Sviđali vam se ili ne medijski istupi predsjednika Republike Zorana Milanovića koji posljednjih mjeseci kontinuirano ratuje s HDZ-ovcima, a posebno s premijerom Andrejem Plenkovićem, teško da možete zaključiti da Milanović nije iznadprosječno informiran političar. Oni koji predsjednika poznaju tu će informiranost pripisati njegovoj iznadprosječnoj inteligenciji, koja možda nije upitna, no pitanje koje postavljaju oni koji Milanovićev rad prate godinama jest što se to točno s njim dogodilo da se tako naglo transformirao od najnepopularnijeg predsjednika Vlade svih vremena do najpopularnijeg političara u državi. Nije Milanović ni kao premijer bio ništa manje ratnički raspoložen, međutim, kao premijer u svojoj Kukuriku vladi imao je znatno veću odgovornost nego što je ima sada kao predsjednik koji se bori s limitiranim ovlastima.
Oprečne informacije
Od početka Milanovićeva predsjedničkog mandata vidljivo je da je jedan od njegovih ključnih ciljeva destrukcija Plenkovićeve vlade i osvetnički pohod na HDZ koji bez zadrške naziva bandom, mafijaškom organizacijom i raznim drugim najgorim mogućim imenima, od kojih se Plenković nastoji ograditi mičući iz Vlade jednog po jednog kontaminiranog ministra. Iako se ni za koga u politici ne može sa sigurnošću jamčiti da je bez afera i grijeha, trenutačno se čini da Plenković iza sebe uistinu nema ni jednoga repa, jer da ima, već bi mu ga našli i srušili njegovu vladu dovodeći u pitanje njegovu poziciju.
U pitanje se zato i nakon posljednje rekonstrukcije Vlade dovodi pozicija ministra zdravstva Vilija Beroša, kojega je Plenković na tom položaju ostavio jer nema drugog izbora. USKOK je ovih dana pokrenuo izvide vezane uz nabavu opreme i uređaja za potrebe KBC-a Sestre milosrdnice za koje se sumnja da su preplaćeni. I prije nego što je znao za tu aferu, premijer Plenković je odmah nakon rekonstrukcije Vlade sve svoje ministre upozorio da će morati napustiti vladajuće redove ako se protiv njih pokrenu istrage, što je potvrdio ranije na primjerima Josipa Aladrovića i SDSS-ova Borisa Miloševića. U Beroševu slučaju situacija je specifična i detalje tek treba utvrditi jer Ministarstvo zdravstva i sam ministar tvrde da on s nabavom skupocjenog uređaja nema ništa te da je to proces kojim se bavila Uprava Vinogradske bolnice, iz koje pak stižu oprečne informacije te se loptica nastoji prebaciti na Beroša i njegov tim. Tko je u pravu, a tko u krivu, teško je reći, međutim, u HDZ-u smatraju da problematičan nije samo Beroš nego i državni tajnik u Ministarstvu zdravstva, doktor Željko Plazonić.
Ostao suzdržan
Među premijerovim suradnicima uvjereni su da je Plazonić taj koji pušta informacije u javnost te da je on taj preko kojega se stvaraju fiktivne afere, a ujedno govore da bi to mogao biti razlog zbog kojega će mu se Plenković, pa i Beroš, uskoro zahvaliti na suradnji. Plazonić je inače godinama blisko surađivao s Beroševim prethodnikom Milanom Kujundžićem, koji se posljednjih tjedana često viđa na ručkovima sa slavonskim HDZ-ovcima i desničarima bliskima Ivanu Anušiću pa se tako s vremena na vrijeme sastaje s Antom Đapićem, a društvo im povremeno prave Miro Kovač i Tomislav Karamarko, odnosno družina koja ionako posljednjih godina sanja Plenkovićevo rušenje i povratak na vlast.
Ima li Plazonić kakve veze s tom skupinom, nije poznato, ali je zato dobro poznato da se baš on premijeru u trenutku Kujundžićeva odlaska nudio za ministra. O tome je i javno progovarao, međutim, Plenković je u to vrijeme povjerenje dao Berošu, dok je Plazonić ostao na poziciji državnog tajnika. U trenutku kada se vjerovalo da bi Beroš zbog neprovedene reforme zdravstva mogao ostati bez ministarske pozicije, on je navodno, sukobljavajući se s premijerom, među svojim suradnicima tražio potporu. I dok su svi u Ministarstvu stali uz Beroša, Plazonić je odlučio ostati suzdržan, što pak znači da on zbog svojih velikih ambicija i velike želje da preuzme ministarsku fotelju možda doista svim sredstvima nastoji dovesti u pitanje Berošev položaj.
To je tek jedna od verzija priča koje kruže HDZ-om, ali kako god da bilo, neke priče s Plazonićem i prije ovoga su bile neugodne. Tako je primjerice svojedobno predsjednica Sindikata zdravstva Hrvatske Radmila Čahut tvrdila da je odnos Uprave riječke bolnice prema medicinskim sestrama robovlasnički jer su prisiljene raditi izvan zakonskih okvira, zbog čega su mnoge od njih napuštale svoja radna mjesta dok se u bolnici istovremeno uhljebljivao nepotreban kadar. Prema njezinim riječima, sve se to provodilo pod pokroviteljstvom predsjednika Upravnog vijeća bolnice i državnog tajnika Plazonića. Čahut je također tvrdila da Uprava KBC-a Rijeka radi nezakonito i objašnjavala da je u toj bolnici zaposleno 11 pravnika te da su angažirana i tri dodatna odvjetnička društva, stoga je u bolnicu pozivala inspekciju da odradi svoj posao i utvrdi nezakonit rad Upravnog vijeća.
Ta je priča ubrzo pala u zaborav jer se HDZ-ov liječnik Plazonić ne eksponira previše u medijskom prostoru, to mu ni ne treba kada kao državni tajnik zarađuje više od 17 tisuća kuna mjesečno a da mu nitko ne postavlja suvišna pitanja. Brojna se pitanja zato postavljaju Berošu, a serijal pitanja u javnom prostoru nametnuo je i predsjednik Milanović koji se prije nekoliko mjeseci nastojao prometnuti u glavnog reformatora hrvatskog pravosuđa, što je također rezultiralo sukobom između njega i Plenkovića koji nije pristajao na to da na čelo Vrhovnog suda dođe profesorica Zlata Đurđević. Na koncu je Milanović svojeg čovjeka na Vrhovnom sudu dobio u sucu Radovanu Dobroniću koji se ionako sa strane konzultira s Đurđević.
Duboka država
No i mimo njih kritični Milanović ima svoje ljude u pravosuđu, s posebnim naglaskom na Državnom odvjetništvu i USKOK-u, pa tako upućeni svjedoče da je predsjednik Republike iznimno blizak s USKOK-ovom ravnateljicom Vanjom Marušić, dok je njegov čovjek u Odvjetništvu bivši glavni državni odvjetnik Dinko Cvitan s kojim je prijateljski povezan i s kojim se često sastajao. Milanovićeva i Cvitanova bliskost datira još iz njegovih premijerskih dana, naslućivao je to svojevremeno pokojni Milan Bandić koji je bio uvjeren da je Cvitan njegovo rušenje i uhićenje provodio u suradnji s Milanovićem, a prste u svemu tome, dakako, uvijek je imao i Mladen Bajić s kojim ovih dana ratuje Plenković koji ga je krajem svibnja odlučio konačno umiroviti. Izgleda da je sporedni igrač u toj priči glavna državna odvjetnica Zlata Hrvoj-Šipek koju u DORH-u nazivaju Bajićevom marionetom. Treba reći i kako se Bajić sada, kada ga je Plenković napokon prozreo, priklonio toj mreži, iako je osobno sudjelovao u namještanju afere Mason glavnom državnom odvjetniku Draženu Jeleniću jer je on bio Cvitanov kadar.
Od svega je najzanimljiviji podatak, kojim raspolažu u vrhu HDZ-a, da je Cvitan prijateljski povezan i s HDZ-ovim državnim tajnikom u Ministarstvu zdravstva Željkom Plazonićem! Mora da je i premijer Plenković upoznat s Milanovićevom mrežom jer je malo vjerojatno da on baš iz čista mira koristi termin duboka država. Oni koji Plenkovića poznaju naglašavaju da on aludira upravo na odnose između Milanovića, Cvitana, Bajića i Marušić. U HDZ-u naglašavaju kako oni ionako već neko vrijeme nemaju nikakav odnos s Marušić, a posebno su se udaljili nakon što je eskaliralo s aferom bivše HDZ-ove ministrice Gabrijele Žalac.
Nedavno je pak poznati novinar Gordan Malić podsjetio da se ravnateljica USKOK-a spominjala u policijskim dokumentima o curenju podataka u medije još iz 2011. godine. Prema Malićevim riječima, DORH je oduvijek bio produžena ruka izvršne vlasti, a svi neprocesuirani zločini imaju određenu političku pozadinu i trenutak. U Plenkovićevu mandatu USKOK je kao posebno državno odvjetništvo specijalizirano za progon najviših oblika kriminala postavio nove standarde pa se zbog toga privode osobe povezane s izvršnom vlasti a da ih se ne konzultira. Na taj je način, prema Malićevim tezama, nastradala bivša HDZ-ova državna tajnica Josipa Rimac, a zatim i brojni drugi HDZ-ovi kadrovi što na nacionalnoj, što na lokalnoj razini.
Nakon privođenja bivšeg ministra Horvata, Malić se prisjetio policijske istrage o curenju podataka u medije kada se doznalo za učestale kontakte između poduzetnika Marka Vojkovića, osobnog prijatelja bivšeg predsjednika Josipovića, s bivšim glavnim državnim odvjetnikom Mladenom Bajićem – njih dvojica kontaktirala su minimalno tri puta dnevno. “U tom je razdoblju u javnost iscurila većina tajnih uskočkih iskaza, najviše u Jutarnji list. Službeni mobitel glavnog državnog odvjetnika RH registriran na adresi Gajeva 30 A, Zagreb, Vojković je, u to vrijeme, kontaktirao 188 puta, a privatni broj Mladena Bajića 100 puta. Otprilike u istom razdoblju Vojković je 129 puta nazvao mobitel predsjednika države Ive Josipovića, 166 puta je kontaktirao broj mobitela Joška Klisovića, predstojnika Ureda predsjednika Republike i Milanovićeva kuma, dok je broj centrale na Pantovčaku nazvao 61 put. Zagrebački poduzetnik (vlasnik lanca trgovina za kućne ljubimce) koji kontaktira s glavnim državnim odvjetnikom i Pantovčakom kao s rodbinom imao je i vrlo frekventne kontakte s drugim službenicima u DORH-u, izravno zaduženima za predmet Sanader/HDZ. Jedan od njih je Dinko Cvitan, ravnatelj USKOK-a (21 kontakt), ali daleko više kontakata s Vojkovićem imala je tužiteljica u predmetu Sanader, čak 66. Ona se zove Vanja Marušić i danas je ravnateljica USKOK-a“, komentirao je Malić.
Rušilački pohodi
Ti se komentari danas šire HDZ-om u kojem vjeruju da Milanović uz pomoć svojih ljudi u Državnom odvjetništvu ruši Plenkovića i njegovu vladu, dok se istodobno sastaje s predstavnicima oporbe koja formira blok preko kojega se također pokušava destabilizirati pozicija premijera Plenkovića, kojemu u svim tim rušilačkim pohodima doista nije lako. Sve je više onih koji mu rade o glavi i sve više onih zbog kojih njegov termin duboka država poprima pravi smisao. Nevjerojatne su metode kojima se Milanović vrlo vješto služi namećući se s nekoliko floskula kao najpopularniji političar, premda je prije samo nekoliko godina iz politike otišao kao poraženi premijer s jednom od najlošijih vlada u povijesti.