Od 2010. nad građanima RH provedeno je više od 12 milijuna ovrha! Nedavno smo na Zrinjevcu počeli 'Ovršni ustanak' - građanima ukazali na potrebu obračuna s ovršnom mafijom koja provodi agendu zaduži, raskući, iseli - ističe Galović
Danijel Galović je dragovoljac Domovinskog rata i bivši pripadnik Tigrova. Protiv deložacija se borio davno prije nego što se pojavio Živi zid. Danas je jedan od predvodnika Slobodne Hrvatske, stranke koja sve više plijeni pozornost javnosti konkretnim akcijama i borbom protiv nepravednih zakona. Ovom prilikom s gospodinom Galovićem razgovarali smo nakon što je Slobodna Hrvatska podigla prijavu protiv potpisnika pisma sa zahtjevima generala Željka Glasnovića.
Gospodine Galović, zašto ste podigli kaznenu prijavu protiv generala Glasnovića i supotpisnika?
Podigli smo kaznenu prijavu zbog podmićivanja zastupnika, i to: Andreja Plenkovića, Željka Glasnovića, Tome Medveda i Zdravke Bušić, a pozvali smo i sve ostale zabrinute građane, udruge i stranke da podignu kaznenu prijavu protiv navedene četvorke, a sve u cilju zaštite od daljnje pljačke hrvatskoga proračuna.
Naime, nekadašnji gradonačelnik Vukovara Željko Sabo kažnjen je s osam mjeseci zatvora jer je u tajno snimljenom razgovoru obećao 30.000 kuna. S koliko bi godina trebali biti kažnjeni Plenković, Glasnović, Medved i Bušić za sklapanje ovakvog protuzakonitog dogovora? Da se razumijemo. Nitko od nas u Slobodnoj Hrvatskoj, a pogotovo ja kao dragovoljac ovoga rata nema ništa protiv da se braniteljima osiguraju kako materijalna tako i sva ostala prava, ali ne na ovakav podmukao način. Što će Plenković sutra potpisati Pupovcu kad ovome ponestane meda i kolača? Što kani potpisati sutra nekom Vrdoljaku ili bilo kome drugome, kad mu ponovno za kojih mjesec dana bude nedostajala jedna ruka u Saboru?
Odmah nakon podizanja kaznene prijave imali smo prilike vidjeti kako pravni dušobrižnici pokušavaju na sve načine diskreditirati ovu našu prijavu, iako su, pravno gledano, stvari jasne. Golemom materijalnom vrijednošću, i to gotovim novcem iz proračuna, doslovno je kupljen glas generala Glasnovića.
Od 3. ožujka ste na ulicama hrvatskih gradova gdje skupljate potpise za rušenje Ovršnog zakona, pa se postavlja pitanje dokad mislite ustrajati na toj ideji? Koliko potpisa želite skupite i jeste li razočarani dosadašnjom podrškom građana?
Službeni početak ovog našeg, kako smo ga nazvali, Ovršnog ustanka dogodio se 3. ožujka 2017. prosvjedom na Zrinjevcu, gdje smo pred nekoliko stotina naših sugrađana ukazali na neodrživost ovog ljudožderskog zakona te jasno definirali zahtjeve vezane uz rušenje Ovršnog zakona. Posljedice naši sugrađani osjećaju svakoga dana, a ovršna mafija uspješno sprovodi agendu namijenjenu svim našim građanima: zaduži, raskući, iseli!
Najveći problem za postojanja ovakvog Ovršnog zakona duboko je povezan s djelovanjem ovršne mafije koja šakom i kapom nagrađuje one koji su sudjelovali u stvaranju i kreiranju ovakvog zakona, a svi znamo da su i desna i lijeva vlada za to podjednako odgovorni. Od 2010. godine nad građanima Republike Hrvatske provedeno je više od 12 milijuna ovrha. To je naprosto neodrživo stanje i takvu financijsku represiju građani više ne mogu podnositi. Skupljanje potpisa teče dobro. Za sada smo na brojci većoj od 30.000 potpisa, ali neki veliki gradovi uključili su se tek prije nekoliko dana pa se nadamo da ćemo do 21. svibnja biti na brojci od 40.000 potpisa kada ćemo peticiju uputiti u Sabor zajedno s našim prijedlogom novog ovršnog zakona te tražiti očitovanje svakog pojedinog saborskog zastupnika, kako bi građani sami procijenili s kime imaju posla.To će biti pravi test za naše političke elite.
Bili ste svojedobno član Živog zida koji se raspao na više frakcija, od kojih su najpoznatiji pojedinci Ivan Pernar i Vilibor Sinčić. Kako su uopće moglo dogoditi da mladi ljudi bez praktički ikakvog životnog i radnog iskustva budu frontmeni Živog zida, dakle jedini prepoznatljivi široj javnosti? Zbog čega Vi osobno ili netko drugi, pogotovo ratni veterani, niste htjeli preuzeti tu vodeću ulogu?
Prije svega moram napomenuti da sam se osobno priključio Živom zidu netom prije predsjedničkih izbora, dok je postojao kao udruga građana a ne politička stranka, a što čini golemu razliku u pristupu i poimanju aktivizma i izvaninstitucionalnog djelovanja. Bila je to tada jedna potpuno drukčija atmosfera puna idealizma, a tema zaštite jedinog doma prometnula se putem naših sprječavanja deložacija u nacionalnu temu broj 1. U takvom ozračju Živi zid je predstavio i svog kandidata na predsjedničkim izborima Ivana Sinčića, koji je na izborima iznenadio i dobio gotovo 18 posto glasova. Tada započinju i prvi problemi. Želja za moći i dominacijom pretvorila je osnovnu i plemenitu ideju Živog zida u svoju suprotnost, na način da je revolucija doslovce pojela svoju djecu. Vrhunac i konačni početak kraja iluzije da je Živi zid stvarni treći put kojem su mnogi građani težili zbio se 4. listopada 2015. kada je ekipa falsifikatora napravila lažnu Skupštinu koja je prijavljena u Ministarstvo uprave, a događaj je danas među bivšim i sadašnjim članovima Živog zida komično nazvan – Skupština u Perinom kupatilu. Gotovo 70 posto članstva i aktivista napušta stranku i 1. svibnja 2016. osniva Slobodnu Hrvatsku.
Kao pripadnik Tigrova sudjelovali ste i u Domovinskom ratu. Jeste li ikada pomislili da ćete dvadesetak godina kasnije ponovno branili domove, i to od naše hrvatske policije? Imate li iste ideale danas kao i u devedesetima?
Iskreno, prije bih pomislio da ću za 20 godina biti prvi Hrvat na mjesecu. Što se tiče ideala nisam ih izgubio niti ih se kanim odreći, s tom razlikom da je danas puno teže razlikovati neprijatelje hrvatskih interesa od onih neprijatelja iz ratnih vremena. Tada su stvari bile jasne kao dan. Danas nam uz otimačinu naših materijalnih dobara, kuća, stanova, zemljišta, plaća, naših radničkih i ljudskih prava, otimaju i duše, a to nam u ratu ipak nije nitko mogao.
Oko pet tisuća branitelja je od 1991. počinilo samoubojstvo. Pitat ću Vas sada nešto o čemu se često govori među ljudima, ali nikada javno. Uistinu, ako čovjek već odluči sebi oduzeti život, zašto se onda umjesto toga ne bori svim sredstvima protiv onih koji su ovu zemlju doveli do potpunog gospodarskog, ali i moralnog posrnuća? Smatrate li da je i najočajnijim braniteljima bilo kakva hrvatska država, pa čak i ova u kojoj vlada nepravda, ipak svetinja?
Naravno da se takve stvari događaju, no ponekad se čovjek mora jako potruditi kako bi na rubovima crnih kronika iščitao pravi karakter nekakvih tragedija koje naši mediji žele prikazati kao oblik poremećenosti ili neprilagođenosti nesretnih aktera. Na žalost, u ovakvoj nebrizi prema braniteljskoj populaciji i nepostojanju pravih i dugoročnih zakonskih rješenja možemo očekivati da će takvih pojava biti sve više i više. Što se tiče drugog dijela vašeg pitanja, mislim da su stvari jasne. Ne vjerujemo u nasilje protiv države za koju smo se borili, neovisno o tome kakva je vlast. Mora postojati mirni put borbe za pravdu, i mi ga svojim radom s građanima stvaramo.
Realno, bez većih novčanih sredstava, podrške medija, ali i stranih interesnih krugova, u Hrvatskoj je svaka politička inicijativa osuđena na propast. Taj famozni treći put zauzeli su Most i Živi zid i sad svatko tko govori slične stvari, poput recimo Ivana Pernara, neupućenima djeluje kao još jedan njegov klon. Kako unutar takvog političkog rasporeda i nepisanih pravila jedna Slobodna Hrvatska ima izgleda izgraditi svoj politički identitet?
Uslijed kolektivne promjene svijesti neke se stvari počinju mijenjati na mikro razinama. Konkretno, naša organizacija marša protiv Monsanta prošle godine na ulicu je izvela više od 2500 ljudi, i to bez ikakve medijske podrške. Prosvjed protiv rasprodaje Hrvatske i prosvjed protiv političkih elita također je naišao na odličan odaziv građana, a sve to pripremljeno je i odrađeno praktički s nula kuna.Što se tiče drugog dijela vašeg pitanja, mogu samo reći da o populističkim naklapanjima nekolicine cirkusanata ovdje uopće ne bih trošio svoje i vrijeme vaših čitatelja. Vrijeme pokazuje tko je dosljedan u borbi za ljudska i socijalna prava, a tko nepravdu, muku i nesreću koristi za osobnu slavu, pa i izravnu materijalnu dobit.
Koliko nam je poznato, izbjegavate se upuštati u ideološke i svjetonazorske sukobe te odbijate sudjelovati u verbalnom građanskom ratu niskog intenziteta koji se vazda vodi oko uvijek istih pitanja. Tko nameće te sukobe i s kojim krajnjim ciljem?
Te sukobe potenciraju uvijek isti plaćeni ideološki harangaši kojima je cilj skretanje pažnje s pravih problema ovog društva. Možete li vjerovati da razgovor sa mnom, ili nekim drugim aktivistom Slobodne Hrvatske, nijedan dnevni list u RH nije objavio? Nijedno slovo, a kamoli sliku s naših štandova, gdje već dva mjeseca prikupljamo potpise za rušenje Ovršnog zakona. Zamislite da niti jedan novinar nije primijetio da se od Vukovara do Dubrovnika, u čak 17 hrvatskih gradova, skupljaju potpisi za rušenje Ovršnog zakona. Što vam to govori? Čiji su to listovi kojima nije u interesu izvještavati građane o temi broj 1 u našoj domovini. O temi biti ili ne biti za spas stotina tisuća ljudi. Ali ako netko, obično provokator, napiše grafit na nekoj baraci u nekom selu za koje nikada nitko nije čuo isti ti mediji potrude se da takva vijest postane udarna. Naravno, poslije dolaze političke elite i kao šlag na tortu naša predsjednica koja će sve učiniti da smiri tenzije i umiri naš isprovocirani te ispred TV ekrana zabrinuti narod.
Događaji u svijetu poput velikih promjena u Americi, ratova u Siriji i Iraku, nestabilnosti u Europskoj uniji te velike seobe imigranta prema Europi znak su da živimo u nestabilnim vremenima. Strahujete li za budućnost Hrvatske i u tom širem kontekstu?
Strahujem, naravno, ali ne toliko od globalnih promjena u ovim okolnostima koliko od poteza domaćih izdajnika koji su nas u stanju svojim odlukama sve zajedno prodati. Vjerojatno to i jest razlog zbog čega sam odlučio više ne šutjeti. Jednostavno ni ja niti Slobodna Hrvatska na to nemamo pravo. Smatram da ćemo se sa svim globalnim i univerzalnim svjetskim problemima lakše nositi kad se riješimo parazita koji nas sustavno pokušavaju uništiti.
U Srbiji su na vlasti bivši Miloševićevi i Šešeljevi glavni suradnici, a stalno nam stižu i poruke iz kojih se može zaključiti kako ima mnogo onih u Srbiji koji se nisu odmakli dalje od velikosrpske politike devedesetih. Kada bi u budućnosti ponovno došlo do rata sa Srbijom, biste li se opet dobrovoljno javili da branite Hrvatsku?
Novi rat na ovim prostorima možemo očekivati tek ako ugrozimo pljačkaške pohode umreženih političkih elita i njihovih nalogodavaca. U tom bi slučaju, po mome mišljenju, zbog potrebe za skretanjem pažnje i uvođenjem nekakve diktature, a sve pod izlikom obrane nacionalnih interesa, moglo doći do nekih izrežiranih sporadičnih sukoba. To je taj stalni verbalni rat niskog intenziteta koji se koristi kao sredstvo manipulacije ljudima. Naravno, ako bi nekim slučajem ponovno došlo do rata sa Srbijom, opet bih se javio da branim Hrvatsku. Ali o tome je sada bespredmetno razgovarati. Jer, dok mi pričamo, traje rat za spas Hrvatske. Rat koji, na žalost, gubimo, možda i zato što ne vidimo tko su danas naši pravi neprijatelji.