Plenković svjestan, baš kao što je svjestan da su pred njim izazovna vremena iz kojih može izaći ili kao heroj ili kao gubitnik. Dosad je iz složenih situacija uglavnom izlazio vješto i diplomatski manevrirajući problemima, no oni su sada višestruki i složeni, odnose se izravno na građane i Plenkoviću predstavljaju veliku prijetnju, baš kao što mu veliku prijetnju predstavlja Zoran Milanović koji s osmijehom dočekuje svaki Plenkovićev krivi korak, zadajući mu udarce ispod pojasa preko nekompetentnih ministara kojima se premijer okružio popuštajući interesima stranačkih struktura, koje mu već neko vrijeme rade o glavi i po kuloarima šire priče kako Plenković nikada nije bio slabiji. Možda trenutno jest, ali s obzirom na to da još drži sve konce svoje vlade čvrsto u rukama, još ima šanse svoje slabosti pretvoriti u vlastite prednosti, no za takvo što trebat će mu ljudi poput Medveda – lojalni, odmjereni i bez afera.

Facebook Comments

Loading...
DIJELI