U raspravi o Izvješću o prikupljenim popisima arhivskog gradiva propisanih Zakonom o arhivskom gradivu i arhivima, istakao se zastupnik Neovisnih za Hrvatsku, Zlatko Hasanbegović. Vrlo oštrom retorikom upozorio je da ministarstvo kulture postupa protuzakonito.
“Zakon o arhivskoj građi koji predlaže Ministrica Obuljen Koržinek stigao je iz retorte onog što sam nazvao nevidljivom protulustracijskom pravno-političkom koterijom.Putem politički transrodne vlade Plenković-Vrdoljak uputila vješto smišljen prijedlog s ciljem opetovanog zatvaranja arhiva koji su otvoreni zbog posljednjeg zakona koji je donesen na prijedlog Mosta i za kojeg su glasali zastupnici HDZ-a, a potom ga ukinuli”, rekao je Hasanbegović te dodao kako se posebno osjetljiva građa nalazi u periodu do 22. prosinca 1990. kada je moderna država Hrvatska nastajala.
“Dio tog arhiva je uništen ili otuđen, a javno treba znati da izvan arhiva u vlasništvu države postoji građa koja nije dostupna, popisana i obrađena. Ministarstvo kulture ne prikuplja tu građu pod izlikom da nemaju prostorne kapacitete, a nisu učinili ništa da se taj prostor osigura. Prijedlog novog zakona uništio je glavni njegov cilj, a to je dostupnost arhiva građanima. Razdoblje je skraćeno od 22. prosinca na 30. svibnja pa dio građe postaje nedostupan, a odnosi se na kritično razdoblje u kojem je izvršena primopredaja vlasti i početak dvojbene tranzicije zatečenih struktura, napose u represivno obavještajnom aparatu, a i ostalim oblicima stvarne društvene moći”, istaknuo je Hasanbegović.
“Novi arhivski zakon je protulustracijsko kukavičje jaje jer ne spominje izigranu zakonsku obvezu predaje arhive do 22. prosinca. Rok za predaju produžen je čak na 11 godina! Izvješće je pokušaj izigravanja zakonske obveze, podcjenjuje zdravu pamet, a služi, citirat ću tu Starčevića, za ‘opsjeniti prostotu’. Umjesto cjelovitih popisa dobili smo okljaštrene fragmente iz kojih ne možemo saznati o čemu se točno radi. U izvješću nema podataka jesu li svi poslali popise ili nisu jer imamo samo one imatelje koji su dostavili popise. Među njima je i SDP koji je donedavno tvrdio da nema više ništa“, nastavio je te dodao kako arhivske građe koja nije dostavljena ima i u Ministarstvu unutarnjih poslova te da je većina građe koja se tiče postupanja Udbe u vlasništvu SOA-e i također nedostupno.
Svoje zapečaćene i nedostupne arhive skriva i Ministarstvo kulture, tvrdi Hasanbegović.
“Neprihvaćanje ovog izvješća je pitanje časti. Jedan od imatelja čiji popisi još nisu predani je Ministarstvo kulture, a ono se oglušilo na vlastiti nalog i odbilo predati popise. Javnosti je manje poznato da u Ministarstvu kulture postoji središnji arhiv koji sadrži tajnovite i zapečaćene materijale koji su već 28 protuzakonito nedostupni javnosti. Dosadašnji ministri kulture ponašali su se kao čuvari jugoslavenskih tajni uz jednu iznimku iz 2016.”, govori Hasanbegović, a pod ministarskom iznimkom mislio je na sebe.
“Kao ministar iskoristio sam svoje pravo i sa zanimanjem iščitavao što se događalo sa slikama i knjižnicama narodnih neprijatelja nakon 1945. i popise umjetnina u stanovima u centru Zagreba u koje su useljavali oficiri KNOJ-a, praksisovci, filozofi i rektori uživajući u ratnom plijenom, a istovremeno gradeći status građanske elite. I danas oni imaju moć i kulturnu hegemoniju”, zaključio je Hasanbegović.