U svim tim milijardama koje putuju u raznim smjerovima, da nam spasite život, dovoljna će biti i mala fusnota s milijunima
GOSPODINE GENERALE,
Pišem Vama, ali volio bih da ovo pismo pročitaju i drugi u Saboru jer naivno mislim kako bi se onda neko čudo moglo dogoditi. Zasigurno griješim, ali nema neke štete da probam.
Čovjekova osobna situacija nerijetko može poljuljati njegova politička uvjerenja, možda ne do te mjere da se okrene za stotinu i osamdeset stupnjeva, ali sasvim dovoljno da ne prihvaća automatski i bespogovorno sve odluke onih što vazda mašu zastavom, koju i on smatra svojom. Potpisana milijarda i nešto kuna na komadu papira, vjerojatno će završiti i kod bivših bojovnika koji jedva krpaju kraj s krajem, jer ih ne želi Bosna i Hercegovina ali ni Hrvatska pa sada stoje u nekom nejasnom političkom međuprostoru. U tom smislu, vaša trgovina generale Glasnoviću je pravedna, vjerojatno i humana.
I volio bih Vam zapljeskati bravo generale na velikoj pobjedi za naše bojovnike ali ne mogu, jer sam prije domoljuba, ako hoćete i desničara otac trojice sinova od kojih jedan ima poremećaj autističnog spektra i tih milijardu i nešto kuna je samo još jedna u nizu milijardi koje će otići negdje drugdje, bilo gdje, samo ne za one kojima su najpotrebnije a to su djeca s posebnim potrebama kojima je u Hrvatskoj, kao i njihovih roditeljima, potpuno onemogućen normalan život, integracija u predškolske i školske ustanove, rekreacija, čak i druženje te sklapanje prijateljstva.
S milijardu kuna može se zaposliti tisuće asistenata po školama i vrtićima. Mogu se izgraditi centri za autizam, terapijske ustanove. Može se i školovati potrebne stručnjake. Nema sumnje, s mnogo manje od milijardu kuna životi roditelja i djece s posebnim potrebama se mogu promijeniti do temelja na bolje i to trajno. Sjedite u Saboru među svim tim prijetvornim ljudima i pitate se kako ostati dosljedan sebi i svojim idealima? Odgovor je nikako. S takvom ekipom, neovisno o tome koje vrijednosti zagovaraju, niti Vi, niti mi svi zajedno kao narod , nećemo daleko dogurati. No pustimo njih trenutno po strani, pošto ste Vi taj koji je od tih istih struktura uspio izvući milijardu i nešto kuna.
Budite iskreni. Jeste li se kroz čitavo vrijeme bavljenja politikom sjetili nas i naše djece? Ne morate mi odgovoriti. Pokušavam samo zamislite koju ste moć imali u rukama kada je vaš glas odlučivao o opstanku saborske većine i Vlade. Kad ste pisali sve to na papir, jeste li pomislili da kad već trgujete, i nas dodate kao jedan od uvjeta? Zar vam nije bar malo zadrhtjela ruka, prije nego što ste potpisali taj komad papira jer vam se učinilo kako ste nekoga veoma važnog zaboravili? I to nekog u čije ime nitko ne govori, u Saboru ili bilo gdje drugdje. Normalno, nije Vam palo na pamet. A pristao bi premijer Plenković, i na to. Da sam bar znao kakva se trgovina odvija, našao bi načina da dođem do Vas. Ma baš me briga za USKOK i državno odvjetništvo. Samo hoću da nam netko konačno pomogne. Nadam se kako ovo nije jedini takav papir, te da će se u budućnosti i slični ugovori potpisivati pa molim Vas, i sve druge političare koji se nađu u toj situaciji, neka se i nas sjete.
U svim tim milijardama koje putuju u raznim smjerovima, da nam spasite život, dovoljna će biti i mala fusnota s milijunima.
Unaprijed zahvaljujem, Marin Vlahović, tata, a tek onda slobodni novinar i domoljub.