ZAGREBAČKI SPORAZUM – dogovor o prekidu vatre između Hrvatske i pobunjenih Srba

wikipedia

Obje sukobljene snage trebale su biti na raspolaganju snagama UN-a, kako bi se u području između crta razdvajanja spriječio kriminal i održavao zakon i red.

Zagrebački sporazum o prekidu vatre između Republike Hrvatske i pobunjenih Srba sklopljen je u ranim jutarnjim satima 30. ožujka 1994. godine, nakon dugotrajnog pregovaranja. Sporazum je dogovoren u veleposlanstvu Ruske Federacije u Zagrebu, s hrvatske strane potpisao ga je Hrvoje Šarinić, a u ime Srba krajiški ministar obrane Dušan Rakić.

Ovim sporazumom detaljno je dogovoren prekid neprijateljstava i obostrano povlačenje teškog naoružanja i vojnika s bojišnice čime bi se uspostavila tampon-zona široka dva kilometra. Skupština tzv. Republike Srpske Krajine Zagrebački sporazum ratificirala je 8. travnja.

Prema planu sporazuma prekid vatre na snagu trebao je stupiti 4. travnja, a već sljedećeg dana svo teško naoružanje trebalo je biti povučeno 10, odnosno 20 kilometara od crte bojišnice. Nadalje, do 8. travnja hrvatske i srpske snage morale su se povući najmanje jedan kilometar od crte dodira, a do 19. travnja trebalo je dogovoriti i daljnje smanjenje snage u području dubine 10 km. od crte dodira. Obje sukobljene snage trebale su biti na raspolaganju snagama UN-a, kako bi se u području između crta razdvajanja spriječio kriminal i održavao zakon i red. Tako je u navedeno područje mogao ući određeni broj pripadnika hrvatske policije i srpske milicije, ali su mogli biti naoružani samo pištoljima i djelovati pod nadzorom mirovnih snaga.

Na daljnjim pregovorima hrvatske i srpske strane, održanima 24. travnja, predstavnici UNPROFOR-a naglasili su da su uglavnom zadovoljni provedbom Zagrebačkog sporazuma. Zbog navodnog osjećaja nesigurnosti koji je vladao kod srpskih civila u pograničnim područjima Vlada tzv. RSK je 28. travnja donijela odluku kojom je regulirano kretanje i boravak “u bezbjednosnoj zoni prema Republici Hrvatskoj”. Kretanje tim područjem bilo je dopušteno krajiškim građanima koji su živjeli na njemu, a druge osobe trebale su imati dozvolu krajiškog MUP-a. Vrhovni savjet obrane tzv. RSK je na sjednici 6. lipnja zaključio da je potpisivanjem Zagrebačkog sporazuma dobiveno vrijeme za stabilizaciju stanja, a Hrvatska je pristala produžiti mandat mirovnih snaga Ujedinjenih naroda.

Daljnji pregovori vodili su se oko gospodarskih pitanja i normalizacije života, što je rezultiralo potpisivanjem Gospodarskog sporazuma početkom prosinca 1994. godine.



Potpisivanje Zagrebačkog sporazuma u hrvatskoj je javnosti naišao na podijeljene komentare. Neki su smatrali da sporazumom Hrvatska pristaje na legalizaciju okupacije svog teritorija, dok je službena politika tvrdila da je to tek prvi korak k mirnoj reintegraciji privremeno okupiranog područja. Pokazalo se da od očekivane mirne reintegracije tog dijela okupiranog teritorija neće biti ništa. U ljeto sljedeće godine Hrvatska vojska će u munjevitim operacijama osloboditi ovo područje, a tzv. Republika Srpska Krajina prestati će postojati.

Facebook Comments

Loading...
DIJELI