Vrijeme je da orjunaši obustave progon Nevistića

Igor Kralj/PIXSELL

U lažnom pohodu protiv nepotizma, naši neprijatelji zapravo idu na preostale hrvatske obitelji, one koje nisu već protjerali preko granice. Nevistići su zaista viša rasa. Gradska uprava treba zaslužiti da se takvi u njoj zaposle

Najviše me zaprepastila suradnja domaćeg orjunaškog novinstva i onog “njemačkog”, na tragu histeričnog blaćenja djece stradalnika Križnog puta, što je postalo nova zanimacija komunjara. Nijemci nas u privatnom razgovoru pohvale, naglase da smo uz njih ostali do kraja, a onda nas uredno prodaju, za sitnu korist. Teško je proniknuti kuda smjera kampanja protiv Nevistića, jer se spominju i oni poduzetnici koji su nešto radili i za grad. Sve je to na svoj način sitno. Nevistići nisu niti donja razina u našoj ekonomiji, pa je moj dojam da netko dobro zna na koju vrstu Hrvata ide, i da je to osnovni razlog ovako bjesomučnog blaćenja.

Ako niste znali, svi su Nevistići visoki, naočiti, lijepi, pametni i plemeniti. Fini i kulturni ljudi. Već to mnoge smeta. Njihove žene zrače nekakvom višom civilizacijom. To je nešto nadnaravno – na ženskoj djeci stradalnika Križnog puta patnja njihovih roditelja ogleda se kao konkretna višeslojna ljepota i nadarenost. Domaća peta kolona previdjela je značajne članove te obitelji među umjetnicima u zemlji i u inozemstvu, a Zagrebu su dali doprinos u arhitekturi i u građevinarstvu. Uspinjali su se kroz pozitivnu selekciju, kao stručnjaci koji se nisu potvrđivali kroz ideologiju nego kroz posao.

Ante Nevistić, Zoranov otac, prošao je Križni put, i to je ono što smeta selektivne borce protiv nepotizma, koji su mobilizirani u onemogućavanju konkretnog Hrvata da pomogne bližnjeg svoga. Nakon što su stari Zagrepčani istjerani iz svojih domova i sasječeni na Križnom putu, poratni Zagreb popunili su pravoslavni doseljenici sa Sandžaka, koji danas glume zagrebačku gospodu s pedigreom i s pravom na nepotističko zapošljavanje. Usudite se nekog zagrebačkog Srbina, Jugoslavena ili Hrvata orjunaša upitati gdje radi, kako se zaposlio, i koliko je svojih rođaka i prijatelja zaposlio! Što bi se dogodilo da naše novinstvo ovako objavi neko orjunaško obiteljsko stablo, s imenima i prezimenima, i s radnim mjestom?

Meni je sve to jako degutantno na svim razinama. U nekakvoj samostalnoj RH, koja je nastala tranzicijski nakon raspada komunističke Jugoslavije, u njenom glavnom gradu, ocjene još uvijek dijeli komitetlija i titoist Milan Bandić, pa kaže da je Zoran Nevistić kvalitetan čovjek, umjesto da stradalnici s Križnog puta i njihova djeca ocjenjuju Bandića, i provjeravaju može li isti Bandić uopće primati plaću grada ili države, a ne da bude sam gradonačelnik. Bandić već desetljećima tolerira Titovo ime na najljepšem zagrebačkom trgu, i to se ne može opravdati niti zapošljavanjem djece ili unuka hrvatskih mučenika. Nevistići su ti koji trebaju pripaziti da ih suprotni nepotizam ne iskoristi.

Facebook Comments

Loading...
DIJELI