ZAPAD ŽELI VLADATI BiH PO PRINCIPIMA AUSTRO-UGARSKE! Sada je taktika da se Hrvati i Muslimani ujedine protiv Srba!

Photo: Boris Scitar/PIXSELL

U Bosni i Hercegovini trči se završni krug prije konačne odluke o budućnosti ove države i njezinih naroda. Vremena za dogovore sve je manje pa je i poslovično usporena i troma međunarodna zajednica sve aktivnija. Naime, do kraja ove godine treba usvojiti izmjene izbornog zakona kako bi se uopće moglo pristupiti izborima. U protivnom, Hrvati će bojkotirati izbore. Međutim, to je tek polovica problema s kojim se suočava ova država.

Nema brzih rješenja

Izborni zakon, iako bi se trebao odnositi na cijelu državu, vezan je uglavnom za Federaciju Bosne i Hercegovine. Drugi dio države, Republiku Srpsku, more neke druge brige. Manji BiH entitet u neprestanom je sukobu sa središnjom državnom vlašću u vezi s nadležnošću. U jednom trenutku spor se vodi u vezi s raspolaganjem poljoprivrednim zemljištem, u drugom u vezi s upravljanjem šumama, a potom na red dolaze nadležnosti državnog tužiteljstva, suda i sigurnosnih agencija.


Svi navedeni problemi generirali su se u BiH još od rata. Posljedica su nikada do kraja izgrađenih državnih institucija te razdijeljenih nadležnosti između entiteta i države. Daytonski mirovni ugovor ispunio je svoj osnovni cilj – zaustavio je rat. Međutim, nikada nije mogao biti okvir za izgradnju funkcionalne države s jakom središnjom vlašću, što mnogi danas u političkom Sarajevu priželjkuju. No, uza sve svoje mane, taj i takav Dayton jedina je osnova oko koje je danas moguće okupiti političke faktore u BiH. Sa svim svojim manjkavostima, on je, ipak, polazište svakog ozbiljnijeg razgovora.

Svakomu tko imalo prati političku scenu u BiH jasno je kako je državu s ovako složenim unutarnjim uređenjem, pri čemu nikada nije do kraja postignut unutarnji dogovor o tome što je u nadležnosti države, a što entiteta i županija, teško uvesti u EU i NATO. Europi, pa i SAD-u, dugo se nije žurilo raspetljavati bosanski gordijski čvor. Uvijek se smatralo kako ima vremena za tvrdi pristup i sankcije, ostavljalo se unutarnjim političkim snagama da se samostalno dogovore i na temelju takvog dogovora formiraju funkcionalno društvo. Vrijeme je prolazilo, a ne samo da de domaći političari nisu mogli dogovoriti nego su se po ovim prostorima počeli šetati i neki drugi geopolitički igrači. U takvim okolnostima EU i SAD odlučili su u nekoliko mjeseci napraviti i završiti ono što nisu napravili u proteklih 25 godina.



Ambiciozno, ali povijest nas uči kako su brza rješenja uvijek bila izvor novih sukoba i problema. Osnovu za analizu svakog poteza međunarodne zajednice treba tražiti u prethodnom iskustvu stranih upravitelja i kolonizatora na ovom području.

Ništa nije jasno

Iskustvom prethodnih gospodara, konkretno austro-ugarskim iskustvom, obilno se koriste savjetnici veleposlanika međunarodne zajednice i posebnih izaslanika koji određuju sudbinu te zemlje i njezinih naroda. Njihova strategija nikada nije bila pretjerano dubokoumna niti je vođena željom za funkcionalnim društvom. Oni prije, ali i ovi današnji gospodari situacije, rado će se zadovoljiti trenutnim uspjehom i mogućnošću da stvar bude funkcionalna dok traje njihov mandat. A što će biti poslije s takvim društvom i takvom državom? Nije ih pretjerano briga jer oni ne namjeravaju živjeti tu.

Osnova za bilo kakvo ozbiljnije djelovanje EU-a i SAD-a u sadašnjoj krizi u BiH bit će rješenje spora između Hrvata i Bošnjaka. Washingtonski sporazum kojim je zaustavljen krvavi hrvatsko-muslimanski rat u BiH bio je prekretnica u krvavim ratovima na tlu bivše Jugoslavije i preduvjet Daytonskog mirovnog sporazuma. Teško je današnju situaciju u BiH uspoređivati sa situacijom u ratnoj BiH 1994. i 1995., ali opći je zaključak kako je država i dalje jednako udaljena od cilja da bude funkcionalna i održiva.

SAD ponovno kreće u obnovu hrvatsko-bošnjačkog saveza, a od Zagreba se radi centar za sve dogovore u susjedstvu. Sam Bakir Izetbegović u svom je istupu za BiH medije izjavio kako je cilj Matthewa Palmera, posebnog izaslanika SAD-a, obnoviti savezništvo Hrvata i Bošnjaka i onda krenuti na Srbe. Još nije sasvim jasno koliko je ovo tiha želja SDA i Bakira Izetbegovića, a koliko službena taktika SAD-a. Ne treba zanemariti ni činjenicu da Izetbegović nečim treba opravdati svoje sastanke s predstavnicima hrvatskog naroda u BiH, ali i pregovore o izmjenama izbornog zakona. Sve donedavno ovaj je bošnjački tvrdolinijaš davao zapaljive izjave kako će se najprije obračunati s Hrvatima, a potom i sa Srbima. U svojim neodmjerenim i huškačkim izjavama Hrvate je proglašavao manjinom u BiH i prijetio kako će Bošnjaci “razbiti nametnute okove manjine”.

Neriješeni računi

Sada bi taj isti Izetbegović stvarao saveze s Hrvatima, ali protiv treće strane… Tek treba vidjeti koliko je Izetbegovićeva izjava plod njegovih promišljanja, a koliko stvarna taktika predstavnika međunarodne zajednice.

U svakom slučaju, ma koliko Hrvati imali neriješenih računa sa Srbima u vezi sa stradanjima u Domovinskom ratu, ma koliko bolio pad Bosanske Posavine i niza drugih krajeva iz kojih su Hrvati protjerani sa svojih ognjišta, nikako se ne smije dopustiti da budu instrument u rukama stranih centara moći. Već spomenuta Austro-Ugarska desetljećima je upravljala Bosnom i Hercegovinom tako što je, ovisno o situaciji, okretala dva BiH naroda protiv trećeg ako bi on pokazao neke aspiracije koje nisu odgovarale vladarima u Beču i Budimpešti.

Primjerice, nakon okupacije favorizirani su Hrvati i Srbi na štetu Muslimana, potom, nakon što su Hrvati pokazali neke aspiracije za sjedinjene s Trojednom Kraljevinom na osnovi povijesnog prava, počelo je favoriziranje Srba i Muslimana na štetu Hrvata. Nakon što su Srbi počeli tražiti tješnje veze s tadašnjom Kraljevinom Srbijom, Austro-Ugarska je odgovorila stvaranjem pakta protiv njih. Recept za vladanje uvijek je bio 2 protiv 1. No takav pristup složenoj državi rezultirao je da ona ni nakon 150 godina nije kadara funkcionirati bez tutorstva stranih gospodara. Štoviše, ova država postala je idealan poligon za djelovanje stranih obavještajnih agencija i poligon za destabilizaciju kompletnog jugoistoka Europe.

Stoga BiH Hrvati nikako ne smiju pristati na ulogu provoditelja tuđih geopolitičkih interesa jer bi već sutra, nastavi li se praksa provođenja politike 2 protiv 1, oni mogli biti u manjini. Hrvatima, kao najmalobrojnijem narodu u BiH, najviše odgovara funkcionalna i jedinstvena BiH. Svaki separatizam i centralizam pogubno djeluje na mali narod koji je izmiješan s drugim narodima i koji je rasprostranjen na cjelokupnom državnom teritoriju. Hrvati trebaju zastupati političko stajalište kao i dosad, sa svim narodima u BiH žele dobre odnose na temelju jednakopravnosti te na konstitutivnim načelima.

Prokušani recepti

Pribjegavanje kolonijalnim iskustvima događa se u trenutku kada međunarodna zajednica nema previše vremena za reakciju i sređivanje zapuštenog stanja. U takvim okolnostima pribjegava se već prokušanim receptima i traži se topovsko meso za privremena rješenja. No ako je netko na svojoj koži već nekoliko puta osjetio sve draži takvog pristupa centara moći, onda svako novo nasjedanje na takvu priču otvara pitanje političke zrelosti jednog naroda.

Republika Hrvatska u novom je pristupu EU-a i SAD-a njezinu neposrednom susjedstvu dobila središnju ulogu kao najstabilniji čimbenik u okruženju. To može djelovati laskavo i zavodljivo te utjecati na službeni Zagreb da maksimalno iskoristi svoj utjecaj na Hrvate u BiH kako bi ih se prisililo na kompromis i svrstalo u neke nove saveze. Nadati se je da je hrvatska državna politika već dovoljno zrela i da zna razlučiti trenutne inicijative od strateške državne politike.

Facebook Comments

Loading...
DIJELI