Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović na haljine, cipele i kostime, tijekom pet godina mandata potrošila je pravo malo bogatstvo, tvrde to u tjedniku Nacional navodeći da su do toga zaključka došli pregledom 20 tisuća fotografija. Riječ je o, kako kažu, minimalno stotinu i pedeset atraktivnih dizajnerskih haljina, sakoa, bluza, suknji, hlača, mantila i kaputa te cipela u kojima se pojavljuje na javnim mjestima, za što je izdvojila najmanje jednu svoju godišnju plaću. No, kako tvrde iz Ureda predsjednice konkretan podatak nemaju budući da predsjednica svoje odjevne kombinacije odabire i plaća sama, što je u najmanju ruku neobično. Iz toga naime, proizlazi da šefica države nema budžet za odjeću već za svoje odjevne kombinacije troši vlastita sredstva koja je nadilaze njezin budžet. Zanimljiva je međutim ova analiza i iz drugog kuta te se može smatrati svojevrsnim presedanom budući da nikada nitko nije zbrojio sredstva koja kolege hrvatske predsjednice imaju za odijela, cipele, ili pak, satove.
Nije poznato koliko je njezin prethodnik Ivo Josipović potrošio na odijela i cipele u kojima se pojavljivao u javnosti, ali je zato poznato da je u četiri i pol godine mandata Josipović na troškove reprezentacije potrošio 186 milijuna kuna, dok je Ured predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović stajao građane 155,8 milijuna kuna godišnje. Dakle, Ured predsjednice potrošio je sedam milijuna kuna manje. Ured predsjednika države je za mandata Stipe Mesića trošio osjetno više pa je tako samo u posljednjoj godini mandata 2009.,ukupan trošak iznosio 47,4 milijuna kuna. Zgodan je primjer, kada o troškovima reprezentacije govorimo, predsjednički kandidat SDP-a Zoran Milanović koji je kao premijer samo u 2012. godini potrošio pozamašan iznos. Valja spmenuti da se Hrvatska u tom razdoblju pripremala za ulazak u EU pa je Milanović Vladinim zrakoplovom osam puta putovao u Bruxelles i Strasbourg, na to je pak samo za putne troškove, smještaj i troškove reprezentacije ulupano oko 170 tisuća kuna.
U ovu cijenu nisu međutim uvršteni troškovi zrakoplova. Milanović je u prvoj godini mandata na ukupno 46 putovanja potrošio skoro 600 tisuća kuna, a u to također nije uračunato 28 korištenja Vladina zrakoplova. Na putovanje u Chicago koje se odvilo u svibnju 2012. godine, kada je Milanović sudjelovao na NATO summitu, na karte, dnevnice, smještaj i reprezentaciju potrošeno je 140 tisuća kuna. Iste godine u rujnu putovao je šest dana u New York te Pittsburgh na što je otišlo više od 200 tisuća kuna. Oba puta u Milanovićevoj pratnji bile su tri osobe, a Milanović je pak u Chicago vodio i starijeg sina za što je sam pokrio troškove. Prilično rastrošan, kada su putovanja u pitanju, bio je i Milanovićev ministar branitelja Predrag Matić koji je samo u posljednjoj godini mandata s Bojanom Glavaševićem i još dvjema osobama posjetio Tursku i Ameriku, a cijeli aranžman koji uključuje prijevoz, putne troškove, smještaj i reprezentativne troškove stajao je više od 95 tisuća kuna. Matić je u posljednjoj godini mandata na troškove službenog putovanja, uglavnom na dnevnice potrošio više od 80 tisuća kuna, na troškove smještaja otišlo je više od 64 tisuće kuna, a tome treba dodati i više od šest tisuća kuna za troškove reprezentacije tijekom putovanja u Ameriku i Tursku.
Više od 115 tisuća kuna stajalo je osmodnevno putovanje Gordana Marasa u Ameriku gdje je boravio u društvu dviju osoba putujući od Washingtona, do Los Angelesa, San Francisca i Las Vegasa. Put i prijevoz, Marasa i družinu, stajali su oko 82 tisuće kuna, na spavanje je otišlo oko 33.500 kuna, a Maras je tamo među ostalim razgovarao s ekipom koja stoji iza serije Igre prijestolja. Za boravke Milanovićevih ministara s pratnjom na konferencijama u Milanu, sastancima u Londonu, Luksemburgu pa i za boravak u Kini, Maras je ukupno uz zadnjoj godini mandata potrošio gotovo 270 tisuća kuna samo na putne troškove i smještaj. Vrdoljak je za svoje američko putovanje sa šest osoba potrošio gotovo 170 tisuća kuna, osam osoba poveo je pak sa sobom u Moskvu, a za put i smještaj ulupao oko 90 tisuća kuna. Na skupe večere, pića, promidžbene materijale i konferencije Milanovićevi ministri trošili su oko 11 milijuna kuna godišnje. Minimalno 120 tisuća kuna Hrvate je koštala avantura Vesne Pusić koja je kao šefica diplomacije digla Vladin avion samo da dođe po nju i pokupi je u turskoj Ankari gdje je bila na službenom putu s troje suradnika. Ministrica Zlatar Violić peglala je pak, službene kartice, kao da su njezine vlastite, a zgodno je pobrojati i zbivanja na lokalnoj sceni.
Titulu jednoga od najsiromašnijih gradova u Hrvatskoj nosi Sisak, a njegova gradonačelnica SDP-ova Kristina Ikić Baniček mora da se ravna po tome, jer upravo je ona najštedljivija gradonačelnica u državi, barem kada su u pitanju reprezentacije. Naime, gradonačelnica je dodatno srezala troškove reprezentacije spustivši ih na manje od 2 kune po stanovniku, a umjesto 0,07 posto proračuna iz ranijeg razdoblja, izdatke je svela na 0,04 posto. Mnoge bi mogao iznenaditi podatak kako među najštedljivije gradonačelnike spada i čelni čovjek HSS-a Krešo Beljak, koji upravlja Samoborom. On je također smanjio izdavanja za reprezentaciju u odnosu na ranije tri godine pa je u 2016. godini za te svrhe izdvojio 0,07 posto gradskog proračuna. Među najštedljivije spadaju i gradonačelnici Pule, Pazina te Malog Lošinja, a spomenuti treba i Split te Imotski. No, kako to uvijek u Lijepoj Našoj biva, svaka priča ima dvije strane, pa se na drugoj strani ove ljestice na listu najrastrošnijih uvrstio, tko drugi, doli Milan Bandić. Gradonačelnik Zagreba na promidžbu i informiranje troši 18,5 milijuna kuna. U stopu ga slijedi gradonačelnik Rijeke Vojko Obersnel s 2,1 milijunom kuna, te osječki kolega Ivica Vrkić s milijun i pol kuna.
Kada treba počastiti goste Bandić ne štedi pa je tako na troškove reprezentacije spiskao više od dva milijuna kuna, Vrkić pak troši oko 600 tisuća kuna, a Obersnel oko milijun i 200 tisuća kuna.
Troškovi reprezentacije ne odnose se samo na lokalne političare, već dakako i na one na nacionalnoj razini. U diplomatskim se krugovima tako izdvoji i po deset milijuna kuna na godinu. Primjera radi, ne tako davne 2008. godine na troškove reprezentacije u diplomatskim predstavništvima izdvojilo se 59,5 milijuna kuna, ujedno ova godina rekorder je po izdvajanju u te svrhe.
Kada je pak o vladama riječ, valja, čisto da se ne šokirate od brojki, govoriti o onima od 2014. godine na ovamo. U spomenutoj godini vladajući su na troškove reprezentacije potrošili 10,99 milijuna kuna. Godinu kasnije cifra je rasla pa se potrošilo 11, 87 milijuna kuna dok su u 2016. godini vladajući potrošili 11,15 milijuna kuna. U 2015. peglalo se milijun kuna, a 2014. čak 1,3 milijuna kuna. Najmanje je kartice peglalo Ministarstvo pravosuđa i Ministarstvo socijalne skrbi. Na kartice troši i Vrhovni sud i to oko 20-tak tisuća kuna u već spominjanom periodu, dok je s druge strane, na troškove reprezentacije otišlo oko 80 tisuća kuna. Jednako tako Hrvatska narodna banka na kartice je u tri godine potrošila više od sto tisuća kina. Zgodno je spomenuti i neka odstupanja, primjerice, u Ministarstvu Tihomira Jakovine u razdoblju od 2014. do 2015. godine potrošeno je više od milijun kuna.
I Zlatko Hasanbegović kao ministar kulture trošio je skoro tri puta manje negoli njegova prethodnica Andrea Zlatar Violić 2014. godine. Slična odstupanja mogu se naći i u Ministarstvu vanjskih poslova. U eri Davora Stiera i Mire Kovača potrošeno je na troškove reprezentacije mnogo manje novca negoli u doba Vesne Pusić, ali da ne pomislite kako su ovi ministri posebno šparni, porasla je potrošnja u diplomatsko-konzularnim predstavništvima za više od 600 tisuća kuna.
Mostov ministar Slaven Dobrović, kao čelni čovjek Ministarstva zaštite okoliša, na reprezentaciju je potrošio više nego njegov prethodnik u dvije godine. Zanimljiv je i podatak koji se odnosi na Ministarstvo branitelja. Naime, u eri Predraga Matića na kartice se godišnje trošilo više od sto tisuća kuna, dok je ministar Medved po tome pitanju daleko skromniji. Usporedbe radi, u Ministarstvu financija u Linićevo doba trošilo se oko 60 tisuća kuna. Kad se dakle sve zbroji i oduzme, moglo bi se reći da su predsjedničine haljine tek kap u moru.